Telefonske linije za pomoć pomorcima zatrpane su porukama posada koje su zaglavljene u Persijskom zalivu zbog rata na Bliskom istoku, a koje očajnički traže repatrijaciju, nadoknadu i dopunu zaliha na brodovima, piše France Presse.
„Pišem vam kako bih vas hitno obavijestio da se naš brod trenutno suočava s ozbiljnom krizom kada je riječ o zalihama i zdravstvenom stanju jednog člana posade“, navodi se u e-mailu koji je pomorac 24. marta uputio timu za podršku Međunarodne federacije transportnih radnika (ITF).
„Neophodna je hitna isporuka hrane, pitke vode i osnovnih potrepština za posadu“, dodaje se u poruci. ITF ističe da je od eskalacije rata s Iranom primio više od hiljadu poruka i e-mailova od pomoraca koji su zaglavljeni u području Hormuškog moreuza i šire regije. Sukob je počeo 28. februara američko-izraelskim napadima na Iran, na šta je Iran odgovorio udarima na Izrael i infrastrukturu zemalja Zaliva.
„Vlada velika panika“
Neki pomorci traže pojašnjenje svojih prava tokom plovidbe kroz ratnu zonu, dok drugi šalju snimke bombardovanja u neposrednoj blizini brodova i mole za pomoć kako bi napustili plovila, pokazuju dokumenti ITF-a u koje je AFP imao uvid.
„Situacija je vanredna, vlada velika panika“, izjavio je za AFP Mohamed Arašedi, mrežni koordinator ITF-a za arapski svijet i Iran, koji obrađuje zahtjeve pomoraca iz ovog regiona, opisujući stanje kao „zaista šokantno“.
„Primam pozive pomoraca u dva ili tri sata ujutro. Zovu čim dobiju pristup internetu“, rekao je Arašedi iz Španije. „Jedan me pomorac nazvao u panici i rekao: Ovdje nas bombarduju. Ne želimo da umremo. Molim vas, pomozite nam. Izvucite nas odavde.“
Mnogi ne mogu da se vrate kući
Prema podacima UN-ove agencije za pomorstvo (IMO), oko 20.000 pomoraca trenutno je zaglavljeno u Zalivu, dok je najmanje osam pomoraca ili lučkih radnika poginulo u incidentima od 28. februara. Sva komunikacija podijeljena je uz uslov anonimnosti jer linije za pomoć garantuju povjerljivost.
Međunarodni pregovarački forum (IBF), globalno tijelo za radne odnose u pomorstvu, proglasio je ovo područje ratnom zonom. To pomorcima obično daje posebna prava, poput repatrijacije o trošku kompanije i dvostruke zarade za one koji rade na brodovima obuhvaćenim IBF ugovorima, što važi za oko 15.000 plovila širom svijeta.
Ipak, mnogi pomorci, naročito na brodovima bez takvih ugovora, navode da imaju problema da se vrate kući. U e-mailu od 18. marta jedan pomorac piše da operater broda ignoriše zahtjeve posade za odlaskom, uz obrazloženje da nema letova iz Iraka i odbijanje da organizuje alternativne rute.
Plate kao dodatni problem
„Primoravaju nas da nastavimo s radom i pretovarom tereta, čak i kada izražavamo zabrinutost za bezbjednost u području koje liči na ratnu zonu. Drže nas bez izbora“, navodi se u poruci.
Međunarodna mreža za dobrobit i pomoć pomorcima (ISWAN) saopštila je da je od početka sukoba zabilježila porast poziva i poruka od 15 do 20 odsto, pri čemu se oko trećine odnosi na probleme s repatrijacijom.
Drugi veliki razlog nezadovoljstva su plate. „Oko 50 odsto e-mailova koje dobijamo odnosi se na zarade“, rekao je Lucian Craciun iz ITF-ovog tima u Londonu, dodajući da mnogi pomorci ostaju na brodovima uprkos opasnosti jer ne mogu sebi priuštiti odlazak.
U jednom od e-mailova pomorac pita da li će mu dnevnica biti povećana sa 16 na 32 dolara zbog boravka u ratnoj zoni. ITF upozorava da tako niske plate ukazuju na to da brodovlasnici nemaju ugovore koji obezbjeđuju pristojne uslove rada.
Pomorci bez takvih ugovora posebno su ranjivi, jer njihovi ugovori često ne pokrivaju rad u ratnim zonama, a vlasnici brodova uglavnom ne odgovaraju na upite organizacija poput ITF-a. U takvim situacijama, ITF se obraća državama pod čijom zastavom brod plovi ili lučkim vlastima zemlje u kojoj se brod nalazi. Arašedi je istakao da su mnogi takvi slučajevi u Zalivu i dalje bez rješenja.