<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Evropa postaje svjesna da se ova era bliži kraju i da dolaze ozbiljni problemi

Evropa se nalazi između Putina i Trumpa

21. februar 2024, 1:08

DVIJE velike vijesti utjecale su na ozračje na ovogodišnjoj Münchenskoj sigurnosnoj konferenciji, godišnjoj konvenciji o sigurnosnoj politici koja se održava u slikovitom bavarskom gradu pod Alpama.

Dok je sastanak bio u tijeku, pojavila se vijest da se ukrajinske snage povlače iz Avdijivke - strateški važnog grada u istočnom Donbasu, koji Rusija nije uspjela osvojiti u 10 godina rata. Borba za ovaj mali grad bila je brutalna, a Ukrajina je izdržala mjesecima unatoč slabim izgledima. No na kraju se Rusija pokazala prejakom za ukrajinsku vojsku koja je ostala bez ljudi i streljiva, za Politico piše Ivo Daalder, nekadašnji američki veleposlanik u NATO-u.

Zatim je stigla šokantna vijest o smrti ruskog oporbenog vođe Alekseja Navalnog koji je preminuo u zabačenom sibirskom zatvoru. Nitko u Münchenu nije vjerovao u priču Moskve da je najistaknutiji ruski disident i trn u oku predsjednika Vladimira Putina umro prirodnom smrću. Navalnog su već prije trovali, a njegov iznenadni egzil u daleku arktičku ispostavu već je ukazivao da se neće vratiti živ.

"Ako vaša uvjerenja nešto vrijede, morate biti voljni zauzeti se za njih", napisao je Navalni na Facebooku na treću godišnjicu zatočeništva: "I ako je potrebno, žrtvujte se." To je i učinio.

Otrežnjujuće raspoloženje

Oba događaja stvorila su otrežnjujuće raspoloženje u hotelu Bayerischer Hof. Sjedeći na sastancima, razgovarajući uz obroke i u hodnicima u posljednja dva dana, moj prevladavajući osjećaj bio je da se Europa suočava sa svojim najvećim strahovima - rastućom zabrinutošću da Rusija pobjeđuje u Ukrajini i da bi se potom mogla okrenuti ostatku Europe, kao i sve veća spoznaja da bi SAD mogao izabrati vođu koji ne vjeruje u NATO i tretira saveznike poput neprijatelja, ističe Daalder.

"Europa se nalazi između Putina i Trumpa", rekao mi je bivši švedski premijer Carl Bildt. A kontinent sada mora smisliti način da se pobrine za sebe. Ali može li? Hoće li? Bila su to pitanja koja su dominirala vikendom.

Europa je s pravom zabrinuta: rat u Ukrajini ne ide dobro, a postrojbama na prvoj liniji ponestaje streljiva i ljudi. Objašnjavajući odluku o povlačenju iz Advijivke, general Oleksandr Tarnavski rekao je sljedeće: "U situaciji kada neprijatelj napreduje na leševima vlastitih vojnika s prednošću od 10 prema jedan u granatama, pod stalnim bombardiranjem, to je jedino ispravno rješenje."

A bez dodatne vojne pomoći, Ukrajina će se suočiti s još takvih teških odluka i skupih povlačenja.

U tom pogledu, Europa je odradila svoj dio posla, poslavši svu opremu iz svojih ograničenih zaliha i potrošivši više na vojnu potporu od SAD-a, ali ovog vikenda ni američka potpredsjednica Kamala Harris ni veliko izaslanstvo Kongresa nisu mogli uvjeriti Ukrajinu ili njezine europske pristaše da bi već dugo blokirani američki paket pomoći uskoro mogao biti prihvaćen.

Nitko nije prihvatio ni njihove isprike. Nakon odluke da Zastupnički dom američkog Kongresa pođe na dvotjednu stanku, ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski oštro je istaknuo: "Molim vas, zapamtite svi da diktatori ne idu na godišnji odmor."

I estonska premijerka Kaja Kallas imala je što reći senatoru Peteu Rickettsu, koji je opravdao svoj glas protiv paketa pomoći izjavom da je rješavanje velikog broja ljudi koji pristižu na južnu američku granicu njegov prioritet.

"Estonija također ima veliki broj ukrajinskih izbjeglica na svom teritoriju. Oni predstavljaju šest posto naše populacije. To bi bilo jednako kao da 20 milijuna izbjeglica odjednom dođe u Sjedinjene Američke Države", rekla je Kallas.

Inače, estonska pomoć Ukrajini iznosi četiri posto nacionalnog BDP-a i predstavlja daleko najveći postotak BDP-a od bilo koje zemlje - deseterostruko više od SAD-a.

Strah od ruskih ambicija

Međutim, koliko god zabrinjavajući bio uspjeh Rusije na terenu, saveznici u NATO-u također su sve više zabrinuti da Moskva ima veće ambicije - poput izravnog izazivanja NATO-a. Iako nije trenutna i neposredna, prijetnja potencijalne sposobnosti Rusije da to izvede u sljedećih šest godina shvaćena je vrlo ozbiljno.

Uzbunu je oglasio glavni direktor estonske protuobavještajne službe Kaupo Rosin, koji je upozorio da Rusija predviđa sukob s NATO-om u sljedećem desetljeću - i da se priprema u skladu s tim. "Postoje stvari koje možemo učiniti da se tome suprotstavimo", rekao je Rosin: "Ali bolje da ovo shvatimo ozbiljno i odmah počnemo reagirati."

Daalder piše kako je sličnu poruku čuo od poljskog ministra vanjskih poslova Radosława Sikorskog: "Rekli smo vam prije 15 godina da Putin dolazi. Niste nam vjerovali. Opet smo vam rekli prije 10 godina. I pet. I dalje nam niste vjerovali. Vjerujte nam sada."

Ali najveća neizvjesnost za većinu Europljana nije vezana za Putina - već za Ameriku. Neuspjeh američkog Kongresa da podrži Ukrajinu ostavio je mnoge bez teksta. A Trumpovo upozorenje, da će "ohrabriti" Rusiju "da učini što god poželi savezniku koji nije platio", još uvijek odjekuje.

Jedan je ministar obrane pitao Daaldera: "Zar on ne razumije vrijednost saveznika?" ("Bojim se da ne", odgovorio je Daalder). Mnogi drugi konačno počinju prihvaćati mogućnost da će na sljedećoj konferenciji, u siječnju 2025. godine, možda će biti sami.

Istočnoeuropski saveznici već povećavaju svoje izdatke za obranu na tri posto BDP-a i više, a NATO u Europi kao cjelina potrošit će 380 milijardi dolara ove godine na obranu ili dva posto ukupnog BDP-a.

Rusija za rat troši oko 10 posto BDP-a

Međutim, iako to daleko nadmašuje ono što Rusija troši na obranu - čak i danas kad je njezino gospodarstvo krenulo na ratnu osnovu i Rusija sada troši blizu 10 posto BDP-a za ratni stroj - trebat će vremena da se ovo ulaganje Europe pretvori u stvarne sposobnosti.

Na primjer, Poljska će potrošiti na obranu veći postotak BDP-a nego bilo koja druga zemlja NATO-a, uključujući SAD, ali Patrioti, avioni F35, helikopteri Apache i druga napredna oprema neće biti spremni do kraja ovog desetljeća.

Zatim, tu su i problemi s proizvodnjom. Trenutačno niz zemalja proizvodi više vrsta topničkih granata od 155 milimetara za više vrsta lansera, od kojih su mnoge međusobno nekompatibilne. Razlog tome je kako bi se obeshrabrila inozemna konkurencija. To se sada mora promijeniti.

U skladu s tim, predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen obećala je niz političkih ideja kako bi se osiguralo da Europljani troše više - i troše produktivnije. Također je obećala poticati bolju suradnju imenovanjem povjerenika za obranu ako bude ponovno izabrana ove godine.

"Trumpov test" NATO-a i europske obrane - kako se to sada naziva - neće biti jednostavan. Ali mnogi sada shvaćaju da se to mora učiniti. Čak i ako Biden bude ponovno izabran, Europljani su sve svjesniji da se era jakih transatlantskih predsjednika možda bliži kraju, zaključuje Daalder za Politico.