Američki predsjednik Joe Biden i njegovi saradnici dugo su pokušavali unijeti malo mira na Bliski istok, velikim dijelom zato da bi se Sjedinjene Države mogle intenzivnije usredotočiti na veći dugoročni izazov: Kinu.
Ova strategija sada je u opasnosti zbog iznenadnog napada Hamasa na Izrael tokom vikenda, piše Politico.com
Dok Izrael žestoko uzvraća, nazire se mogućnost šireg regionalnog rata.
Stotine ljudi su ubijene.
Biden i njegov tim sada se ne mogu fokusirati na Peking, a pažnja Bidenove administracije ionako je već zaokupljena ratom u Ukrajini.
To je frustrirajuće za Bijelu kuću koja je vjerovala da je postigla veliki uspjeh na Bliskom istoku: zamrzavanje rata u Jemenu i postizanje napretka u naporima da Izrael izgradi diplomatske, privredne i druge veze sa nekada neprijateljskim arapskim državama. Čak su se i Palestinci uključili.
Bidenov tim opisao je ovu strategiju kao promovisanje regionalne “integracije”, ali novi sukob prijeti da uništi sve što je postignuto.
Ipak, puno je više pitanja nego odgovora. Evo nekih o kojima stručnjaci za nacionalnu sigurnost u Washingtonu i šire razmišljaju:
1. Koliko će se rat proširiti?
Sadašnji sukob između Izraela i Hamasa ima potencijal da se pretvori se u širi rat, potresajući regiju u kojoj se nalazi mnogo suparništva – i mnoge američke trupe.
Hamas bi mogao očekivati da mu u pomoć priteknu Iran i arapske vlade koje su mu naklonjene. Druge naoružane skupine, uključujući Hezbollah sa sjedištem u Libanonu, mogle bi osigurati ljudstvo ili iskoristiti trenutak za poticanje nasilja drugdje. U nedjelju su se pojavile vijesti da je Hezbollah ispalio minobacačke granate na izraelske položaje.
Borbe bi se takođe mogle proširiti izvan Pojasa Gaze koji je pod kontrolom Hamasa i na Zapadnu obalu. Tamo su napetosti između Palestinaca i Izraelaca porasle jer je Izrael izgradio više naselja na zemlji koju Palestinci smatraju svojom.
Ali svi akteri imaju i razloga da izbjegne sukob, jer ne žele ugroziti veze s Washingtonom ili proliti krv i resurse u ratu bez jasnog cilja.
Američki zvaničnici nastoje obuzdati borbe. Biden je u subotu upozorio “da nijedna druga strana neprijateljski nastrojena prema Izraelu ne smije koristiti ovu situaciju”. Njegovi pomoćnici, u međuvremenu, neprestano telefoniraju.
“Razgovaralo se sa svakim ko ima uticaj na ovaj ili onaj način”, rekao je američki zvaničnik upoznat s problematikom koji je, kao i drugi, tražio anonimnost kako bi razgovarao o ovom osjetljivom pitanju.
Izrael je upozorio druge neprijateljske aktere da se ne miješaju. “Širenje arene borbe protiv Izraela naići će na posebno oštar odgovor, uključujući odlučne i smrtonosne akcije Izraela”, rekao je izraelski zvaničnik.
2. Je li Iran kriv?
Neki jastrebovi u Washingtonu i šire požurili su označiti Teheran kao pravog krivca iza napada Hamasa. Iran je, uostalom, dugo finansijski i vojno pomagao Hamas.
Glasnogovornik Hamasa je navodno rekao da je Iran podržao napad tokom vikenda, a iranski zvaničnici su ga pozdravili. Izvještaj Wall Street Journala u nedjelju, citirajući visokopozicionirane članove Hamasa i Hezbollaha, navodi da su iranski bezbjednosni zvaničnici pomogli u planiranju napada.
Ali skupine poput Hamasa zadržavaju određeni nivo nezavisnosti od Teherana, a američki zvaničnici još nisu okrivili Iran.
“U ovom trenutku nemamo ništa što bi nam pokazalo da je Iran bio direktno uključen u ovaj napad, u njegovo planiranje ili izvođenje, ali to je nešto što vrlo pažljivo posmatramo”, rekao je državni sekretar Antony Blinken na NBC-ju u nedelju.
To ne znači da će Iran proći bez posljedica. Sjedinjene Države mogle bi, na primjer, nametnuti nove sankcije Teheranu zbog generalne podrške Hamasu.
3. Hoće li saudijsko-izraelski pregovori biti prekinuti?
Napad Hamasa prijeti mirovnoj inicijativi koju podržava SAD i prema kojoj bi Saudijska Arabija normalizovala diplomatske odnose s Izraelom u zamjenu za američke bezbjednosne garancije i druge usluge.
Ali prerano je reći da je plan promijenjen, iako će biti odgođen.
Dok je Hamas napadao, Saudijska Arabija i druge arapske države izdale su izjave koje su bile više naklonjene Palestincima nego Izraelu. Ali takvi trenutni odgovori ne zasjenjuju druge faktore koje Saudijci, Izrael i Sjedinjene Države uzimaju u obzir u izradi velikog mirovnog sporazuma.
Saudijski prijestolonasljednik Mohammed Bin Salman nije toliko fokusiran na palestinsku krizu kao prošli saudijski lideri. Poput Izraela, on vidi Iran – glavnog p Hamasa – kao prijetnju svojoj zemlji. Saudijska Arabija i Izrael već neformalno surađuju oko Irana; ozvaničenje njihovih veza jača protuteheranski bedem.
Izrael je već sklopio sporazume o normalizaciji diplomatskih odnosa sa Bahreinom, Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Marokom. Izrael ima mnogo razloga – uključujući ekonomske – da postigne takav dogovor sa Saudijskom Arabijom, domovinom najsvetijih mjesta islama.
Za Sjedinjene Države, sve što će donojeti više mira na Bliskom istoku je dobrodošlo iz razloga koji utiču na politiku u rasponu od borbe protiv terorizma do energetike. Još jedan važan faktor je želja Washingtona da neutralizuje rastući kineski uticaj na Bliskom istoku.
“Kina se ne pojavljuje tek tako. Pojavljuju se s ogromnim, ogromnim ponudama tim zemljama”, rekao je visoki zvaničnik Bidenove administracije za POLITICO prošle sedmice, prije napada Hamasa. Odbio je iznijeti detalje o tome o kakvoj se pogodbi radi, uključujući i to koje će bezbjednosne garancije SAD ponuditi Saudijcima.
Takođe je rekao da su učestvovali i Palestinci.
“Oni žele biti dio ovog procesa, a mi to ne bismo učinili bez njih”, rekao je neimenovani zvaničnik. “To je velika promjena u odnosu na njihovu politiku, koja je bila da se nikada neće uključiti u bilo kakav proces koji ima veze s normalizacijom odnosa arapske države s Izraelom bez palestinske države.”
Nije precizirao o kojim Palestincima se radi, ali se vjerovatno mislilo na osobe povezane s palestinskim vlastima koje upravljaju Zapadnom obalom, a koje su slab suparnik Hamasu i stalni agitator protiv Izraela. Ali na njegovu sudbinu mogu uticati nove borbe. Uostalom, primijetio je jedan bivši visoki zvaničnik State Departmenta, postavlja se “pitanje ko će vladati Gazom kad se to učini.”
4. Kako Izrael ovo nije predvidio?
Nema brzog odgovora na pitanje kako se tako sofisticiran, višestruki Hamasov napad mogao dogoditi, a da golemi izraelski obavještajni aparat – ili onaj SAD-a – to ne uoči na vrijeme.
“Biće uspostavljena neka vrsta državne istražne komisije o obavještajnim propustima koji su se dogodili”, predviđa Jonathan Schanzer iz Fondacije za odbranu demokratija.
Schanzer je rekao da je konvencionalno razmišljanje u Izraelu da je Hamas uvijek bio “taktička” prijetnja – ozbiljna, ali ne i ona koja bi mogla narušiti održivost Izraela. Ali možda Izrael nije u potpunosti shvatio da je Hamas, uz pomoć Irana, evoluirao u veću stratešku prijetnju, rekao je Schanzer.
Izrael se borio s Hamasom 2021. godine, uništivši brojne ciljeve militantne skupine u Gazi tokom 11 dana, pri čemu je poginulo najmanje 260 Palestinaca i desetak Izraelaca. Je li moguće da je tu borbu završio prebrzo — prije nego što je nanio dovoljno štete Hamasovim kapacitetima?
Sjedinjene Države su u to vrijeme zajednički nastojale uvjeriti Izrael da ograniči trajanje operacije. Ipak, Izrael je takođe dosegao tačku smanjene isplativosti kada je riječ o broju ciljeva koje je mogao pogoditi, rekao je Schanzer.
Ova runda borbi mogla bi trajati mnogo duže od 11 dana, ne samo zato što bi Izrael mogao izvesti kopneni upad i zato što Hamas drži brojne taoce.
5. Hoće li to uticati na Ukrajinu?
Sjedinjene Države već pojačavaju svoju isporuku vojne opreme, streljiva i drugih resursa Izraelu. Takođe raspoređuje brodove i avione u blizini Izraela u znak podrške.
Ovi potezi dolaze usred stranačke borbe oko toga treba li Washington nastaviti pružati vojnu i ekonomsku pomoć Ukrajini dok se bori protiv ruske invazije.
Republikanci koji su izrazili sve veću zabrinutost oko stalne podrške Ukrajini brzo su se založili za pomoć Izraelu. Glavni razlog za to je što hrišćani čine značajan dio njihove glasačke baze.
Za sada američki zvaničnici insistiraju na tome da pomoć Izraelu na vojnom planu neće uticati na pomoć Ukrajini. U mnogim slučajevima uključeni su različiti sistemi.
Ukrajinci bi mogli biti razočarani načinom na koji ih Amerika tretira u odnosu na Izrael, zemlju čiju vojnu snagu i sami priželjkuju. Ne pomaže ni to što Izrael nije ponudio Ukrajini onoliko podrške koliko je mogao, što je zahladilo njihove odnose.
Izrael je odbio poslati Iron Dome, sistem protivvazduhoplovne odbrane, u Ukrajinu kako bi zaštitio svoje civile i vojne položaje od ruskih napada.
6. Što je s ulogom Kine?
Ranije ove godine, kineski zvaničnici rekli su da bi bili voljni učestvovati u mirovnim pregovorima između Izraelaca i Palestinaca. To je uslijedilo nakon uspješne kineske uloge u obnovi diplomatskih odnosa između Saudijske Arabije i Irana.
Ali kineska reakcija na najnovije nasilje mogla bi privremeno promijeniti izraelsko viđenje uloge Pekinga.
U saopštenju od nedjelje, kinesko ministarstvo vanjskih poslova reklo je da Izrael i Palestina – ne Hamas ili Palestinci – treba da “ostanu mirni, suzdržani i odmah prekinu neprijateljstva kako bi zaštitili civile i izbjegli daljnje pogoršanje situacije”. Zatim su pozivalo na rješenje sukoba između dvije države.
Izraelce je to razbjesnilo. Posljednji napadi vjerovatno su najgore nasilje koje su doživjeli u 50 godina. Počinila ga je teško naoružana jedinica koja je preuzela kontrolu nad teritorijem nakon što je Izrael demontirao tamošnja naselja u nadi da će otvoriti put dugoročnom miru.
Izraelci smatraju da imaju svako pravo uzvratiti udarac Hamasu.
Yuval Waks, viši zvaničnik izraelske ambasade u Pekingu, izrazio je razočaranje izjavom Kine. “Kada se ljudi ubijaju, kolju na ulicama, ovo nije vrijeme za pozivanje na dvodržavno rješenje”, rekao je Waks novinarima, a prenosi Reuters.
Ipak, Kina je sve važniji igrač u regiji i malo je vjerovatno da će joj leđa okrenuti Izrael, Saudijska Arabija ili Iran.