Čini se da je režim u Teheranu nemoćan pred društvenim promjenama u Iranu.
“Politika države Iran po pitanju nošenja hidžaba trenutno je takva da se ne slijede stroga pravila”, rekao je novinarima konzervativni političar Ali Motahari prošle sedmice na marginama Međunarodnog sajma knjige u Teheranu. Policija bi u ovom trenutku trebala reagovati samo u slučajevima grubljih kršenja pravila.
“Treba znati da su čak i za vrijeme šaha, dakle prije Revolucije 1979., žene znale biti hapšene ako se u javnosti nisu pristojno oblačile”, dodao je on.
Ali Motahari spada u konzervativne političare, koji su i prije masovnih protesta nakon smrti Mahse Amini u policijskom pritvoru u septembru 2022., više puta tražili rigorozno postupanje protiv žena koje su se usudile čak i minimalno odstupiti od strogih propisa oblačenja.
“Zašto žene smiju nositi pantalone ispod mantila?”, pitanje je, koje je on još kao poslanik 2014. godine postavio tadašnjem ministru unutrašnjih poslova, apelujući na vlasti da odlučnije postupaju protiv tih žena.
“Ono što smo postigle u protekle tri godine, država nam više ne može oduzeti”, napisala je jedna gender-istraživačica i novinarka iz Teherana, odgovarajući na upit Deutche Wellea.
Ona je jedna od žena, koje ne samo da odbijaju nositi hidžab u javnosti, već i ohrabruju druge žene da same odluče hoće li ga nositi ili ne. Zbog takvog stava i ponašanja vlasti je redovno opominju. Čak prima i anonimne prijetnje smrću preko telefona.
“Više nas ne mogu prisiliti da se povinujemo njihovim pravilima i svaki put prije nego što izađemo iz kuće automatski stavljamo hidžab”, kaže ona.
Naglašava da se zemlja promijenila nakon smrti Mahse Amini.
Primjer te promjene mogao se vidjeti na sahrani iranske spisateljice i pjesnikinje Shive Aristoui 12. maja.
U kući umrle iranske umjetnice su žene bez propisanog hidžaba nosile njen kovčeg. Tradicionalno, nošenje tabuta dugo je bilo rezervisano samo za muškarce, što se opravdavalo vjerskim i društvenim normama.
Od osnivanja pokreta “Žene, život, sloboda” sve više žena bez propisanog hidžaba učestvuje u sahranama i nosi tabute svojih bližnjih.
Mnoge od njih svjesno se drže podalje od stranih medija i ne traže pažnju javnosti kako bi mogle nastaviti svojim putem bez dodatnih represija.
Svaki kontakt sa međunarodnim medijima mogao bi se protumačiti kao “propaganda protiv Sistema”, “saradnja sa neprijateljima ili neprijateljskom vladom” ili čak kao “rad po nalogu iz inostranstva”, što omogućava krivično gonjenje.
Jedan primjer za to je više puta međunarodno nagrađivana novinarka Nilofar Hamedi.
Postala je poznata 2022., izvještavajući o smrti Mahse Amini. Objavila je, između ostalog, fotografiju ožalošćenih roditelja ove djevojke, koja se brzo proširila na društvenim mrežama i postala simbol masovnih protesta širom zemlje.
Ti protesti su se razvili u najveći protestni pokret u Iranu od Islamske revolucije 1979. godine.
Hamedijeva je uhapšena i optužena, između ostalog, i zbog navodne “saradnje sa neprijateljskom vladom” i “propagande protiv Sistema”, te osuđena na ukupno 13 godina zatvora.
Nakon 17 mjeseci, u januaru 2024. puštena je na slobodu uz kauciju, a u februaru 2025. nju je zajedno sa njenom kolegicom Elaheh Mohamadi pomilovao vrhovni vođa Irana ajatolah Ali Hamenei.
Jedanaestog maja, 2.800 dana nakon izvještaja koji je promijenio zemlju, ponovo se pojavio članak pod njenim imenom u velikim iranskim dnevnim novinama “Shargh”. Nilofar Hamedi ponovo smije raditi kao novinarka u Iranu.
Je li država kapitulirala pred ženama?
“Nije. Ono što su žene postigle svojim otporom politički sistem nije prihvatio. Ali država nema snagu da te promjene zaustavi ili vrati unazad”, odgovara na to pitanje borac za ženska prava i teologinja Sedigheh Vasmaghi.
Vasmaghijeva, koja se pridružila ženama koje protestuju protiv prisilnog nošenja hidžaba, više ne nosi ovu crnu pokrivku/veo u javnosti. U aprilu 2023. napisala je otvoreno pismo vrhovnom vođi Aliju Hameneiju, u kojem je kritikovala njegov dekret o obaveznom nošenju hidžaba i istakla da Kuran ne propisuje takvu obavezu.
U martu 2024. je uhapšena zbog “propagande protiv Sistema” i “javnog pojavljivanja bez šerijatski propisanog hidžaba”.
Zbog zdravstvenih problema puštena je na privremenu slobodu, ali može biti uhapšena u svakom trenutku. Međutim, toga se ne boji.
“Iranska država je suočena sa masivnim unutrašnjim i vanjskopolitičkim problemima i trenutno nije u stanju da se na nacionalnom nivou suprotstavi ženama, posebno mladim djevojkama, koje više ne žele nositi hidžab”, kaže ona.
Vasmaghijeva pri tome ukazuje na kontinuiranu debatu u Iranu o uvođenju kontroverznog Zakona za nadzor žena u javnosti. Taj zakon predviđa niz kaznenih mjera za žene, koje odbijaju nositi obavezni hidžab u javnosti.
I pored svega, Vasmaghijeva je uvjerena da “politički sistem nije više u stanju vratiti vrijeme unazad”.