Potpuno mirna i idilična slika, gotovo da povjerujete kako ste došli u mali raj na zemlji u kojem ćete se prepustiti odmaranju. A onda, odmah nakon zalaska zadnjih zraka sunca, mjestašce sa neonskim reklamama dobija potpuno novi izgled, počinje živjeti novim brzim životom, puni se ljudima sa različitim, neobičnim licima i kostimima, otvaraju se nesvakidašnje ulične radnjice, žamor glasova na različitim jezicima, istetovirani rokeri ravnopravni sa high-tech kostimiranim frajerima… onda shvatate… došli ste na IBIZU, prestolnicu zabave i užitaka kojima se svi prepuštaju bez puno razmišljanja, grad diskoteka, ludosti, razuzbadnosti i bezbrižnosti i Vaš odmor zapravo istog trena postaje najluđi provod koji možete zamisliti…
Prvi korijeni grada sežu u doba Kartaginjana, pa preko Rimljana do arapskih osvajanja u 9. vijeku kada su sagrađene velelepne građevine i kada je procvjetala privreda. U 13. vijeku Katalanci su uspijeli osvojiti veliku i dobro branjenu tvrđavu zahvaljujući svađi između dva sultanska brata; naime jedan od njih im je, bijesan i ljut zbog bratovog uspjeha kod žena, odao tajni prolaz kroz utvrdu koji je još i danas vidljiv, iako je zabranjen prolaz turistima. Katalanci su nakon upada u utvrđeni grad porušili veliku džamiju i počeli graditi crkve, od kojih su one najvažnije i najveće sagrađene u 18 vijeku.
Putovanje na Ibicu možete započeti iz bilo koje luke na istočnoj španskoj obali, kao što smo i mi krenuli iz luke u Valensiji, jer atmosfera sa Ibize može se još u brzom brodu doživjeti; brod je pun mladih avanturista koji se sa vrećama na leđima guraju do prozora da bi što prije vidjeli obrise ovog čarobnog ostrva. Ekipa mladih raspoloženih ljudi s kojima sam se uputila na Ibizu, je uprkos činjenici da je isplovljavanje broda kasnilo puna tri sata i morskoj oluji koja nam je priuštila morske mučnine, bila neuobičajeno raspoložena za provod pitajući se kako li to izgleda Ibica i pjevajući nekadašnji ljetni hitić od Venga Boys-a “Oooh, we're going to Ibiza!”….
Prvi susret sa svjetlima Ibize zaista je bio fascinantan. Iako vam se iz male luke na prvi pogled učini da je Ibiza nalik ostalim turističkim poznatim gradićima dok koračate njenim ulicama ostajete zapanjeni razlikama. Ništa na ulicama Ibice nije ni nalik španskim pejzažima i slikama španskih gradova… Čak i na ulicama čujete engleski jezik, a ne španski. Gužve u uskim krivudavim ulicama prave se tek oko 10 sati naveče. Tu gužvu morate doživjeti, toga ima samo na Ibici- gotovo je nemoguće hodati, jer vas bujica ljudi nosi u pravcu koji ne birate sami. Ako ste sa nekim moraćete se držati za ruke kako se ne bi pogubili, a grupe ljudi moraju imati dogovoren ponovni sastanak na nekom mirnijem mjestu jer ćete se u masi ljudi već nakon nekoliko koraka izgubiti. Važno je napomenuti da novac nikako ne smijete držati u torbi, jer iako nikad ne osjetite, u gužvi je otkopčaju barem deset puta tako da ni vaš prijatelj koji stoji iza vas to ne primjeti. Duž ulica prvi put se susrećete sa malim buticima u kojima možete kupiti sve osim svakodnevne udobne garderobe- svemirski outfit, drečave sjajne šljašteće krpice, priključke i prateći materijal. A naravno ni najmanji bikini top ne može se platiti manje od 50 maraka. Da biste se bolje uživjeli u duh mjesta, možete sjesti u neki od malih otvorenih frizerskih salona čije radno vrijeme je od 22:00 do 07:00 I naručiti neku neobičnu frizuru u duginim bojama, koja u prosjeku traje jednu veče i košta oko 50 KM. Najopušteniji i najoopakiji sjedaju ipak na izložene fotelje malih tattoo shopova. Cijena tetovaže, kao i body-pearsing-a zavisi od izgleda i veličine, ali u principu možete da se cjenjkate do besvjesti. Naravno dok vas tetoviraju uvijek imate publiku jer su svi shopovi potpuno otvoreni ka ulici. Na pojedinim proširenjima uličica, stoje u našem narodu prozvani tezgaši koji prodaju suvenire – nikako ne tanjire i školjke, vec lance za razne dijelove tijela, neobični nakit, šminku, svjetlucave naljepnice za tijelo, kreme, kape i eire… Sve u znaku Ibize. Odnekud vam u ruke doture flajere sa natpisima “Ljubavnik Mustafa rješava sve vaše probleme”, “Neobično homo iskustvo”…
Mjesto u kafiću gotovo je nemoguće naći. Naša velika grupa od 40 studenata rasturila se na manje grupe koje su na različitim mjestima pokušale popiti neko piće. Kafići na Ibizi uopšte ne izgledaju “poshy”, već su naprotiv vrlo skromnog, reklo bi se izlizanog izgleda. Rijetki su kafići koji su modernog izgleda i novih stolova i stolica, neizlizanih od korištenja. Ali od deset sati uveče pa do tri ujutro oni su puni. Tražeći mjesto unaokolo, našoj grupi je autograme dala Gery Halliwel koja je sa starijim pratiocem sjedila u bašti Hard Rock cafea. Smatrala je da je i to previše od nje i vrlo ljubazno nas odbila kada smo je zamolili za fotografisanje. Interesantno, ali ljudi unaokolo nisu dizali preveliku prašinu što tu sjedi zvjezda takvog imena, valjda navikli na ovakve posjete, dok smo mi bili krajnje fascinirani. Razlog njenog boravka bio je veliki festival MTV IBIZA na kome je učestvovala kao izvođač i za koji su u okolini gradića pripremljeni veliki stage, WC-i, kantina, barovi i cafeei. Događaj je trajao dva dana a okupio je neka od najpoznatijih imena od kojih smo mi prepoznli sljedeća : (već pomenuta) Gerry Halliwel, Craig David, grupa Five, Paul Van Dyk i još mnogo, mnogo zvucnih DJ imena… Ulaznica za ovaj događaj je prema našoj matematici koštao 95 KM. Prije nego smo našli mjesto u kafiću uspjeli smo obići cijeli centar gradića Ibiza i popeti se na utvrđenje za koje smatraju da je imalo svoje prapočetke još u doba Feničana. Tokom svojih obilazaka naišli smo na transvestit reinkarnaciju ili imitaciju (još nije utvrđeno) Merilin Monroe u bijeloj haljini i Elvisa Prislija u zlatnom odjelu i zolufima. Odmah kasnije prošla je i kopija Madonne sa grudnjakom iz spota “Like a virgin”. Zvuke muzike možete čuti iz svakog ćoska jer su ulice pune svirača, pjevača plesača, mimičara i glumačkih trupa. Tako naletismo na grupu ljudi obučenih u divljake koji su plesali i pjevali pozivajući ljude da se vrate svojim iskonskim korjenima. U tom trenu pored nas je vrišteći protrčala najzgodnija djevojka koja je izgledala kao da je sad sišla sa billboard-a sa reklamom za donji veš, jer je onako zanosna i u bikiniju bila prekrivena pjenom i djelila nam letke da to veče posjetimo FOAM PARTY koji je bio organizovan u obližnjem bazenu. Gotovo da smo tako omađijani otišli, dok na letku ne pročitasmo da bi ulaz za tako nešto morali platiti oko 50 KM. Iako su neki žilaviji dječaci insistirali da idu morali smo ih teškom mukom ubijedili da se kod nas živi nekoliko dana od tih para…
Pošto smo ih jedva odgovorili da ne idu, ugledašmo najljepšu statuu na tvrđavi, brončanog zgodnog “dječaka” sa kapucom, koji je predstavljao čuvara kapije. Kad smo stali da se uslikamo s njim doživjeli smo šok dana kada se onako zaleđen najednom otkravio, otkrio nam tajnu da je živo biće ispod tog sjaja i da mu moramo platiti to što smo uslikali koju sličicu… Nema užitka a da ga ne platite. Konačno zaključismo da je i ovoliko uzbuđenja previše za početak i uputismo se tražiti mjesto za pijuckanje pića. Nakon cuge koja je koštala oko 15-tak KM odlučili smo zaputiti se u diskoteku jer smo već od silnih ekstravagantnih suvenira bili kraći za pola budžeta koji smo planirali potrošiti tu noć. Znali smo da na Ibizi postoji sedam glavnih diskoteka koje oni nazivaju klubovima, u kojima su muziku puštali najveća DJ imena: Amnesia, Privilege, El Divino, Eden, Es Paradis, Pacha i Space. Većina nas je željela otići u PRIVILEGE, zvanično najveću diskoteku na svjetu, koja mora biti dobra za nas kad je i Kylie Minogue sa Robertom de Nirom bila prošle godine na otvaranju, a kasnije sa svojim dečkom Jamesom Goodingom. U obzir je još dolazila druga poznata diskoteka Amnesia, u kojoj se s vremena na vrijeme pojavljivao i Puff Daddy. Kako je ulaz u obe bio enormno skup odlučujemo se za Privilege i pronalazimo autobusku stanicu na kojoj se “hvata” diskobus… Naime sve diskoteke nalaze se izmještene van grada, na putu do mjestašca San Rafael, na nekoliko kilometara i do njih se stiže diskobusom koji ide svakih 10 minuta. Kartu definitivno ne možete kupiti u busu već prije u nekoj turističkoj agenciji, jer su u diskobusu ljudi jedni drugima gotovo okačeni o glave. Razočarasmo se kad vidjesmo da je gužva ogromna i da se ljudi laktaju bez ikakvog reda. Tu saznajemo da se Privilege nalazi na zadnjoj diskostanici, a da su sve diskoteke prije nje. Radno vrijeme diskoteke je od 02:00 do 07:00 a svi ljudi koji su se zaputili onamo izgledali su prilično “spacy” tako da smo se mi onako normalno obučeni osjećali jako neugodno. Zato ponesite bilo šta što blinka na Ibizu i bićete u fazonu. Najveće iznenađenje definitivno je bila cijena ulaznice. Kako to veče host nije bio jedan od najpoznatijih DJ-eva Ibize (čije ime nama ništa nije značilo,) i kako se poterfilo da je subota (a ponedeljkom je Ministry of Sound udruženje pravilo štimung), tu prođosmo jeftino i ulaz platišmo nešto malo više od 50 KM. Neprijatno iznenađenje, oduzimaju Vam fotoaparate i da biste ih vratili nazad morate platiti 5 KM na povratku.)
Diskoteka Privilege zaista je dio jednog drugog svijeta. Otvorena je još 1970 godine i danas važi za zvanično najveću diskoteku na svijetu, jedinu koja ima tako veliku scenu, najveći plesni podijum na svijetu do kog dolazite ogromnim centralnim stepeništem, razvijena na pet različitih ogromnih nivoa od kojih su neki na otvorenom i prva na svijetu koja je dobila bazen… Ako ste umorni možete dio večeri provesti na otvorenim terasicama diskoteke, zasađene palmama i egzotičnim biljem. Da vam opisujem kako izgledaju plesači koji stoje unaokolo u staklenim ampulama, cilindrima koji izlaze iz podijuma koji se otvaraju? Muzika-naravno od breakbeat-a, preko rejva do transa, u zavisnosti koji je dan i koji DJ-evi prave urnebes. Uvijek ih ima nekoilko, jer je na svakom nivou druga muzika. Diskoteka prima 10 000 ljudi ne uključujući bazen.
Najpoznatije večeri u diskoteci Privilege su ponedjeljkom, kada se dešava Manumission, sto u suštini znači show transvestita, kostimiranih nevaljalih plesača, svjetlosnih i video efekata, zločestih patuljaka i svega sličnog. Nijedan ponedeljak do sada nije bio isti. Ulaznica za ovo veče kreće se i do 60 eura. Cijene pića bile su najveći iznenađujući moment u diskoteci. Flaša vode kosta šest eura kao i pivo, dok za Limun vodku morate izdvojiti 10 eura. Tako to veče ostadosmo žedni čekajući jutro da se napijemo obične vode iz supermarketa.
Sem diskoteke Privilege željeli smo posjetiti i Amnesiu, klub koji važi za mjesto gdje se prave najbolji partiji sa pjenom, i sa otvorenom terasom koja naliči na botaničku baštu, ali naši skromni studentski budžeti natjeraše nas da uživamo u Privilege diskoteci do 7 ujutru kad smo uhvatili posljednji diskobus do centra Ibize.
Nakon glava punih tehna, transa i hausa, zaputismo se na tvrđavu kako bismo malo odmorili od zvuka bubnjeva u glavama- tvrđava je jedan od najljepših dijelova Ibize- gleda na luku u kojoj usidrene stoje jahte bogatih i/ili slavnih na kojima se dešavaju zabave. Nikakvo iznenađenje ne bi trebali da Vam budu free-love parovi skriveni po svim ćoskovima tvrđave, kao da ne postoji veći raj na svijetu od ovoga.
Tvrđava je, zajedno sa utvrđenim crkvama pod Katalancima izgrađena kako bi se grad zaštitio od gusara. Ove utvrđene crkve na tvrđavi imaju tajne prolaze, od kojih su danas samo neki otvoreni, kao i topove na krovovima. Konstrukciju zidina je u 16. vijeku dovršio poznati talijanski arhitekta Kalvi i njihov izgled je do danas manje-više ostao autentičan, isto kao i izgled kasnije dograđenih poznatih “Gusarskih tornjeva”na kojima se u slučaju napada palila vatra koja bi se mogla uočiti na sljedećem tornju, u kojem bi se onda palila druga vatra kako bi se upozorenje prenijelo na cijelo ostrvo.
Prvi zraci sunca i zaputismo se u restoran na doručak. Nevjerovatno tužni prizori Ibice ujutro – smeće je svim stranama, u svakom ćošku, a nijednog čovjeka ne možete opaziti na ulicama. Većina mladih spava a oko 12 stiže na plaže koje su prepune ljudi. Gotovo da ne možete da povežete ovu sliku Ibize sa onim što ste vidjeli veče prije- sav život zamire, satovi staju, ljudska lica postaju rijetkost..
Tradicionalni doručak na Ibizi podrazumijeva kroasan sa eurokremom koji umačete u bijelu kafu… Kad smo to malo zadovoljstvo platiti zadnjim novcem iz naših zaliha, uputili smo se u luku, kako bismo onako umorni što prije sjeli na brod i zaputili se u Valenciju.
Sa Ibize odlazite zamišljeni- zar je to taj high tech grad koji je nekada bio jedan od najvažnijih trgovačkih luka države Kartaginjana, ostrvo za koje se vjerovalo da je magično jer nije vulkansko, jer ga ne naseljavaju opasni insekti i jer je bogato solju?
Svako je od nas ponio neku sliku o Ibizi u svojoj glavi – nekima se svidjela, nekima ne, donijela ili oduševljenje ili razočarenje ali svi smo se složili definitivno da se radi o potpuno drugačijem svijetu od onoga u kome mi, studenti sa različitih strana svijeta živimo. Gledajući ostrvo Ibize kako nestaje na horizontu, onako premoreni i neispavani, razmišljali smo o vanzemaljskom iskustvu koje smo doživjeli te veceri…
<!– /* Style Definitions */ p.MsoNormal, li.MsoNormal, div.MsoNormal {mso-style-parent:””; margin:0cm; margin-bottom:.0001pt; mso-pagination:widow-orphan; font-size:12.0pt; font-family:”Times New Roman”; mso-fareast-font-family:”Times New Roman”;} @page Section1 {size:612.0pt 792.0pt; margin:72.0pt 90.0pt 72.0pt 90.0pt; mso-header-margin:36.0pt; mso-footer-margin:36.0pt; mso-paper-source:0;} div.Section1 {page:Section1;} –>