Feantsa, Federacija nacionalnih organizacija koje rade s beskućnicima, rekla je da brojka, koja samo odražava “najvidljivije oblike” beskućništva, “naglašava neuspjeh evropskih zemalja da stanovanje učine temeljnim pravom”, piše Guardian.
Procjenjuje se da najmanje 895.000 ljudi svake noći spava na otvorenom- “populacija usporediva s onom u gradovima poput Marseillea ili Torina”.
Podaci prikupljeni iz zemalja EU-a i Ujedinjenog Kraljevstva kreću se od popisa stanovništva do brojki lokalnih vlasti i predstavljaju “minimalnu procjenu”, budući da brojke nisu bile dostupne za svih šest kategorija koje su autori izvještaja koristili za definisanje beskućništva.
Ove kategorije uključuju one koji spavaju na otvorenom, ljude u hitnom smještaju i “beskućnike koji privremeno žive u konvencionalnim stanovima s porodicom i prijateljima”.
Posljednja kategorija odjeknut će za mnoge u zemljama poput Irske, gdje je stambeno zbrinjavanje dosegnulo nivo krize, zbog čega su zaposlene porodice deložirane i moraju živjeti s rodbinom ili prijateljima.
Freek Spinnewijn, direktor Feantse, rekao je: “Većina vlada u vuropi i dalje iznevjerava beskućnike, frustrira širu javnost i rasipa resurse na neučinkovito upravljanje problemom.”
Sve zemlje članice EU prošle su se godine obvezale da će raditi na borbi protiv beskućništva do 2030. godine. Međutim, u izvještaju se navodi da se problem pogoršava, a samo su Finska i Danska postigle vidljiv napredak.
U Danskoj je beskućništvo palo za 10% između 2019. i 2022. godine, što pokazuje da je “jedna od zemalja koje ostvaruju jasan napredak” i da bi mogla biti uzor drugima.
Danski centar za društvene nauke svake dvije godine provodi nacionalno istraživanje o beskućništvu, prikupljajući podatke o svakoj osobi s kojom su lokalne vlasti u kontaktu.
“Pomak paradigme od upravljanja beskućništvom u sistemu skloništa do rješavanja beskućništva pružanjem smještaja važan je napredak – čak i ako to ne dovede do nula beskućnika u kratkom roku”, rekli su autori u izvještaju pod nazivom 8. Pregled stambene isključenosti u Evropi.
Rekli su da je smanjenje u Danskoj “vrlo vjerovatno” rezultat nacionalne politike za borbu protiv beskućništva u sklopu strategije “smještaj na prvom mjestu”, koja poboljšava kapacitete u smještajnim centrima i provodi politike prevencije usmjerene na osobe mlađe od 24 godine u velikim gradovima .
U Njemačkoj, prema službenim podacima popisa, broj beskućnika iznosi 262 645, Španija je iste godine zabilježila nešto više od 28 500, dok je Irska, gdje nedostatak stambenog prostora u suprotnosti s društvenim razlikama prijeti izgledima za reizbor vlade, službeni broj beskućnika, ljudi u hitnom smještaju iznosio je 11.632 krajem 2022. godine.
Broj onih koji traže usluge smještaja u Irskoj porastao je za 40 posto u dvije godine, navodi se u izvještaju.
“Irskoj bismo rekli ‘Popravite svoje nefunkcionalno stambeno tržište’, a Njemačkoj ‘Pobrinite se da nacionalna strategija za beskućnike koja će uskoro biti pokrenuta uključuje cilj da se ukine beskućništvo i dolazi s dovoljno budžetskih sredstava’, dodaje se.
Feantsa je takođe promatrao stanovanje loše kvalitete i otkrio da znatan broj ljudi u Ujedinjenom Kraljevstvu, Francuskoj, Bugarskoj i Mađarskoj živi u domovima koji se smatraju nestandardnim i neprikladnim za život. Diljem EU-a, pozvalo je na veću svijest o broju ljudi smještenih u “trošnim” objektima s vlagom i plijesni, prenapučenošću, neadekvatnim sanitarnim uvjetima i rizicima od požara, koji su bili “svakodnevna stvarnost za milione ljudi”.
Mađarska je izdvojena zbog nestandardnog smještaja, gdje gotovo polovica stanovništva “živi u prenapučenim stanovima”, dok je svaka osma porodica u Bugarskoj živjela u smještaju bez unutrašnjeg WC-a.
Međutim, neprikladno stanovanje nije samo problem Istočne Evrope. Autori su otkrili da je 2020. godine gotovo petina stanovništva Francuske živjela u stanovima koji se smatraju neprikladnim za život, dok je gotovo četvrtina onih u unajmljenim stanovima u Velikoj Britaniji svrstana u istu kategoriju.
Stanovanje ispod standarda nije uvijek bila krivica opštinskih vlasti ili beskrupuloznih stanodavaca. “Neprikladni životni uslovi takođe utiču na bezbrojne vlasnike stanara koji nemaju sredstava za održavanje ili renoviranje svojih domova”, navodi se u izvještaju.
Prema službenom uredu za podatke EU, Eurostatu, gotovo 20 miliona ljudi širom EU patilo je od nekog oblika “stambene deprivacije” 2020. godine.
“Ovo se odnosi na postotak ljudi koji žive u prenapučenim stanovima koji imaju barem jedan od sljedećih kriterija: kuću s krovom koji prokišnjava, bez kade/tuša i unutrašnjeg WC-a ili stanovi koji se smatraju pretamnim”, navodi se u izvještaju.