<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Govor predsjednika Austrije kakav nikad nećemo čuti od naših političara

Alexander Van der Bellen u januaru je započeo svoj drugi mandat.

08. februar 2023, 4:41

U studenom su održani austrijski predsjednički izbori. Predsjednik Alexander Van der Bellen je pobijedio sa 56,7 % glasova i započeo svoj drugi mandat. Drugi iza njega je imao 17,7 % glasova.

Alexander Van der Bellen u potpuno renoviranom parlamentu, položio zakletvu i održao govor koji vam prenosimo:

---------

Visoka savezna skupština, dragi počasni gosti, poštovani gledatelji prijenosa uživo.

Dragi Austrijanci i svi ljudi koji žive u našoj lijepoj Austriji!

Sretan sam što nakon šest godina opet mogu stajati ovdje. Za to se moram zahvaliti vama, dragi birači! Puno hvala.

Želio bih se zahvaliti i svom izvrsnom timu s kojim sam tako dobro surađivao proteklih nekoliko godina i posebno tebi, Doris: danas ne bih bio ovdje bez tvoje snage i inspiracije.

Dakle, evo me, u ovoj novoj blještavoj kući demokracije, i vi sada od mene očekujete da održim više ili manje zabavan, tradicionalni govor, ne previše tmuran, prošaran riječima koje će nas učiniti optimističnima u pogledu budućnosti. Kako bismo nakon toga odgovarajuće pozitivno raspoloženi, ali i pomalo zamišljeni, mogli izaći na svjetlo dana i posvetiti se uobičajenoj svakodnevici. Otprilike tako zamišljam vaša očekivanja. Pa, vidjet ćemo hoću li vas razočarati.

Dame i gospodo, morat ćemo promijeniti uobičajenu svakodnevicu. Inače riskiramo ukidanje naše budućnosti. Zapravo, već smo na tom putu.

Previše ljudi više ne vidi našu budućnost kao mjesto puno nade gdje će našoj djeci jednog dana biti bolje nego nama. Neki od nas više ne vjeruju u preokret na bolje. Drugi su toliko zaokupljeni izazovima sadašnjosti i smatraju da si ne mogu priuštiti razmišljanje o budućnosti. Neki imaju osjećaj da je budućnost bila nekad davno, s njihovim roditeljima. I da ovo više nije za njih. Postoji samo ovdje i sada! Treći pak padaju u čistu paniku i apokaliptične strahove.

U doba Leopolda Figla nismo imali ništa, ali smo imali nadu.

Ako je vjerovati trenutnim istraživanjima, čini se da danas imamo sve osim nade.

Dame i gospodo,

zadatak svih nas je stvoriti sliku budućnosti kojoj se ponovno možemo radovati. Svi mi stvaramo ovu sliku svojim svakodnevnim djelovanjem.

Sliku moramo stvarati mi političari tako što nećemo obraćati pažnju samo na vlastitu klijentelu i svoje neposredne istomišljenike, već i na dobrobit države u cjelini.

Sliku moramo stvarati podržavajući i stvari koje nam ne pomažu brzo, brzo u anketama, ali za koje znamo da su ispravne i dobre za našu zemlju.

Mi stvaramo budućnost kojoj se možemo veseliti ne dopuštajući da nas neuspjesi i poteškoće poremete. Jer vjerujemo u svoje talente, svoje vještine, svoje znanje i sposobnost. I zato što vjerujemo jedni drugima. Jer ne dopuštamo strahu da nas kontrolira. Strah nas paralizira. Strah ne poznaje budućnost.

Zato nemojmo dopustiti da strah diktira našu viziju budućnosti. Već povjerenje: "Jer mi to možemo!" - i to nisu prazne riječi.

Dat ću vam primjer:

koliko smo u vrijeme pandemije slušali o ekonomskom kolapsu koji nas čeka. Prije manje od godinu dana, nakon ruskog napada na Ukrajinu, koliko smo slušali o iscrpljenosti naših plinskih izvora. Nećemo se moći grijati. Industrija je na rubu kolapsa. A koliko se od toga dogodilo? Ne mnogo.

Suprotno je bio slučaj:

prošle smo godine imali realni gospodarski rast od 4,7 % - više nego što su najveći optimisti sanjali. I najnižu stopa nezaposlenosti u 15 godina. Tko bi to bio pomislio?

Naši spremnici plina trenutno su puni.

I tu je, razumljivo, postojala velika zabrinutost da to nećemo moći učiniti. I samorazumljivo je da ćemo još puno toga morati učiniti da sve to riješimo.

Ali uspjeli smo. Svi mi.

Ne jedan političar. Ne jedna stranka. Ne jedna interesna skupina. Ne jedan znanstvenik. Ne.

To smo bili svi mi zajedno.

I ne zato što smo zajedno kukali. I ne zato što smo tražili nekoga koga ćemo okriviti. Ne!

Već zato što smo nešto učinili. I možemo puno više. Ako budemo podržavali i branili našu demokraciju. Zato što je to najbolji instrument za donošenje odluka koji zajednica usmjerena na budućnost može imati.

Htio bih citirati svog prijatelja Frank-Waltera Steinmeiera, njemačkog saveznog predsjednika: „Liberalna demokracija je jedini politički poredak u kojem se suočavamo s činjenicama u svijetu kao politički slobodni i ravnopravni; u kojem svoju sudbinu ne prepuštamo tuđim rukama, već imamo povjerenja u našu sposobnost zajedničkog rješavanja problema; gdje možemo učiti na pogreškama, uvijek iznova korigirati svoj kurs i upravo zbog toga biti u stanju preokrenuti stvari na bolje.”

Dame i gospodo, neki kažu da je naša demokracija u krizi. Ima nešto u tome. Uzmimo samo središnji gradivni element demokracije, kompromis. Neki ga danas vole opisivati ​​kao polovično, mlako, lijeno rješenje od samog početka.

Možemo li se opet odviknuti od ovakvih opisa?

Jer što znači kompromis? Znači da dvije pozicije, nazovimo ih A i B, napuštaju oni koji su ih se držali. I da su zajedno pronašli novo, zajedničko gledište C. Zajedničko rješenje.

Kompromis vodi do rješenja. S druge strane, inzistiranje na vlastitom stajalištu ne vodi ničemu. Nema razvoja. U najgorem slučaju, ovo inzistiranje se svodi na ili/ili, što u konačnici ne znači ništa više od početne pozicije u kojoj se ništa ne događa

A ako nam pojam kompromis zvuči previše nenadahnuto, onda ga zamijenimo pojmom: zajedničko rješenje.

Srce liberalne demokracije je pronalaženje zajedničkog rješenja.

A sada bih vas zamolio ovdje u dvorani da pogledate osobu koja sjedi do vas. Ne brinite, neću sada tražiti da se uhvatite za ruke. Ne, samo da pogledate jedni druge. Naravno, ne mogu vam se svidjeti svi. Ipak, svatko od vas predstavlja jednu skupinu ljudi u lijepoj našoj.

Dame i gospodo ovdje u Visokom Domu, kako možemo tražiti od naroda Austrije da radi zajedno za veće dobro ako to ne uspijemo učiniti mi na narodu razumljiv način?

Dakle, prekinimo s našom starom navikom i zamislimo da to djeluje. Da to možemo. Možemo se slagati i s ljudima koji nemaju mnogo veze s našim osobnim svjetonazorom. To možemo učiniti ako uložimo potreban kulturni napor međusobnog poštovanja.

Ako uspijemo pogledati preko vlastitih granica i vidjeti sposobnosti drugoga. Vidjeti dobro i u drugima. Vidjeti cijelu osobu.

Pokojni biskup iz Innsbrucka Reinhold Stecher rekao je: “U ovom svijetu dobro svira svoju partituru uglavnom piano i pianissimo. Dio je umjetnosti življenja da to čujemo.”

Demokracija, dame i gospodo, i nalaženje zajedničkog rješenja se temelje na informacijama. Na točnim informacijama.

Bez netaknutog medijskog krajolika koji sveobuhvatno obrađuje teme i teži "najboljoj dostupnoj verziji istine" - kako je rekao Carl Bernstein, jedan od razotkrivača afere Watergate - ni naša demokracija nije netaknuta.

Potrebno nam je zajedničko razumijevanje prirode problema, činjenica, a time i stvarnosti.

Da mi je prije dvadeset godina rečeno da će jednoga dana uz činjenice postojati i takozvane "alternativne činjenice", koje će se činiti jednake vrijednima - slobodno birane i izmišljene, da tako kažem - ne bih vjerovao da je to moguće.

Šokantno je da se jednostavne činjenice ili određena znanstvena saznanja ponekad negiraju, pa čak i negiraju od strane nekih političkih igrača. Ako ovdje jasno ne nastupimo i ne nazovemo stvari pravim imenom, jednog dana će cijeli naš društveni i vrijednosni sustav biti doveden u pitanje.

Mediji u tome imaju važnu ulogu i snose veliku odgovornost.

Postoji još jedan razvoj događaja koji me zabrinjava u ovom kontekstu: to je način na koji informacije dopiru do nas i kako su te informacije unaprijed odabrane i unaprijed selektirane za nas. Mnogi od nas sada hrane svoj pogled na svijet iz takozvanih društvenih medija.

Tamo se iscrtava slika svijeta uz pomoć algoritama koji primarno filtriraju i guraju informacije koje ne moraju nužno biti istinite, ali koje imaju najveći mogući potencijal uzbuđenja.

A najveće uzbuđenje ne proizlazi iz objektivnog sagledavanja činjenica, nego iz najradikalnijeg mogućeg pretjerivanja i skraćivanja.

Dame i gospodo, dozvolite da se odviknemo slijediti čistu logiku klikova.

Znam, naslov koji najviše uzbuđuje dobiva najviše pažnje. Ali zaslužuje li on to doista? Je li dovoljno važan?

Umjetno uzbuđenje samo nas odvlači od stvari koje su doista važne. Umjetno uzbuđenje blokira naš pogled u budućnost. I zato je od iznimne važnosti koliko pošteno novinar istražuje i izvještava. Međutim, da bi se to dogodilo, odgovarajući okvirni uvjeti u novinarstvu također moraju biti ispravni. I zato mi kao zajednica, kao država, trebamo gledati na medije kao na bitan stup naše demokracije i osigurati odgovarajuće financiranje.

Dame i gospodo,

posljednjih su godina očekivanja od političara naglo porasla. To može biti i zato što smo se iznenada suočili s arhaičnim strahovima: pandemijom i ratom - strašnim pošastima koje je većina nas znala samo iz povijesnih knjiga.

Odjednom se pojavila velika nada. Nada građana da će politika sve srediti. Da će sve jednostavno nestati. Da će opet sve biti dobro. To je ljudski.

No, što politika zapravo može postići? Što ona mora moći učiniti? Politika mora biti u stanju dati orijentaciju. Ona mora reći što zna, a što ne zna. Mora djelovati na temelju dokaza, odnosno na temelju najnovijih znanstvenih saznanja.

Ona mora razmišljati dugoročno, a ne juriti za kratkoročnim naslovima. I mora nam pomoći da se naučimo nositi sa svojim strahovima. Gledajući jedni druge. Uzimajući međusobne strahove ozbiljno. Političari moraju stvoriti okvirne uvjete koji građanima omogućuju samostalno djelovanje i razvoj. Ekonomski i osobno. Ona to treba zahtijevati od onih koji to mogu.

Ona treba odrediti agendu, a ne samo surfati. Upravljati. Ne samo reagirati. Političari moraju voditi, a ne zavoditi.

Dame i gospodo,

političari moraju ljudima govoriti istinu, čak i ako je neugodna.

U slučaju klimatske katastrofe svima bi bilo zgodnije kratkoročno reći: “Da, klima se uvijek mijenjala, to je sasvim normalno. Neusiedlersee ponekad ima više, ponekad manje vode. Skijaške staze su nekad bjelje, nekad blatnjave, ali svejedno su hoteli popunjeni. Ništa od ovoga nije razlog da preispitamo svoje uobičajeno ponašanje"

Klimatske promjene nisu lažne vijesti. To su činjenice koje su desetljećima znanstveno ispitivane i dokazivane. Činjenica je i da je zanemarivanje opasno za buduće generacije.

Antonio Guterres, glavni tajnik UN-a, koristi svaku priliku da naglasi da nas klimatska kriza "ubija" i da je "klimatska kriza utrka s vremenom".

Desetljećima nismo uspjeli značajno smanjiti emisije stakleničkih plinova. To je činjenica.

Predobro razumijem da su mladi ljudi ljuti i očajni. Radi se o njihovoj budućnosti. Moramo nešto učiniti! Moramo što prije izaći iz upotrebe fosilnih goriva. Mi možemo nešto učiniti. U svakom slučaju, ja ću odraditi svoj dio.

Dame i gospodo,

prije gotovo točno godinu dana predsjednik Putin je pokrenuo užasan agresorski rat protiv Ukrajine.

Srceparajuće je kada se sjetim sve one nevine djece, njihovih majki i očeva, svih onih ljudi koji samo žele živjeti u miru. Bombardiranje civilnih ciljeva i civilne infrastrukture. Mjeseci patnje, straha i smrti.

To je užasno. To je odvratno.

Upravo zato sada svi moramo stati zajedno i zauzeti se za ono u što vjerujemo. Putin napada naš način života. Naziva nas mekušcima, govori o dekadentnom Zapadu. Jer ne podnosi činjenicu da živimo u individualnoj slobodi, da svatko ovdje može živjeti kako hoće.

I dalje nam treba europska solidarnost. otpornost i odlučnost. Pritom će se Austrija, dakako, zalagati za mir gdje god i kad god bude moguće.

U svakom slučaju, europska solidarnost je pokazala svoju učinkovitost, posebno u ratnim vremenima.

Nedvojbeno možemo mnogo učiniti kao Europska unija. I nedvojbeno možemo puno više. No, i na ovoj razini se moramo suočiti s istinom. A to je da prvo moramo pronaći svoju globalnu poziciju, a onde braniti svoju geostratešku ulogu.

Jer i ovdje se suočavamo s velikim potresima koje možemo oblikovati ako se na vrijeme pobrinemo za njih. Inače će drugi o nama odlučivati.

Dame i gospodo,

solidarnost na europskoj razini je jedna stvar. No, potrebna nam je kohezija i unutar Austrije.

Između onih kojima je lakše i onih koji se često moraju boriti. Ne možemo nikoga ostaviti iza sebe. Posebice se moramo nastaviti zajedno boriti protiv posljedica strašnog agresorskog rata, poskupljenja i inflacije, od kojih pate mnogi ljudi.

I važno je da sve naše aktivnosti promiču, unapređuju i održivo osiguravaju našu socijalnu državu, naš socijalni, naš zdravstveni i naš mirovinski sustav.

Ne umaram se nikada naglašavati još jednu stvar: svi, bez obzira na spol, ali prije svega djevojke i mlade žene u Austriji, trebaju odrastati u svijetu u kojem svi imaju iste mogućnosti.

Ta ravnopravnost je nažalost sve samo ne zajamčena. Moramo to proglasiti pravim prioritetom. I konačno djelovati i postići stvarna poboljšanja. Od brige o djeci do prilika za karijeru. Ne možemo i ne smijemo olako ignorirati talente polovice našeg stanovništva. Raznolika diskriminacija djevojčica i žena šteti našem društvu i mora konačno prestati.

Dame i gospodo,

prije otprilike pola sata obećao sam da ću izvršavati svoju dužnost prema svom najboljem znanju i uvjerenju.

Istražio sam svoju savjest, i želim ovdje objasniti što za mene znači "po mom najboljem znanju": članstvo u Europskoj uniji za mene nije predmet rasprave.

Korisnost i vrijednost Europske unije je neupitna. Europsko ujedinjenje je najbolja ideja koju smo ikada imali. Svatko tko se igra s idejom Öxita, igra se s budućnošću Austrije.

Temeljna prava i slobode, ljudska prava i prava manjina su nepovrediva. Ovaj osnovni konsenzus naše republike je neupitan.

Kršenje ovih temeljnih pravnih načela za mene je pitanje prava i savjesti i na to ću odgovoriti potrebnom jasnoćom i oštrinom.

Isto vrijedi i za poštivanje institucija liberalne demokracije. To poštivanje demokracije, ustava, našeg parlamenta i njegovih zastupnika, vladavine prava, ustavnog suda i poštivanje četvrte vlasti u državi - medija - mora se u potpunosti poštovati i mora proizaći iz dubine demokratskog srca.

Bez ako i bez ali.

Dame i gospodo,

najmračnija strana naše povijesti, razorni nacionalsocijalizam sa svojom ubilačkom ideologijom, više se nikada ne smije ponoviti.

Nikad više!

I zato svi moramo budno gledati i učiniti sve da na vrijeme i odlučno zaustavimo antidemokratske, autoritarne tendencije koje krše ljudsko dostojanstvo.

I na kraju, ali ne manje važno: naš krajnji cilj mora biti da naši mladi ponovno vjeruju u dobru budućnost. Da bi to učinili, moraju imati pristup najboljem obrazovanju koje mi kao društvo možemo ponuditi od najranije dobi.

Ne smijemo dopustiti ništa što šteti našoj djeci. To se posebno odnosi na dugoročne posljedice klimatske krize. I ovo je za mene pitanje savjesti.

Dame i gospodo, dok sada izlazite, molim vas da razmislite o tome da ono što radite, kako se odnosite jedni prema drugima, oslikava sliku naše budućnosti.

Molim vas, nemojte to zaboraviti.

Ja ću vas na to rado opet podsjetiti.

Radujem se što ću biti vaš savezni predsjednik sljedećih šest godina. I hvala vam na povjerenju.

Živjela republika!

Živjela naša lijepa Austrija!

Živjela naša mirna europska budućnost!

By Danijela Loidolt

Puno hvala!