A danas kaos.
Sve je Smart, sedam različitih formata slike,
devet vrsta optičkih kabela, milijun operatera, svaki sa 30 različitih
programskih paketa i pet razina brzina interneta. Klima-uređaji sviraju
hitove s Otvorenog radija, robotski usisavači sami biraju kojim će danom
čistit stan.
I posvuda po stanu punjači, prokleti punjači. Mobiteli,
tableti, električni brijači, četkice za zube, sve se stalno puni.
Zagrijao bi si vodu za kavu, ali rešo ti je na samo 16 posto. Pogledao
bi seriju na telki, ali nemaš je di uštekat jer se prvo mora napunit
daljinski za rampu na ulazu u vežu. Ali hej, što se žalite, živimo u tom
vrlom novom svijetu o kojem su vam pričali, izbora je toliko da ako
želiš gledati “Star Trek” na Netflixu, možeš to čak i s klingonskim
titlovima. Lako za tebe, ali kad i tvoj kućanski aparat ima svoj
vlastiti Instagram profil, vrijeme je da se zapitaš: pa dokle više?
STEM je t’aime? En aucune façon, rekao bi Delboy.
Jedino
što u kući nikad ne moramo puniti je naša kćer. Stara je 4,5 godine i
uvijek je na 100 posto. Ide na biogorivo, špagete bolonjez i Kiki
bombone. Otkako smo se preselili u veliki stan nije stala. Evo je sad u
spavaćoj sobi, u kolicima za novine utrkuje se sa psom. Tri minute
kasnije vješa se po sušilu za veš. Uhvatila je nedavno scenu iz Indiane
Jonesa pa joj je mašnica s rajfa zataknuta oko pasa kao njegov bič.
Koliko
su vas puta isprepadali da morate uhvatiti korak s tehnologijama
budućnosti? Ako ti dijete ne počne programirati već u jaslicama, nikad
se neće zaposliti kod Rimca. U japanskim vrtićima djeca
već upravljaju hologramima, mali Norvežani s pet sami vode svoje
crowdfunding kampanje, a u San Franciscu, ako do osnovnjaka nisi
pokrenuo već tri startupa, kul klinci ne žele s tobom na tobogan.
Ček,
mala ti je proslavila četvrti rođendan i još ne zna izraditi aplikaciju
za iOS? Ne buraz, ne zna, jedva da zna otvoriti kanticu s plastelinom i
napraviti kuglicu od njega. I zahvalan si na svakom danu u kojem tu
kuglicu odmah ne pojede.
I dok ja inficiran pričama iz raznih
Wireda, Business Insidera i TechCruncheva trubim doma o edukacijskom
gamingu i venture kapitalu, mama, lukava kakve majke već budu, potiho
malenu štiti od sveopće digitalizacije života. Kada vani pada kiša,
prije nego što ja uspijem napuniti VR naočale, uzme malu za ruku pa je
odvede u kazalište lutaka na “Ivicu i Maricu”. Ništa od moderne 3D
ekranizacije gdje Maricu glumi Gemma Arterton s dekolteom do pupka, a Jeremy Ivica Renner bori se protiv vampira. Samo dobri stari Ivica, nestašna Marica i kuća s prozorima od čokolade.
Nakon
toga često ostanu na radionici sastavljanja krpenih lutaka. Popodneva
provedu u dječjoj knjižnici (sjećate se vremena kad nisi bio faca ako
nisi imao iskaznicu od knjižnice) pa satima listaju slikovnice.
Nikakvi
YouTube live streamovi u kojima neka klinka iz Kine pred milijunskim
auditorijem raspakirava Kinder jaja, nikakav Kindle, eBay, online
tržnice s biodinamičkim chia bobicama.
Njih dvije radije se
skockaju, uzmu pletene cekere u ruke pa pravac na Dolac, tračat s
kumicama i birat mrkvu i prokulice iz Donje Bistre. Ili stara dobra
“obuci-najnoviju-jaknu-i-baci-se-naglavačke-u-prvu-lokvu-u-parku”
zabava.
Pa čak i kad zbog toga cijelu večer u tišini puni perilicu za rublje blatnjavom odjećom.
Neću joj to priznati, naravno, ne da mi muški ponos, ali drago mi je što se malenu trudi zadržati analognom što je dulje moguće.
Istraživanje
iz Newsweeka kaže kako šest od deset djevojčica i osam od deset dječaka
svaki dan kompjutore koristi više od 120 minuta. 60 posto vremena koje
provedu budni sjede zgrbljeni ispred ekrana i zbog toga već sa 6
razvijaju probleme s debljinom, nesanicom, dijabetesom i astmom.
A ona će je od toga sačuvati.
Ja
šutim i čekam da mala krene na fakultet. “Evo, upisala je Filozofski,
mandarinski i psihologiju arktičkih sisavaca. Pa ti nju i dalje vodaj po
radionicama krpenih lutaka i Cest is the bestovima”, njurgat ću
slavodobitno.
A mogla je bit čistačica robota u Silicijskoj dolini. Samo da se mene slušalo.