Bio je to trenutak zastrašujuće spoznaje. Tog 26. veljače Italija se suočila s neviđenom krizom uzrokovanom pandemijom novog koronavirusa. Broj zaraženih povećavao se tri puta svakih 48 sati, a talijanski premijer Giuseppe Conte obratio se Europskoj Uniji za pomoć.
Talijanske bolnice u tom su trenutku bile pretrpane, liječnici i sestre polako su ostajali bez maski, rukavica i ogrtača, a najgore od svega je što su se zdravstveni radnici morali "igrati Boga" i odlučivati kome će pomoći, a koga ostaviti da umre, jer mjesta za sve nije bilo.
Rim je uputio hitnu poruku Bruxellesu, tražeći pomoć. Specifikacija njihovih potreba zaprimljena je u CECIS-u, središnjoj europskoj komunikacijskoj i informacijskoj bazi. Standardna je to procedura kada se zemlja članica nađe u velikoj nevolji. Ono što nije bilo standardno je odgovor koji je stigao iz EU. Točnije, nije stigao.
– Nijedna jedina zemlja članica EU nije odgovorila na molbu za pomoć. To je značilo da nije samo Italija bila nepripremljena u krizi. Nitko nije bio pripremljen. Nedostatak odgovora nije toliko bio znak manjka solidarnosti, već manjka opreme općenito u svim zemljama – kaže Janez Lenarčić, europski povjerenik za upravljanje krizama pri EK.
Oko 180 tisuća europskih građana, uključujući Ujedinjeno Kraljevstvo, umrlo je od koronavirusa, a oko 1,6 milijuna je zaraženo otkako se u prosincu virus pojavio na europskom tlu, podsjeća Guardian u velikoj analizi odgovora EU na pojavu korinavirusa. List dodaje kako je stvaran broj oboljelih i umrlih sigurno veći nego što pokazuju službeni podaci. Rast broja zaraženih u Srbiji, a zapravo i na čitavom Balkanu, velika su nevolja, a britanski list kaže kako je čitav kontinent pred nezaustavljivom ekonomskom krizom koja će, po svemu sudeći, biti gora od Velike depresije 1930-ih. Stručnjaci kažu kako je to rezultat zatvaranja ekonomije tijekom proljeća, odnosno masovnog "lockdowna" koji je dijelom uveden i kako bi se smanjio pritisak na nedovoljno financirane zdravstvene sustave zemalja Europe.
Ne čudi stoga što se liderima zemalja EU postavlja pitanje koja je svrha "europskog projekta", odnosno EU, ako zemlje članice ne uspijevaju pomoći drugoj zemlji u njezinim najmračnijim vremenima. Ovog tjedna 27 lidera EU sastat će se u Bruxellesu po prvi puta uživo nakon izbijanja pandemije kako bi pokušali odgovoriti na to pitanje i isplanirali kako dalje u budućnosti.
Guardianov Odjel za istraživačko novinarstvo opsežno je istražio kako je Europa postala epicentar pandemije i koje bismo lekcije iz toga mogli naučiti. Priča je to, ističu, o posvemašnjoj nepripremljenosti Europe za ovu krizu, o potpunoj nekompetentnosti europskih institucija u krizi koja ne poznaje državne granice, o Europskoj Uniji koja nije uspjela iznaći adekvatan odgovor na problem.
I dok su se milijuni Europljana pripremali za proslavu Nove godine, dužnosnici EU u Švedskoj prvi puta su dobili obavijest o pneumoniji nepoznatog uzroka koja se javila u Kini. Vijest je najprije stigla u Stockholm, gdje se nalazi Europski centar za kontrolu i prevenciju zaraznih bolesti (ECDC). Centar je utemeljen 2005., nakon epidemije SARS-a u Kini, a cilj mu je nadgledati epidemije u svijetu i na vrijeme alarmirati Europu ako primijete da se nešto događa. Više od toga ECDC ne može učiniti, ističe list, jer odgovornost za zdravstveni sustav je na svakoj zemlji članici.
Više pročitajte ovdje