Evropski lideri, zabrinuti zbog prijetnji Rusije naoružane nuklearnim oružjem i sumnji u budućnost američke predanosti europskoj sigurnosti, sve više raspravljaju o tome treba li jačati nuklearne arsenale na kontinentu.
Dok Sjedinjene Države i Rusija imaju tisuće nuklearnih bojevih glava, u Evropi samo Francuska i Velika Britanija imaju takvo oružje, s ukupnim brojem od nekoliko stotina.
Prezirni komentari američkog predsjednika Donalda Trumpa o NATO-u i njegov transakcijski pristup vanjskim odnosima navode europske saveznike na pitanje mogu li riskirati oslanjanje na američku zaštitu.
Evropska nuklearna stvarnost
“Evropljani više ne mogu prepuštati svoje promišljanje o nuklearnom odvraćanju Sjedinjenim Državama”, upozorila je stručna skupina u izvješću objavljenom za Münchensku sigurnosnu konferenciju (MSC).
Pozvala je Evropu da se “hitno suoči s novom nuklearnom stvarnošću” u svjetlu “ruskog nuklearno potkrijepljenog revizionizma”.
Govoreći na MSC-u, njemački kancelar Friedrich Merz rekao je da već vodi “povjerljive razgovore s francuskim predsjednikom o europskom nuklearnom odvraćanju”.
Britanski premijer Keir Starmer rekao je da britansko nuklearno odvraćanje već štiti ostale članice NATO-a, ali je naglasio da Britanija “pojačava nuklearnu suradnju s Francuskom”.
Starmer je rekao da “svaki protivnik mora znati da bi se u krizi mogao suočiti s našom združenom snagom” uz Francusku.
Amerika kao jamac sigurnosti
Glavni tajnik NATO-a Mark Rutte inzistirao je na tome da “nitko” ne razmatra potpunu zamjenu američkog nuklearnog kišobrana, koji desetljećima štiti europske zemlje NATO-a.
“Mislim da je svaka rasprava u Evropi koja osigurava da kolektivno nuklearno odvraćanje bude još jače, u redu”, rekao je Rutte, bivši nizozemski premijer, novinarima.
“Ali nitko se u Evropi ne zalaže za to kao svojevrsnu zamjenu nuklearnog kišobrana Sjedinjenih Država. Svi shvaćaju da je to krajnje jamstvo, a sve ove druge rasprave su dodatne.”
Podtajnik američkog ministarstva obrane Elbridge Colby rekao je da je Trump “jasno dao do znanja da se prošireno američko nuklearno odvraćanje i dalje primjenjuje ovdje” u Evropi.
Rekao je da postoji “spremnost SAD-a na veći europski doprinos NATO-ovom odvraćanju”, ali da razgovori moraju biti “vrlo trijezni” i “promišljeni” zbog zabrinutosti oko nuklearnog širenja i nestabilnosti.
Izazovi evropske sigurnosti
Rasprava o nuklearnom naoružanju dugo se smatrala tabuom u mnogim drugim evropskim zemljama, ali ruska agresija i sumnje u američku predanost europskoj sigurnosti izbacili su to pitanje u središte evropske politike.
Mnogi evropski dužnosnici uvjereni su da teritorijalne ambicije Moskve neće biti ograničene na Ukrajinu i da bi se druge evropske zemlje, uključujući čak i članice NATO-a, mogle suočiti s nekom vrstom napada.
Izvješće MSC-a izložilo je pet nuklearnih opcija za Evropu, uz upozorenje da nijedna nije dobra. “Ne postoji jeftin ili bezrizičan izlaz iz europske nuklearne situacije”, upozorili su.
“Era u kojoj si je Evropa mogla priuštiti stratešku ležernost završila je”, napisali su autori, pozivajući europske kreatore politike “da se izravno i bez odgode suoče s ulogom nuklearnog oružja u obrani kontinenta i da kompetentno ulože resurse potrebne za to”.
Pet mogućih opcija
Navedeno je pet opcija: nastaviti se oslanjati na američko odvraćanje; ojačati ulogu britanskog i francuskog nuklearnog oružja u evropskom odvraćanju; zajednički razvijati evropsko nuklearno oružje kao odvraćanje; povećati broj evropskih zemalja s vlastitim nuklearnim arsenalima; ili proširiti evropsku konvencionalnu vojnu moć kako bi bila zastrašujuća nenuklearna odvraćajuća sila.
Održavanje statusa quo i oslanjanje na američku vojnu premoć ostaje “najvjerodostojnija i najizvedivija opcija” u kratkom roku, tvrde oni.
Potreba za djelovanjem
Trenutno vrlo malo ljudi vjeruje da Evropljani mogu preuzeti punu odgovornost za odvraćanje u kratkom roku.
“Ako će biti nekih većih europskih ulaganja u francusko ili britansko nuklearno odvraćanje, to je samo dobra stvar”, nedavno je rekao finski ministar obrane Antti Hakkanen za AFP.
No, brzo je dodao: “Ako govorite o kompenzaciji američkog nuklearnog odvraćanja, to u ovom trenutku nije realno.”
Stručnjaci su ipak pozdravili sve ozbiljniju političku raspravu o pitanju koje dugo brine vojne stručnjake.
“To je vrlo pozitivno, ali sada nam je potrebna akcija”, rekla je za AFP Heloise Fayet iz Francuskog instituta za međunarodne odnose (Ifri), suradnica u izvješću MSC-a.
U izvješću se navodi da će se i Francuska i Velika Britanija suočiti s nizom izazova u rastu svojih arsenala i proširenju nuklearne zaštite diljem Europe, od visokih troškova do nezgodnih pitanja o tome tko ima konačnu ovlast za lansiranje bojevih glava.
Francuski predsjednik Emmanuel Macron, koji je prethodno spomenuo mogućnost proširenja francuskog nuklearnog kišobrana na Europu, trebao bi krajem veljače održati važan govor o francuskoj nuklearnoj doktrini.
Macron je u Münchenu rekao da razmatra doktrinu koja bi mogla uključivati “posebnu suradnju, zajedničke vježbe i zajedničke sigurnosne interese s određenim ključnim zemljama”.