Foto: Ilustracija
Jedva da je proljeće, a Evropa presušuje.
Ključni rezervoar koji opslužuje milione Katalonaca je sve manji. Sukob oko vode izazvao je sukobe u Francuskoj, gdje nekoliko sela više ne može opskrbljivati svoje stanovnike vodom iz slavine. A najveća talijanska rijeka već je usporila kao prošlog juna, piše Politico.
Više od četvrtine kontinenta u aprilu je u suši, a mnoge se zemlje spremaju za ponavljanje prošlogodišnjeg gotovo sušnog ljeta ili za još goru situaciju.
Studija koja je koristila satelitske podatke potvrdila je ranije ove godine da Evropa pati od teške suše od 2018. godine. Rastuće temperature otežavaju oporavak od ovog deficita, ostavljajući kontinent zaglavljenim u opasnom ciklusu u kojem voda postaje sve nesigurnija.
“Prije nekoliko godina rekao bih da imamo dovoljno vode u Evropi”, rekao je Torsten Mayer-Gürr, glavni autor satelitske studije. “Sada se čini da bismo se mogli suočiti s problemima.”
Iako bi vlažni uslovi u nadolazećim sedmicama mogli obnoviti površinski sloj tla i pomoći poljoprivredi, čak ni kišovito proljeće ne može popraviti tekući nedostatak podzemne vode u Evropi, upozoravaju stručnjaci.
S ljetom iza ugla, vlade se sada trude riješiti i sadašnje i buduće nestašice – dok istovremeno upravljaju napetostima koje proizlaze iz rastuće konkurencije oko vode.
Suša će, rekao je prošli tjedan španski premijer Pedro Sánchez, “biti jedna od središnjih političkih i teritorijalnih rasprava u našoj zemlji u nadolazećim godinama.”
Zimska suša
Prošlogodišnja istorijska suša iscrpila je europske površinske i podzemne rezervoare.
Zima je trebala donijeti olakšanje. Ali u mnogim od najgore pogođenih regija na kontinentu palo je malo kiše ili snijega.
Francuska, u kojoj kiša nije pala više od 30 uzastopnih dana u januaru i februaru, doživjela je najsušu zimu u 60 godina.
Talijanska istraživačka fondacija CIMA otkrila je smanjenje snježnih oborina za 64 posto do sredine aprila. Rijeka Po je niska kao prošlog ljeta; Jezero Garda već je ispod polovine svoje prosječne razine.
Izvješće španjolske udruge poljoprivrednika COAG navodi da ove godine neke žitarice moraju biti “otpisane” u cijele četiri regije; jedan je meteorolog rekao El Paísu da se “oprosti od gotovo cijele berbe maslina”.
Rezervoar Sau sjeverno od Barcelone pao je toliko nisko da su vlasti odlučile ukloniti ribu kako bi izbjegle njezino odumiranje i kontaminaciju opskrbe vodom u regiji. Diljem Katalonije rezervoari su iznosili samo 27 posto – u travnju. Sljedeće sedmice Španiju čeka rani toplinski val.
Prema ministrici ekološke tranzicije Teresi Riberi, dostupnost vode u Španiji, slično kao u Francuskoj, mogla bi pasti do 40 posto do 2050. godine.
Zimske oborine su posebno važne za mediteranske zemlje, rekao je Fred Hattermann, hidrolog s Potsdamskog instituta za istraživanje uticaja klime.
S obzirom na ovogodišnju oskudnu količinu oborina i tanak alpski snježni pokrivač, “ako sada nema puno oborina … onda je suša u biti osigurana”, dodao je.
Ipak, sve proljetne kiše samo bi ublažile nedostatak vode ovog ljeta.
Kako bi Evropa izašla iz začaranog kruga svake godine s velikim nedostatkom podzemne vode, “trebalo bi nam gotovo decenija oborinskih godina”, upozorio je Hattermann.
Uloga klimatskih promjena
Predviđanje padavina u tako dugim periodima je teško, osobito s klimatskim promjenama koje mijenjaju obrasce padavina. Jedna od rijetkih dugoročnih projekcija, prognoza njemačke meteorološke službe za 2020-e , predviđa da će u zemlji veći dio decenije biti manje nego više oborina.
Ali čak i ako razine oborina ostanu iste, klimatske promjene smanjit će dostupnost vode širom Evrope.
Suša je složena pojava i mnogi čimbenici – poput lošeg upravljanja vodom ili prekomjerne potrošnje – mogu igrati ulogu. Ipak, rastuće temperature zasigurno će dodatno opteretiti opskrbu vodom u Evropi.
Postoje tri načina na koje globalno zatopljenje čini kontinent sušim, rekao je Hattermann. Prvo, što više raste temperatura, to će više vode ispariti.
“Samo ovo ga čini sušim”, rekao je. “U osnovi, morali bismo imati stalan porast padavina kako bismo kompenzirali povećanje isparavanja.”
Drugo, klimatske promjene slabe evropsku mlaznu struju, što znači da se sistemi vazdušnog pritiska mogu zaglaviti, stvarajući produžene periode vrućih, suhih uslova – kao što se dogodilo prošle godine – ili dugotrajne obilne kiše, kao što je bio slučaj tokom smrtonosnih poplava 2021. godine.
I konačno, evropski ledenjaci i snježni pokrivač ubrzano se smanjuju zahvaljujući rastućim temperaturama – lišavajući glavne rijeke poput Rajne, Dunava, Rhône ili Po vitalne opskrbe.
Ove će godine doprinos otopljene vode evropskim rezervoarima vode “biti stvarno mnogo manji nego inače”, rekao je Andrea Toreti, viši istraživač u Zajedničkom istraživačkom centru Evropske komisije. “Zato što je 2023. bila gora nego prošla — a ta je već bila najgora, gledajući unatrag zadnjih 10 godina, a sada je još gora.”
Ulaskom u ovo ljeto, Španjolska, južni Portugal, Italija i Francuska izgledaju posebno ranjivi, prema Toretiju.
“Ali Poljska i druge regije poput Bugarske, Rumunjske i Grčke pokazuju uslove upozorenja za sušu”, rekao je. Evropski opservatorij za sušu takođe ukazuje na nedostatak vode u nordijskim zemljama.
Brandenburg, njemačko žarište suše , doživio je natprosječne količine oborina u posljednjih nekoliko mjeseci – a ipak su razine podzemne vode niže nego prošle godine, primijetio je Hattermann.
“Unatoč svoj kiši koju smo imali, nije postalo bolje, nego gore”, rekao je.
Poduzimanje radnji
Evropa se polako budi pred prijetnjom.
Glavni gradovi — oštećeni razornim učincima prošlog ljeta na sektore uključujući poljoprivredu, energetiku i industriju — žure se oko nacrta odgovora na trenutne i očekivane nestašice.
Ranije ovog mjeseca, Italija je izdala dekret o suši kojim se smanjuje birokracija za vodnu infrastrukturu, uključujući postrojenja za desalinizaciju. Španjolska je u siječnju objavila novi skup planova upravljanja vodama.
Nova nacionalna strategija upravljanja vodama francuskog predsjednika Emmanuela Macrona usmjerena je na smanjenje ukupne potrošnje vode za 10 posto do kraja desetljeća. Prema planu, od svakog sektora će se tražiti da izradi prijedloge za smanjenje korištenja vode.
Njemačka strategija , usvojena u martu, uključuje korake za “održivu” upotrebu vode u 10 područja do 2050., kao i niz od 78 mjera koje treba provesti do 2030.
Ali kritičari tvrde da zemlje čine premalo na rješavanju lošeg upravljanja resursima, kojih još uvijek ima u izobilju diljem kontinenta, pogoršavajući učinke sve manje dostupnosti vode. Procjenjuje se da se četvrtina europske pitke vode gubi zbog nepropusnih cjevovoda, prema industriji .
Talijanska političarka Zelenih i bivša zastupnica u Evropskom parlamentu Eleonora Evi na Twitteru je osudila plan svoje vlade jer nije uspjela riješiti korijen krize vode u zemlji. Vlada bi se trebala usredotočiti na pošumljavanje i politike za zaustavljanje gubitka pitke vode uzrokovanog curenjem, rekla je.
“Očito je da je voda ograničen resurs, a mi kao društvo možda nismo bili što učinkovitiji u upravljanju ovim ograničenim resursom”, rekla je Samantha Burgess, zamjenica direktora Copernicusa, europske službe za promatranje klime.
Vodeni ratovi
U međuvremenu, upravljanje vodom – i odlučivanje o tome tko joj može pristupiti – pretvara se u političko pitanje širom kontinenta.
Prošlog ljeta ograničenja korištenja vode uvedena su u Ujedinjenom Kraljevstvu, Francuskoj, Španjolskoj i Italiji, postavljajući pitanja o prioritetu korištenja vode za turističku infrastrukturu, velika industrijska postrojenja i poljoprivredu.
Neke općine već se suočavaju s novim ograničenjima — u drugima ona nikada nisu ukinuta . Katalonija je nedavno uvela ograničenja , uključujući obvezno smanjenje potrošnje vode za poljoprivredu od 40 posto.
U južnoj Njemačkoj, pravni sporovi oko vode su se udvostručili u posljednja dva desetljeća. A u Francuskoj su napetosti između ekologa i farmera oko izgradnje rezervoara vode prošlog mjeseca izazvale nasilne sukobe .
Rezervoari bi trebali pomoći poljoprivrednicima da se suoče sa sušnijim uvjetima ljeti pumpajući podzemnu vodu zimi koja se zatim može koristiti za navodnjavanje ljeti, ali zelene skupine kažu da bi sektor trebao poduzeti korake kako bi smanjio potrošnju vode.
Marine Tondelier, čelnica francuske stranke Zelenih, nazvala je rezervoare “nepravednima” i “prisvajanjem i privatizacijom vodnih resursa od strane nekolicine na račun većine”.
U španjolskoj regiji Andaluzija, planovi vladajuće Narodne stranke desnog centra i krajnje desnog Voxa da povećaju navodnjavanje u blizini močvara Doñana pod zaštitom UNESCO-a izazvali su bijes među ekolozima i oporbenim strankama.
Maribel Mora iz krajnje ljevičarske stranke Podemos ranije ovog mjeseca izlila je čašu pijeska na parlamentarnu stolicu premijera Andaluzije, tvrdeći da će Doñana izgledati “kao pustinja” ako kontroverzni prijedlog zakona bude usvojen.
“Ljudi to osjećaju”, rekao je Hattermann. “Bitka oko distribucije već je u tijeku.”