Glasači će moći da biraju između šest kandidata od osam koje je odobrilo Vijeće čuvara Ustava Islamske Republike Iran pošto su dvojica u međuvremenu povukla svoje kandidature.
Većina od šest kandidata su konzervativci i bliski su vrhovnom vjerskom vođi ajatolahu Ali Hamneiju.
Konzervativci se do danas nisu udružili oko zajedničkog izabranika ali je jedan od favorita od petorice kandidata Said Džalili, glavni iranski pregovarač o nuklearnom programu. Međutim i Ali Akbar Velajati, vanjskopolitički savjetnik ajatolaha Hamneija, i popularni gradonačelnik Teherana Mohamad Bager Galibaf su jaki kandidati konzervativne struje.
Iznenađenje bi mogao da predstavlja Hasan Rohani, koji je dugo bio smatran za konzervativnog centristu, a posljednjih nedjelja je izbio u žižu javnosti svojim reformističkim nastupima. Rohanija podržava bivši iranski predsjednik Akbar Hašemi Rafsandžani čiju kandidatura za predsjednika Vijeće nije prihvatio.
Usamljeni imam u predsjedničkoj trci tako je postao kandidat koji može da privuče najveću podršku od iranskog razjedinjenog i neizvjesnog reformskog fronta.
Bivši iranski predsjednik Rafsandžani u četvrtak je pozvao glasače da ne bojkotuju današnje izbore, pošto mnogi reformski orijentisani Iranci kažu da neće izaći na glasanje u znak protesta zbog represije vlasti i odluke da se Rafsandžaniju ne dozvoli da bude kandidat.
Vrhovni vođa Irana ajatolah Ali Hamnei zatražio je prije dva dana od birača da u što većem broju izađu na predsjedničke izbore u petak, rekavši da će njihov veliki broj frustrirati neprijetalje Teherana.
Hamnei je rekao da insistira na velikom broju ljudi na izborima jer će “brojno prisustvo Iranaca razočarati neprijatelja, učiniti da oni smanje pritisak i pođu drugim putem“, javila je agecija ISNA.
Pobjednik izbora će zamijeniti Mahmuda Ahmadinejada ali i naslijediti tešku privrednu situaciju, visoku nezaposlenost i inflaciju, pod teretom međunarodnih sankcija uvedenih zbog iranskog nuklearnog programa.
Predsjednik Ahmadinedžad, koji je služio dva mandata, po iranskom zakonu ne može ponovo da se kandiduje.
Poslije njegovog ponovnog izbora 2009. godine došlo je opozicionih demonstracija koje su bile su najveće protestno okupljanje od islamske revolucije 1979. godine. One su bile podstaknute sumnjom da je Ahmedinedžad osigurao reizbor krađom 14 miliona glasova od svog protivkandidata Mir Hoseini Musavija, zagovornika umjereno liberalnih promjena.
Svjesni nezadovoljstva Iranaca i potencijalne opasnosti od nemira i nakon sadašnjih predstojećih izbora, vlasti prvenstveno nastoje da spriječe ponavljanje uličnih protesta.
Državna propaganda tako umanjuje ekonomske probleme i za njih krivi zapadne sankcije, ali javnost krivi Ahmedinedžada za nedostatak reformi i za dopuštanje da zemlja dospije pod sankcije.
U takvim uslovima vlada manipuliše i prijetnjama od inostrane intervencije da bi podstakla nacionalistička osjećanja i ujedinila naciju pred izbore.
Američki internet pretraživač Google otkrio je prije dva dana seriju pokušaja da se hakuju nalozi desetina hiljada korisnika u Iranu u nastojanju da se utiče na današnje izbore, prenose agencije.