Naučnici su istražili kako proces umiranja utiče na ljudski mozak.
Ideja da mozak jednostavno prestane da funkcioniše kada osoba umre daleko je od istine, prema istraživanju objavljenom 2022. godine u časopisu “Frontiers in Aging Neuroscience”.
Grupa neuronaučnika sa Univerziteta u Tartuu u Estoniji detaljno je proučila mozak pacijenta koji je bolovao od epilepsije.
Dr Rol Visent i njegov tim koristili su kontinuiranu elektroencefalografiju (EEG) kako bi pratili pacijenta i pokušali da predvide napade prije nego što se dogode.
Međutim, pod nadzorom, pacijent je, nažalost, imao srčani udar i preminuo.
Uprkos tragičnom događaju, naučnici su prvi put ikada posmatrali aktivnost umirućeg mozga.
“Mjerili smo 900 sekundi moždane aktivnosti oko trenutka smrti, sa posebnim fokusom na 30 sekundi prije i poslije prestanka rada srca. Neposredno prije i poslje prestanka rada srca, primijetili smo promjene u specifičnoj vrsti neuralnih oscilacija takozvanim gama oscilacijama, ali i u drugim vrstama poput delta, teta, alfa i beta oscilacija”, izjavio je dr Ajmal Zemar, neurohirurg sa Univerziteta u Luisvilu u SAD-u, koji je organizovao ovo istraživanje, prenosi Nova.
Potvrđeno je da su ritmički moždani talasi zabilježeni u trenutku smrti slični talasima koji se javljaju tokom snova, prisjećanja sjećanja i meditacije.
Ovo je pružilo moguće objašnjenje zašto ljudi često imaju živopisna sjećanja ili “povratak života” tokom iskustava bliskih smrti.
Čuvena izreka “život ti proleti pred očima” mogla bi imati naučnu osnovu.
Postoji nekoliko vrsta moždanih oscilacija (moždanih talasa), koje predstavljaju obrasce ritmične moždane aktivnosti prisutne u živim ljudskim mozgovima.
Na primjer, gama oscilacije su prisutne tokom koncentracije, sanjanja, i procesa memorije i obrade informacija.
“Kroz generisanje oscilacija povezanih sa prizivanjem sjećanja, mozak možda izvodi posljednji pregled važnih događaja iz života neposredno prije nego što umremo, slično iskustvima koja su opisana u situacijama bliskim smrti”, dodao je Zemar.
Dodaje da ovi nalazi dovode u pitanje razumijevanje trenutka kada život tačno prestaje i otvaraju važna pitanja, poput onih vezanih za vrijeme doniranja organa.
“Kao neurohirurg, ponekad se suočavam sa gubitkom. Neopisivo je teško saopštiti vijest o smrti ožalošćenim članovima porodice. Ono što iz ovog istraživanja možemo naučiti jeste da, iako naši voljeni zatvore oči i budu spremni da nas napuste, njihovi mozgovi možda proživljavaju neke od najljepših trenutaka iz njihovih života”, kaže Zemar.