Oko 45 miliona Francuza koji su pozvani na birališta, uopšte nisu
oduševljeni, ako je verovati anketama, jer je predizborna kampanja
prošla u senci ekonomske krize i u strahu od velike apstinencije.
Sarkozi,
energičan i voluntarista, pobednik je evropske finansijske bure u kojoj
su potopljene brojne vlade, od Rima do Atine, od Londona do Madrida.
Njegov cilj je jednostavan – biti u vođstvu u nedelju kako bi stvorio
novu dinamiku, sačuvao nadu u pobedu u drugom krugu izbora, 6. maja, i
sačuvao vlast u zemlji, petoj svetskoj sili.
Međutim, ankete iz
dana u dan su iste – predviđaju da će Oland voditi u prvom krugu ili
biti “rame uz rame” sa Sarkozijem sa oko 28 odsto, a potom trijumfovati u
drugom krugu izbora.
Sarkozijeva upozorenja o ekonomskom haosu koji će doneti pobeda socijaliste ili njegovi veoma tvrdi stavovi o imigrantima i
bezbednosti, za sada donose malo toga. Isto kao i napadi na protivnika: on je “niko i ništa”, “razbiću ga”.
Naime, Sarkozi je zakovan u svojoj nepopularnosti, njegov stil iritira
dobar broj Francuza, a za analitičare, ovi izbori su praktično
referendum “za” ili “protiv” njegove ličnosti.
Čovek
kompromisa, “mekušac i neodređen”, kako ga vide neprijatelji, Oland
nije, međutim, destabilizovan agresivnom kampanjom odlazećeg
predsednika.
Socijalista, reformator, naslednik bivšeg
predsednika Evropske komisije Žaka Delora, Oland neće da se igra sa
obećanjima vezanim za budžet zemlje.
Prema njemu, povratak u
finansijsku ravnotežu bio bi 2017, godinu dana kasnije nego što to kaže
desnica. Ali, kaže on, Evropi je potreban rast i odbija da, ako bude
izabran, ratifikuje evropski budžetski sporazum, potpisan u martu na
inicijativu Sarkozija i nemačke kancelarke Angele Merkel.
Ignorisan od evropskih konzervativnih lidera koji nisu hteli da ga
prime, Oland je rezervisao prvu posetu u svojstvu predsednika upravo
kancelarki Merkel.
Poslednja istraživanja pokazuju da će Oland u
drugom krugu izbora pobediti sa 58 odsto glasova, dok će Sarkozi
osvojiti 42 odsto.
Takav ishod izgledao bi pre godinu dana
potpuno neverovatan pošto je tadašnji direktor Međunarodnog monetarnog
fonda Dominik Stros-Kan bio viđen za glavnog Sarkozijevog suparnika na
izborima.
Međutim, hapšenjem Stros-Kana zbog optužbi za
silovanje, Olandu se otvorio prostor i on se nametnuo na
unutarpartijskim izborima za predsedničkog kandidata socijalista.
Na kraju kampanje koja traje godinu dana, danas se može reći da je
pobeda levice na predsedničkim izborima moguća prvi put od 1988. nakon
pobede Fransoa Miterana.
Dvojica favorita na izborima su, čini
se, daleko od ostalih kandidata iako kandidatkinja krajnje desnice Marin
Le Pen i predstavnik radikalne levice Žan-Lik Melanšon i dalje gaje
nadu u ulazak u drugi krug.
Melanšon je otkriće predizborne
kampanje. Sa 15 odsto koliko mu daju ankete, on bi mogao da podstakne
Olanda da svoje govore skrene više “ulevo”.
Kandidat centra
Fransoa Bajru nalazi se iza Melanšona sa 10 odsto glasova, dok se od
ostalih pet kandidata, Eve Žoli, Natali Arto, Nikole Dipon-Enjana,
Filipa Putua i Žaka Šeminada, ne očekuje uspeh na izborima.
Birališta u nedelju biće otvorena od osam sati ujutru, pa do 20 časova uveče kada se očekuju i prvi rezultati izbora.