Svako ko je ikada polagao standardizovani test zna, žurba da se odgovori na opširan esej u roku od 20 minuta ili manje zahtijeva ozbiljnu mentalnu snagu. Imati neometan pristup vještačkoj inteligenciji (AI) sigurno bi olakšalo mentalni teret. Ali, kako sugeriše nedavna studija istraživača sa Masačusetskog tehnološkog instituta (MIT), ta pomoć može doći koštati.
Tokom niza sesija pisanja eseja, studenti koji su radili sa (kao i bez) ChatGPT-a bili su povezani sa elektroencefalogramima (EEG) kako bi se mjerila njihova moždana aktivnost dok su radili. Kod korisnika AI-ja zabilježena je znatno niža neuralna aktivnost u dijelovima mozga povezanim sa kreativnim funkcijama i pažnjom. Studenti koji su pisali uz pomoć chatbota takođe su mnogo teže mogli tačno navesti citat iz rada koji su upravo napisali. Ovi nalazi dio su rastućeg broja istraživanja o potencijalno štetnim efektima korištenja AI za kreativnost i učenje. Ovo istraživanje postavlja važne pitanje o tome da li impresivni kratkoročni dobitci koje pruža generativna AI mogu imati skriveni dugoročni trošak, piše Economist.
Studija sa MIT-a dopunjuje nalaze još dvije poznate studije o vezi između korištenja AI i kritičkog mišljenja. Prva, istraživača iz Microsoft Research-a, anketirala je 319 radnika koji koriste generativnu AI barem jednom sedmično. Učesnici su opisivali obavljanje više od 900 zadataka, od sumiranja dugih dokumenata do dizajniranja marketinške kampanje, uz pomoć AI. Prema samoprocjenama ispitanika, samo 555 od tih zadataka zahtijevalo je kritičko razmišljanje, poput pažljivog pregleda AI rezultata prije slanja klijentu ili revidiranja upita nakon što AI nije prvobitno dao zadovoljavajući odgovor. Ostali zadaci smatrani su uglavnom bezumim. Ukupno, većina radnika je prijavila da im je bilo potrebno manje ili mnogo manje kognitivnog napora da završe zadatke uz generativnu AI kao što su ChatGPT, Google Gemini ili Microsoftov Copilot AI asistent, u poređenju sa radom bez AI.
Druga studija, profesora Michaela Gerlicha sa Švicarske poslovne škole SBS, ispitala je 666 osoba u Britaniji o učestalosti i povjerenju u AI, a zatim im postavila pitanja zasnovana na široko korištenoj procjeni kritičkog mišljenja. Učesnici koji su više koristili AI pokazali su slabije rezultate u svim segmentima. Dr Gerlich kaže da je nakon objave studije primio stotine poruka od srednjoškolskih i univerzitetskih nastavnika koji se suočavaju sa rastućom upotrebom AI među svojim učenicima, i koji smatraju da studija “tačno odražava ono što trenutno doživljavaju”. Da li će AI dugoročno učiniti mozak lijenim i slabim, ostaje otvoreno pitanje. Istraživači svih tri studije naglašavaju da je potrebna dalja istraživanja da se uspostavi definitivna uzročno-posljedična veza između povećane upotrebe AI i slabljenja moždanih funkcija. U Gerlichovoj studiji, na primjer, moguće je da ljudi sa boljim kritičkim mišljenjem jednostavno manje zavise od AI. Studija MIT-a, s druge strane, imala je mali uzorak (54 učesnika) i fokusirala se na jedan uski zadatak.
Štaviše, generativni AI alati su dizajnirani da rasterete mentalni napor korisnika, kao i mnoge druge tehnologije. Još u 5. vijeku prije nove ere, Sokrat se žalio da pisanje nije “napitak za pamćenje, već za podsjećanje”. Kalkulatori oslobađaju kasirke od računanja računa. Navigacione aplikacije uklanjaju potrebu za čitanjem mapa. Ipak, rijetki bi tvrdili da ljudi postaju manje sposobni zbog toga.
Nema mnogo dokaza koji bi sugerisali da omogućavanje mašinama da rade umjesto ljudi mijenja inherentni kapacitet mozga za razmišljanje, kaže Evan Risko, profesor psihologije na Univerzitetu Waterloo, koji je zajedno sa kolegom Samom Gilbertom skovao termin “kognitivno prebacivanje” za opisivanje kako ljudi prebacuju teške ili dosadne mentalne zadatke na spoljne uređaje.
Briga je, kako kaže Dr Risko, da generativna AI omogućava prebacivanje mnogo složenijih procesa. Prebacivanje dijela mentalne aritmetike, koja ima ograničene primjene, nije isto što i prebacivanje procesa poput pisanja ili rješavanja problema. A jednom kada mozak navikne na takvo prebacivanje, teško se odvikava. Tendencija da se traži najmanje naporan način za rješavanje problema, poznata kao “kognitivna škrtost”, može stvoriti, kako Dr Gerlich opisuje, povratnu petlju. Kako korisnici AI-ja sve teže razmišljaju kritički, njihov mozak postaje sve škrti, što vodi do još većeg prebacivanja zadataka na AI. Jedan učesnik Gerlichove studije, veliki korisnik generativne AI, žalio se: “Toliko se oslanjam na AI da mislim da ne bih znao kako da riješim određene probleme bez nje.”
Mnoge kompanije s nestrpljenjem očekuju povećanje produktivnosti zahvaljujući većoj upotrebi AI. Ali tu može biti i skrivena mana. “Dugoročni pad kritičkog mišljenja vjerovatno bi rezultirao smanjenom konkurentnošću,” kaže Barbara Larson, profesorica menadžmenta na Northeastern Univerzitetu. Dugotrajna upotreba AI mogla bi takođe učiniti zaposlene manje kreativnim. U studiji Univerziteta Toronto, 460 učesnika je zamoljeno da predlože maštovite upotrebe za niz svakodnevnih predmeta, poput auto gume ili para pantalona. Oni koji su bili izloženi idejama generiranim od AI-ja dali su odgovore koji su smatrani manje kreativnim i raznolikim nego grupa koja je radila bez pomoći.
Kad je riječ o pantalonama, chatbot je predložio da se one napune sijenom kako bi se napravio pola strašila — u osnovi predlažući da pantalone ponovo budu pantalone. Za razliku od toga, jedan učesnik koji nije koristio AI predložio je da se u džepove stave orašasti plodovi kako bi se napravio neobičan hranilac za ptice.
Postoje načini da se mozak održi u formi. Dr Larson predlaže da je najpametniji način korištenja AI-ja ograničiti njegovu ulogu na “entuzijastičnog, ali donekle naivnog asistenta”. Dr Gerlich preporučuje da se, umjesto da se od chatbota traži da generiše konačni željeni rezultat, traži da se korisniku pomaže u svakom koraku rješavanja problema. Umjesto da pitate “Gdje da odem na sunčani odmor?”, bolje je prvo pitati gdje najmanje pada kiša, pa onda nastaviti.
Članovi Microsoftovog tima takođe testiraju AI asistente koji prekidaju korisnike sa “provokacijama” kako bi ih potakli na dublje razmišljanje. Slično tome, tim sa univerziteta Emory i Stanford predlaže prepravljanje chatbota da služe kao “asistenti za razmišljanje” koji postavljaju korisnicima provokativna pitanja, umjesto da samo daju odgovore. Može se zamisliti da bi Sokrat to srdačno odobrio.
Takve strategije možda neće biti naročito korisne u praksi, čak i u malo vjerovatnom slučaju da programeri modela usporavaju ili kompliciraju rad chatbota. To bi čak moglo imati i negativne posljedice. Studija Univerziteta Abilene Christian u Teksasu otkrila je da AI asistenti koji često prekidaju sa provokacijama pogoršavaju rezultate slabijih programera na jednostavnom zadatku programiranja.
Drugi mogući načini da se mozak drži aktivnim su jednostavniji, ali i stroži. Pretjerano oslanjanje na generativni AI moglo bi biti uslovljeno da korisnici sami smisle odgovor na pitanje ili jednostavno sačekaju nekoliko minuta prije nego što dobiju pristup AI-ju. Takvo “kognitivno forsiranje” može poboljšati rezultate, prema Zani Bučinci, istraživačici u Microsoftu koja proučava ove tehnike, ali neće biti popularno. “Ljudi ne vole da ih tjeraju na angažman,” kaže ona. Stoga bi potražnja za zaobilaženjem takvih mjera vjerovatno bila velika. U reprezentativnoj anketi Oliver Wyman konzultantske kuće, provedena u 16 zemalja, 47% ispitanika je reklo da bi koristilo generativne AI alate čak i ako im poslodavac to zabrani.
Tehnologija je još uvijek vrlo mlada i za mnoge zadatke ljudski mozak je i dalje najoštriji alat. Ali s vremenom će i korisnici AI-ja i njegovi regulatori morati procijeniti da li njene šire koristi nadmašuju bilo kakve kognitivne troškove. Ako se pojave snažniji dokazi da AI čini ljude manje inteligentnim, hoće li to uopšte biti važno?