U Njemačkoj je od početka “atomskog doba” bilo izgrađeno četrdesetak nuklearnih elektrana, ali su samo tri atomska reaktora još aktivna: Isar 2 u Bavarskoj, Neckarwestheim 2 u Baden-Württembergu i Emsland u Lingenu u Donjoj Saskoj. Predviđeno je i da oni prekinu s radom koncem ove godine, a trenutno iz njih stiže oko 6% električne energije koja se potroši u ovoj zemlji.
No obzirom na situaciju, čuje se kako bi trebalo barem te elektrane ostaviti u pogonu i duže od predviđenog roka. Njemačka ima najbolju namjeru što je moguće prije obustaviti uvoz i plina i nafte iz Rusije, ali to znači da bi već sljedeće zime moglo nedostajati energije.
Sad još čak i povećati korištenje domaćeg ugljena za termoelektrane, to se nikome ne čini poželjnim. Naravno da se želi više obnovljivih izvora energije, ali to će potrajati da bi se time nadoknadio manjak energenata iz Rusije. Utoliko se i iz politike i iz znanosti čuju glasovi da bi se trebalo ostati kod nuklearne energije. Ali ima ih i koji to ne smatraju dobrom idejom.
Jedan od brojnih prosvjeda aktivista Zelenih protiv atomske energije
“Zelenima” je atomska energija još od njihovog osnutka trn u oku. Utoliko čak i sad ne žele produžiti rad preostalim reaktorima.
Spor i u vladajućoj koaliciji i s oporbom
Najprije je tu spor unutar same vladajuće koalicije: socijaldemokrati i Zeleni se u načelu protive dužem radu njemačkih nuklearki, liberali su spremni o tome “razmisliti”. Predsjednik kluba zastupnika SPD-a Rolf Mützenich podsjeća na predizborno obećanje kako će se napustiti atomsku energiju, a njegovo je mišljenje kako stoji “dovoljno alternativa” na raspolaganju. Kancelar Scholz (SPD), a i ministar gospodarstva Habeck (Zeleni), podsjećaju i na banalnu činjenicu da je i gorivih elemenata za preostale nuklearne elektrane dovoljno još samo do kraja godine.
Kancelar najavljuje kako će se već ovog ljeta što više električne energije proizvesti na drugi način, a predsjednica pokrajine Mecklenburg-Vorpommern Manuela Schwesig podsjeća i na osnovni problem kod atomskih elektrana: radioaktivni otpad. “Ako nitko ne želi kod sebe primiti atomski otpad, onda ne možemo niti ozbiljno reći da nuklearke trebaju raditi i dalje.”
Ipak, barem neki od liberala žele ostaviti i tu, nuklearnu opciju. Predsjednik stranke Christian Lindner se zalaže za “otvorenu raspravu, oslobođenu od ideologije, trebamo li zadržati mogućnost nuklearne energije”. I njegov stranački kolega Christian Dürr želi da se “sve ideologije stave na stranu” i da se ozbiljno razmisli “kako da spriječimo mogući nedostatak električne energije predstojeće zime”. A tu on misli kako je zadaća i vlade “provjeriti”, u kojoj mjeri i nuklearna energija može poslužiti kao prijelazno rješenje.
Treba biti jasno: predstojeće zime će, ako plina i bude, cijene vjerojatno biti paprene…
Treba novi zakon, treba novo gorivo…
Još se jasniji zahtjevi čuju iz oporbe: predsjednik bavarske vlade Markus Söder (CSU) smatra kako se “u svakom slučaju” može produžiti rad nuklearki i kako se u ovako ozbiljnoj situaciji mora moći razgovarati o svemu. Jer, po njegovom mišljenju, ovako “vjerojatno smo na putu u najveću gospodarsku i socijalnu krizu koju je ova zemlja imala u posljednjim desetljećima.” I predsjednik AfD-a Tino Chrupalla je zagovornik dužeg rada nuklearki.
Zapravo, to je i formalno prilično komplicirano: o ukidanju korištenja atomske energije do 31.12. je izglasan zakon, što znači da treba izglasati i zakon koji bi to poništio. Tu se onda moraju promijeniti svi propisani rokovi, ali i nove kvote koliko će energije doći iz kojih izvora.
S druge strane, stručnjaci objašnjavaju kako je zaliha gorivih elemenata dovoljna do kraja godine, ali u nuklearkama to nije isto kao kod nafte, plina ili ugljena kojih u nekom trenutku nestane pa više ništa ne radi. Elementi koji jesu u reaktorima će moći nastaviti s radom, ali više neće imati punu snagu. Točno je isto tako i da gorive elemente za nuklearne elektrane ne možete tek tako nabaviti u trgovini: od dogovora pa do isporuke traje obično od 12 do 18 mjeseci. Novinari lista Handelsblatt doduše otkrivaju kako bi se elementi mogli dobiti i u sljedećih šest mjeseci, ali onda bi trebalo doslovno odmah zgrabiti telefon i naručiti ih.
Upravljačka centrala u međuvremenu ugašene nuklearke Brokdorf
Znajući da će morati prekinuti pogon, nije se niti zapošljavalo niti obrazovalo stručnu radnu snagu. Ali čak niti to nije najveći problem: nuklearke su i mjerama sigurnosti predviđene za rad još samo nekoliko mjeseci.
Ima li osoblja?
Ministarstvo gospodarstva i okoliša političara Zelenih Habecka nije sigurno niti ima li dovoljno stručne radne snage da bi nuklearke nastavile s radom, počev od tehničara pa do upravnih struktura. No udruga za promicanje korištenja nuklearne energije Kerntechnik Deutschland tu misli da ministarstvo sad već izmišlja razloge: “Kvalificiranog osoblja se načelno može naći jer ta postrojenja i nakon prekida pogona moraju ispunjavati sve propise sigurnosti kao da i rade.”
Gotovo može začuditi kako su najjasniji protivnici produženja rada nuklearki – njihovi vlasnici. Koncern RWE je vlasnik reaktora u Emslandu i kaže kako je on predviđen za rad do kraja godine, a svako produženje je povezano “s velikim naporima”. Slično se čuje i iz koncerna EnBW i Eon: vlada je odlučila da prekinu s radom i oni su čitav proizvodni proces predvidjeli samo do kraja godine.
Zajednička konferencija koncerna E.ON i RWE (Markus Krebber je posve desno)
Gotovo je nevjerojatno da su energetski koncerni najodlučniji u naumu doista okrenuti novu energetsku stranicu u Njemačkoj (Markus Krebber je posve desno)
Čuđenje direktora energetskog koncerna
Predsjednik uprave RWE-a Markus Krebber se uopće “čudi” ovoj raspravi. O takvoj mogućnosti krize s Rusijom se trebalo već odavno razmišljati, a sad je prekasno za svaku raspravu o dužem radu nuklearki. Demantira i tvrdnju novinara Handelsblatta kako bi se “na brzinu” još moglo nabaviti gorivih elemenata: da, nekakvi bi se mogli naći, a makar su reaktori slični, ne može se bilo kakva šipka obogaćenog urana gurnuti u reaktor i onda gledati što će se dogoditi. Gorivi elementi “moraju biti točno prilagođeni reaktoru”, a onda je tu i pitanje sigurnosti. Nuklearke su sad predviđene da rade još samo nekoliko mjeseci, što znači i da netko onda mora preuzeti odgovornost ako nešto pođe po zlu.
A onda je i predsjednik uprave RWE-a upozorio na nešto što bi se teško moglo očekivati od prvog čovjeka energetskog koncerna koji se najprije bavi i zarađuje novac “konvencionalnim” izvorima energije: “Moramo se pozabaviti stvarima kojima ćemo doista riješiti probleme. Izgraditi infrastrukturu dostave plina (iz drugih izvora) i sad štedjeti plin.” Ali i dodaje: “Moramo uvesti u zemlju nove tehnologije, a ne voditi rasprave treba li nešto raditi još koji mjesec.”