Foto: Ilustracija
Prema toj analizi, američka domaćinstva proizvela su u 2021. godini 51
milijun tona plastičnog otpada, od čega je reciklirano tek 2.4 milijuna
tona.
“Velika poduzeća predstavila su recikliranje kao rješenje za plastiku i tako izbjegla odgovornost”
Trend je u opadanju otkako je Kina prestala prihvaćati plastični
otpad sa Zapada 2018. te istodobno reciklirati jedan dio. Osim toga,
cijena proizvodnje plastike pada zbog industrije koja se brzo razvija.
“Industrijske grupe i velika poduzeća predstavili su recikliranje kao
rješenje za plastiku”, rekla je Lisa Ramsden iz Greenpeacea USA.
“Takvom strategijom izbjegli su svaku odgovornost”, dodala je i kao
primjere navela velike korporacije kao što su Coca-Cola, PepsiCo,
Unilever i Nestlé.
Dva tipa plastike prihvaćena za recikliranje
Greenpeace USA navodi da su samo dva tipa plastike prihvaćena za
recikliranje u većini od 375 centara za prikupljanje materijala.
Prvi je polietilen-tereftalat (PET), koji se koristi za boce vode i
gaziranih pića, a drugi je polietilen visoke gustoće (PE-HD), kakav se
koristi primjerice za bočice šampona i proizvode za kućanstvo. Ta dva
tipa plastike označena su brojevima 1 i 2 prema važećim normama na
popisu od ukupno sedam vrsta plastike.
Ako se za neki proizvod kaže da se može reciklirati, to ne znači da
će se to i ostvariti. Prema izvješću, reciklira se 20.9 posto proizvoda
oznake PET te 10.3 posto oznake PE-HD i te brojke opadaju u odnosu na
zadnje izvješće Greenpeacea USA iz 2020.
Nadalje, plastike navedene pod rednim brojevima tri do sedam, koje
uključuju plastične vrećice, dječje igračke, čašice jogurta i slično,
recikliraju se manje od pet posto.
Iako nose oznaku mogućeg recikliranja, proizvodi označeni brojevima
tri do sedam zapravo se nedovoljno recikliraju i zbog toga ih
Savezna komisija za trgovinu (Federal Trade Commission, FTC) ne
klasificira kao takve.
Greenpeace navodi pet razloga zašto recikliranje plastike ne funkcionira
Prema izvješću, praksa recikliranja plastike ne funkcionira iz pet
razloga. Prvi je taj što je količina plastičnog otpada tolika da je
izuzetno teško sve to prikupiti. Nadalje, čak i da se prikupe sve
količine, plastični otpad ne može se reciklirati zajedno pa je u praksi
“nemoguće razvrstati tisuće milijardi proizvoda”, navodi se.
Treći je razlog taj što je i sam proces recikliranja plastike štetan
za okoliš te su radnici koji to provode izloženi kemijskim proizvodima, a
procesom se proizvodi mikroplastika. Četvrti razlog je taj što se
reciklirana plastika ne može ponovno upotrijebiti za izradu ambalaže za
prehrambene proizvode jer je rizično toksična.
Zadnji je razlog to što je recikliranje jako skupo, navodi NGO i
objašnjava: “Nova plastika konkurira recikliranoj. Mnogo je jeftinija
proizvodnja nove plastike, koja je i kvalitetnija od reciklirane.”
Lisa Ramsden pozvala je na povećanje uporabe neplastične ambalaže
koja se može ponovno upotrijebiti. Pozvala je proizvođače da potpišu
međunarodni sporazum o plastici koji je potaknula Organizacija
Ujedinjenih naroda.
Ramsden je naglasila da je problem recikliranja plastike jedinstven i
ne vrijedi za druge materijale kao što su primjerice karton ili metali.