Planirao je bogat urod, jer je isto sjeme koristio i prethodne godine. Tada ga je obilan rod iznenadio i vratio mu nadu. Ali te se godine nešto čudno dešavalo u polju. Ni nakon nekoliko mjeseci, ništa osim korova i trave nije izraslo. Vrijeme je prolazilo, a polje je i dalje bilo zlokobno pusto. To nisu bila čista posla, pomislio bi. Kao da je đavo umiješao prste. Bespomoćan, jer mu niko nije mogao dati pravi odgovor, zaputio se i do Firme kod koje je nabavio čudno sjeme. Tamo je dobio odgovor da je riječ o kvalitetnom sjemenu, a kako se radi o patentu, njegovi su ga tvorci zaštitili od ‘zloupotrebe’ tako što iz tog sjemena izrasta sterilan plod. Baratajući još nekim izrazima koje farmer nije baš najbolje razumio, mladi prodavac mu je objasnio da svake godine mora iznova doći i kupiti to sjeme od njih, kako bi ono rađalo. Rasrđen, farmer je izjurio iz radnje u namjeri da potraži sjeme na drugom mjestu. Put ga je naveo do komšijine prodavnice u kojoj je nerado kupovao, jer je uvijek smatrao da je kod njega sjeme loše i sitno. Ali to je sjeme svake godine rađalo, a to je ono što mu je sada bilo potrebno. Došavši do radnje, zaprepašćen je otkrio da na radnji koju je stalno izbjegavao, stoji natpis Firme iz koje je upravo ljutit izjurio. Komšija je videći njegovo čuđenje, samo ćutke slegao ramenima. Uskoro je otkrio da je svaka prodavnica u okolini vlasništvo Firme u kojoj može da kupi samo ‘čudno’ sjeme, koje rađa samo jednom…
Firma se pojavila prije nekoliko godina, nudeći spas farmerima, koji su već ozbiljno razmišljali da prestanu obrađivati zemlju, jer od nje, par godina unazad, nisu imali puno koristi. Firma im je ponudila povoljne cijene za sjeme koje je trebalo donijeti višestruki rod, od koga se mogla očekivati veća zarada. Davno je bilo, kada je farmer mogao pristojno živjeti od zemlje. Zaboravio je vrijeme, kada je od godišnjeg prinosa sa svoje zemlje, mogao školovati djecu i pristojno živjeti. Poslije rata, ništa nije bilo isto. Osiromašena zemlja i ljudi, drugačiji tržišni zahtjevi. Zemlja više nije mogla vratiti ono što je bilo uloženo u nju. A tada se ponovo pojavila iskra nade. Pojavila se Firma nudeći spasonosno rješenje. Na lice mu se vratio osmijeh, jer je opet vidio puna polja, voćnjake. Vidio je budućnost…
Zgrčenih šaka i otvorenih usta u nevjerici gledao je natpis Korporacije koji ga je bolno probadao sa svake sjemenarnice u okolini. Bio je prevaren, izmanipulisan. Nikakve zarade, nikakvog napretka, niti sigurnosti tu nije bilo. Bio je prinuđen da kupuje sjeme svake godine iznova, ali sada po višestruko većoj cijeni. Prinos nikome nije mogao prodati, jer niko nije htio genetski izmijenjene plodove. Da, tako su ih nazivali. Genetski izmijenjeni.
Udar u stomak
Genetskom inžinjering(GE) u proizvodnji hrane i genetski modifikovani organizmi(GMO) termini su koji su se počeli intenzivno eksploatisati u drugoj polovini 20. vijeka. Kako se razvijala genetika kao nauka, tako su se razvijale i njene mogućnosti i novi vidici u njenoj upotrebi u budućnosti. Genetika, uključujući GE i GMO, kloniranje, uzgoj ćelija i prenos gena, predstavlja već dugi niz godina problem na kome se sudaraju i sučeljavaju nauka i religija, filozofija, etika, postkolonijalna teorija, feminizam, rasizam, interesi velikih korporacija i prava zemalja u razvoju. Prije samog pisanja, trebao bih se izjasniti da li sam za ili protiv GE i GMO. Dok sa jedne strane oni koji su protiv ovaj problem smatraju ‘igranjem Boga’ i miješanjem u poslove prirode, a drugi ga smatraju logičnim slijedom evolutivnog procesa, a samim tim korisnim, ja se vodim praktičnom činjenicom da u takvoj manipulaciji hranom nema ničega humanog, već se isključivo radi o interesima i profitu velikih korporacija i država, koje se bave ovakvom vrstom manipulacije i kontrole hrane, na štetu nas, materijalno siromašnijih. Dakle, jesam. Protiv sam.
Besmisleno je i pominjati da je hrana najvažniji resurs za život. Prema nekim apokaliptičnim prognozama, resurs zbog kojeg će izbijati budući ratovi. Gledajući iz današnje perspektive, ta tvrdnja nije nemoguća, ukoliko se pretpostavi da će u budućnosti, većina hrane biti pod ‘kontrolom’ jedne supersile, dok će normalna hrana biti nešto poput ilegalne supstance. Zašto sam naveo riječ ‘kontrola’? Neće naravno sva hrana biti zasađena u SAD(ups, otkrih ime supersile), ali će zasadi GE hrane biti svuda po svijetu, brižljivo i strogo kontrolisani. Apokaliptično, ali istinito! Već sada hektari i hektari obradivog zemljišta širom svijeta ilegalno, legalno ili eksperimentalno nalaze se pod zasadima genetski modifikovanih plodova. Danas (2003), 94% od tih zasada su porijeklom od sjemena jedne kompanije, vjerovatno najzloglasnije od svih koje se bave GE i GMO – američke kompanije Monsanto. Monsanto je poznata po GMO kukuruzu i soji koje pod imenom Roundup Ready možemo naći i na našim poljima. Inače, soja i kukuruz, njihovo sjeme i proizvodi od njih, kao što su sojin sos, ulje, lecitin(nalazi se u većini slatkiša), kukuruzni skrob su najviše eksploatisani u genetskom inžinjeringu. Pored Monsanta, najpoznatije kompanije koje se bave GE i GMO tehnologijom su Du Pont, Pioneer (sa svojim GE kukuruzom Liberty Link) i Syngenta (BT-11 kukuruz). Syngenta su ‘genijalci’ iz Švajcarske, koji su prvi primijenili tzv. GURT tehnologiju ili tehnologiju genetski korištene restrikcije. Najpoznatiji primjer GURT tehnologije je tzv. ‘Terminator’ tehnologija koja je pomenuta u priči na početku, i koja se koristi kako bi se dobili plodovi koji generišu sterilno sjeme. Time se ubija održivost poljoprivrede jer se sjeme ne može sačuvati za narednu godinu, a farmeri postaju zavisni od biotehnološke kompanije i prinuđeni su svake godine kupovati sjeme od nje. Drugi primjer GURT tehnologije je ‘Traitor'(Izdajnik) tehnologija, koja omogućava kontrolu pojedinih funkcija i osobina biljke. Pa tako npr. biljka sazrijeva ako se na nju primjeni određena hemikalija koja je, gle čuda, licencirana i dostupna samo preko biotehnološke kompanije (Syngenta u ovom slučaju). U toku 2003. godine, svega šest korporacija je kontrolisalo 98% svjetskog tržišta genetski modifikovanih plodova. Najveći zagovornici genetskog inžinjeringa u proizvodnji hrane su svakako SAD. Rame uz rame su im Kanađani (sjetite se fazona sa Kraft Dinner-om, kojeg Terrance i Phillip iz South Parka vole da jedu).
U ove dvije države, 25% od ukupno zasađenih površina su pod GMO zasadima, ne zbog toga što su ludi za njom, već se opet vraćamo na ključne riječi – interes, profit i kontrola. Tako su SAD, naročito administracija predsjednika Dicka Chaneya… pardon, Busha, vršile stravičan pritisak na zemlje EU, kako bi skinuli zabrane na uvoz ovakve hrane. Pri tome su se često pozivali na kršenje prava o slobodnoj trgovini. Drugi vid isporuke ovakve manipulisane hrane, bila je humanitarna pomoć u hrani, koju su SAD nemilosrdno dijelile tokom ratnih sukoba u Africi, Bosni, Kosovu. Zemlje EU dugo su se opirale pokušajima SAD da nametnu nesmetan uvoz i distribuciju GMO. U normama koje je EU postavila, dozvoljena količina GMO u hrani nije smjela prelaziti 1%. U suprotnom, morala je biti označena kao GMO ili zabranjena za upotrebu. Pritisci SAD i odbijanje Evrope da prihvati GMO smatrani su svojevrsnim trgovinskim ratom. Često su SAD ovaj slučaj potezale i pred Svjetskom trgovinskom organizacijom (WTO), koja je služila kao oruđe SAD u pritiscima na druge zemlje koje su se opirale GMO tehnologiji. Ali, nakon petogodišnje zabrane i otpora, u decembru 2003. godine, čelnici zemalja EU su položili oružje i pristali da glasaju o prodaji GMO hrane bez restrikcija. Time su izašli u susret SAD, koje su u proteklih nekoliko godina pokazale ko je stvarno šef planete. Možda zastrašeni genijalnom kovanicom ‘Ili ste sa nama ili ste sa teroristima’ koju je George W. Bush (čiju inteligenciju ne treba dovoditi u pitanje) uputio ostatku svijeta, čelnici EU pristali su da se udobrovolje. Izgleda da su kovanicu shvatili kao ‘Ako ne uvozite moju GM hranu, znači da ste sa teroristima’. Ipak, porazom koji su priznali čelnici EU, otpor nije prestao.
Jer nije samo EU protiv GMO hrane. Tu je čitav slobodoumni svijet, koji zna šta ga čega ako pristane navući GM okove. Bore se izmučena Indija, Afrika. Znaju da izgovori bogatih o sprječavanju gladi u svijetu nisu istiniti. I prava Evropa se još uvijek bori (ipak su EU čelnici na istoj strani sa korporacijskim interesima). Evropskim marketima je još uvijek stalo do interesa potrošača, od kojih se svega 2% izjasnilo da su zadovoljni GMO hranom, pa tako ne žele da na svojim rafama nude proizvode, za koje se zna da su tu zbog interesa bogatih, a ne običnih ljudi-potrošača. Većina do sada ispitanih stanovnika Evrope (93%) razmišlja na isti način o interesima GMO tehnologije. Isti broj ispitanika, nije siguran kakav efekat na ljudsko zdravlje ima GMO hrana. I to je razlog zašto se borba nastavlja.
O BiH možemo pričati kao o crnoj rupi, kako zakonskoj, tako i informativnoj. Nauka je takođe, na nivou ‘kremena i kubure’. Stoga ne možemo pričati o razvijenoj biotehnologiji kod nas, jer takva supersila nismo, ali da smo plodno eksperimentalno tlo, e tim bi se već mogli pohvaliti. Tome naročito doprinosi nedostatak zakonodavstva, tačnije nedostatak stava vlasti u BiH o problemu genetskog inžinjeringa(GE) u proizvodnji hrane i po pitanju genetski modifikovanih organizama(GMO). Bez donesenih zakona, adekvatne kontrole i bez dovoljno informacija o ovom problemu, BiH već odavno predstavlja idealno područje za moguće biotehnološke testove, te ilegalan uvoz GM plodova, sjemena i hrane. Sa nedovoljno razvijenom privredom, prinuđeni smo na uvoz koji je potpuno ugušio domaću proizvodnju, čime je doveo do siromaštva i potpune zavisnosti od razvijenih zemalja. Taj uvoz se često koristi da se ilegalno ili pod pritiskom raznih trgovinskih sporazuma, uvozi hrana koja je nekvalitetna i često sumnjivog porijekla. Usljed nedostatka kapaciteta za kontrolu u BiH, tu hranu je nemoguće testirati i odrediti njeno porijeklo od uzgoja i proizvodnje, do trpeze.
Situacija u regionu JI Evrope je nešto drugačija. Zemlje u susjedstvu već su preduzele određene mjere kada se radi o GE i GMO u proizvodnji hrane. Tako je Slovenija usvojila zakon o GMO u julu 2002. godine, koji tek treba da stupi na snagu, ali još od 2001. godine preduzimaju GMO testove, a odnedavno rade i sertifikaciju proizvoda. U SCG, zakon o GMO donesen je u maju 2001. godine i bio je to prvi zakon u JI Evropi ovakve vrste. Tim zakonom predviđeno je otvaranje laboratorija za testiranje i sertifikaciju GMO proizvoda. I pored toga, SCG se našla na udaru GMO produkata, prvenstveno GM sojom švercovanom iz Rumunije, poljima sa eksperimentalnim zasadima GM kukuruza i soje, te humanitarnom pomoći u hrani koja je na Kosovo stizala iz SAD. Hrvatska je zakone o GMO donijela tokom 2003, a iste godine je otvorena i nacionalna laboratorija za GMO testove. Hrvatska je inače, tokom prethodne godine bila pod strahovitim pritiskom SAD da ukine zabranu na GMO proizvode.
Razloga za borbu je puno. Prvi je sloboda, jer niko nema pravo da kontroliše hranu i da nameće svoj izbor drugima iz ličnog interesa. Jedan od razloga može se smatrati i SF idejom. Šta je sljedeće na redu? Je li na redu kontrola čovjeka? Sada se dotičem oblasti prenosa gena, koja je druga priča, ali ipak bliska sa problemom GE i GMO. Šta će se desiti kada naučnici prevaziđu kamen na koji se spotiču, a to je uspješno miješanje mitohondrijske DNK jedne vrste, sa DNK iz nukleusa druge vrste? Slično onom paradajzu, sa početka GMO ere u kojeg je usađen gen ribe iverka sa sjevera Kanade, kako bi mu kora bila otporna na niske temerature. Kakvi će se ljudi uzgajati? Zamislite samo onu GURT tehnologiju primijenjenu na čovjeka. Moći ćete dobijati djecu samo sa licencom ili ćete pojedine osobine vašeg djeteta aktivirati tek ako ono bude tretirano licenciranom supstancom, i tako će postajati po želji: sportista, pisac, biznismen, ubica? Puno je razloga za borbu.
Umjesto zaključka, dugujem vam kraj priče. Farmer nije pristao na to da bude kontrolisan. Udružio se sa farmerima koji su isto razmišljali i započeo borbu protiv Korporacije. Kampanjama je prisilio vlasti da razmotre njegov problem i donesu adekvatan zakon kojim će njegov rad i on sam biti zaštićeni od nelegalnih tehnologija. Korporacija se uskoro povukla, prinuđena da plati odštetu svim farmerima koje je prevarila svojom manipulativnom tehnologijom. Njeno mjesto zauzeli su udruženi farmeri, koji su ponovo dobro živjeli i zarađivali, baveći se sertifikovanom organskom poljoprivredom. Farmeru je na licu blistao osmijeh, dok je prstom dubio rupicu u koju je stavljao sjeme. Jedno po jedno, pažljivo, sve do zalaska sunca. Izborio se za budućnost. Koja nije tako daleko.
Za podatke korišteni:
1. Is the market driving GMOs out of the region?, Zelena akcija/FOE Croatia, October 2003
2. Who will control agriculture and knowledge?, by Michael Dorsey, Greenpepper Magazine, Winter 2003
Iz Arhiva BUKE