Egipat je najfascinantnija zemlja koju sam vidjela i o njoj bi se moglo pisati danima, jer ništa nije kako biste očekivali i baš će vam se desiti ono što ste isključili kao mogućnost. Iznenadiće vas ležernost i zbrka istovremeno, prevaranti i iznenađujuće ljubazni i iskreni ljudi, blesavi i izuzetno pametni Arapi, kućice od blata naspram veličanstvenih piramida, sjaj i bijeda, milion kontrasta koji žive u harmoniji.
Prvi susret sa Egiptom: neviđena vrućina i obrušavanje u hotelski krevet, a onda- raj.
Preskočiću opise perverzno dobrih hotela i odmah idemo u grad. Prvo veče smo izašle u šetnju i odmah se susrele sa “arapskim Kazanovama” koji su nas opsjedali izjavama ljubavi, uvlačili nas u radnje, nudili “spežl prajz for ju maj frend”…. Izmasirali su nas orijentalnim mirisnim uljima, ugostili nas u svojim malim radnjama, potpisali smo im se u knjige gostiju a od ogromnog spopadanja energija nam je veoma brzo bila na rezervi. U nedostatku odmotanih žena presrećni su makar da vas samo pipnu po ruci, da ne pominjem o ugađanju koje su spremni da daju turistkinjama… Tu nas je “snimio” neki šeikov sin i naš sjajan provod je počeo već prvog dana- izašle smo u najoriginalniju arapsku kafanu s njim, gdje smo u duhu atmosfere, iako jedine ženske u okolini, pušile tradicionalnu lulu šišu i pile orijentalne koktelčiće…
Nije nas zaobišao ni snorkling sutradan, iako sam ja eksperimentisala narednih dana i išla na diving jer je Crveno more ipak po tome najpoznatije. Korali, žute, zelene i plave ribe i da ne opisujem da sam vidjela delfine…
Paradise island- meni najljepše u Egiptu… Sunce prži, a vi ležite na bijelom pijesku, kupate se u azurnom moru oko vas šarene ribice i palmice. Kao da ste slučajno upali u fotografiju nekog rajskog mjesta sa reklamnih postera turističkih agencija, za koje ste bili sigurni da su namještaljka iz Photoshopa. Kad sam to vidjela ne bih zažalila da umrem, pravo ludilo.
Najfascinantniji susret sa starom civilizacijom bio je drevni Karnak. Hram u Karnaku je načičkan inspirativnim detaljima i stiče se utisak da ni nedjelje obilazaka ne bi bile dovoljne da sve vidite. Usput, ne zaboravite da se kao žensko na svakih 15 metara morate braniti od novog Arapina i njegovih izjava ljubavi… Nakon Karnaka je uslijedio Luxor u kom smo obišli Dolinu kraljeva, u kojoj se posjetiocima pruža prilikda da obiđu najbolje očuvane egipatske grobnice od kojih sam ja uspjela uslikati (a zabranjeno je) najnepoznatiju od njih- Setijevu grobnicu.
Tu je bilo i romantično krstarenje Nilom, sa intenzivno začinjenim ručkovima i partijima na bazenu. Sve je ovo dio nevjerovatnog duha zemlje i turističkih obilazaka koje će vam svaka agencija koja drži do svoje reputacije ponuditi u sklopu programa. Vrijeme provedeno u zemlji faraona bilo je dovoljno da “pokupim” sve njihove zavijalice koje sad kroz kuću pjevušim na nekom svom jeziku- HABIBIII HABIIIBIII… šukran!
Posebna avantura je ipak bila odlazak u pustinju. Malo je nedostajalo da se istopim na +50C stepeni, a četiri litra vrele vode koju sam slistila za tren oka kao da uopšte nisu djelovali. Jedva sam se spasila. Ako na sve to dodate ludački nervoznog vozača, koji se zaista postarao da naša leđa safari ne zaborave jer smo se u džipu tumbali kao kiflicem, utisak je potpun. Ali je bilo nezaboravno! Primijetili smo i fatamorganu da bi konačno ugledali jedno od brojnih beduinskih sela. Na ulasku u selo vidjeli smo parkingu najsofisticiranije modele kamila Camel 300 koje su nam nakon šolje tradicionalnog (i vrelog) čaja pružile čari prirodnog pustinjskog truckanja. Zalazak sunca u pustinji i lagani pustinjski vjetar su suviše lijepi da bi stali na ove stranice. Dok gledam kišu napolju nikako ne mogu shvatiti da ljudi žive u takvim uslovima. Iako je beduinsko selo u značajnoj mjeri komercijalizovano zbog turističke groznice, zastrašujuće je vidjeti žene koje sa 25 godina izgledaju kao da imaju 50. Sve u svemu, prženje na 50 stepeni je bilo jako interesantno, ali neka hvala, držaću se Nila next time!!!
Ulice u Egiptu su veoma široke za naše shvatanje, a po pravilu na njima ne postoji nikakva signalizacija, semafori su misaona imenica i svi redom voze kao da su pušteni iz psiho klinike. Haotično je i u ostalim dijelovima društva, recimo u supermarketima nema ispisanih cijena pa se moliti srećnoj zvijezdi da vas ne oderu! U svaku manju radnju vas bukvalno uvlače da bi vam pokazali nešto od svoje ponude i uz to vas dobro mentalno izmasiraju da sutra opet navratite. A naš šeik je nastavio da nas obasipa pažljivo odabranim poklonima. Valjda zbog naših plavih kosa, svakog trenutka je pokazivao neviđeno prijateljstvo i naklonost.
Zahvaljujući prethodnim iskustvima par posljednjih dana u Hurgadi dobro smo iskoristili. Jedno veče organizovali smo izlazak u ogromnu diskoteku na beskrajno sitnom pijesku, upali u izmiješanu ekipu turista i Arapa i uz egzotične koktelčiće super se provodili do jutra. Sutradan smo pod uticajem prethodne večeri malo zbunjeno tumarali po plaži, igrali odbrojku sa zanimljivim tipovima i pred veče krenuli u najfacinantniji dio Egipta- Kairo.
Višemilionski glavni grad Egipta nudi sve što možete zamisliti. Za turiste su naravno najzanimljivije istorijske lokacije poput Gize, i najveće čudo ljudskog planiranja- piramide. Nismo propustili priliku da pogledamo Mikerenovu piramidu koja za kalustofobičare nije nimalo prijatna. Uskim kanalom, u kom jedva da ima vazduha, spuštate se 50 metara u dubinu i tek onda dolazite u hodnike-vjačna počivališta faraona i njihove posluge! Sve oko piramida oduzima dah. Sliku donekle kvare samo bezbrojni turisti koji se tiskaju da ovjekovječe svoj boravak u ovom dijelu svijeta. Noću se iz hotelskih naselja može vidjeti light-show na piramidama, koji je nekakva čudna fuzija visoke tehnologije i drevnih misterija.
Piramidski kompleks uključuje i bogate muzeje u kojima možete vidjeti statue poznate iz udžbenika istorije, a malo dalje i zastrašujuće mumije. Njih 12 konstantno je pohranjeno na određenoj temperaturi a na nekima su još uvijek očuvani kosa i nokti. Najfascinantniji dio muzeja je svakako tutankamonovo blago. Zlatna odaja izgleda kao da je dizajnirana u savremenom studiju primijenjenog dizajna, počev od odaja, stolica, kreveta, nakita, zlatne škrinje i japanki (papuče) koje izgledaju kao da su sada izvučene iz nekog italijankog izloga. Nekoliko zlatnih sarkofaga radili su najvještiji zlatari, koji su kao lutke babuške bili stavljani jedan u drugi i čuvali mumiju faraona. Specijalno čuvana Tutankamonova zlatna maska najveće je blago i najviše slikana turistička atrakcija, kao da opominje na stara prokletstva i kao da prenosi pogled preminulog faraona. Pomalo vas obuzme jeziv osjećaj kada stojite pred svim tim čudima pokušavajući sami sebi da demistifikujete drevene tajne.
Onim nakitom da se sada okiti neka djevojka, svi bi zastajali da se zagledaju i da je pitaju gdje je to nabavila. Zamislite Tutankamonov kožni kondom star više od 4000 godina! A mi mislimo da smo napredna civilizacija!
Ostatak obilaska je podrazumijevao razgledanje fabrike papirusa, manufakture parfema, afrodizijaka i “orijentalne viagre”. Neki od nas su nabavili i ulja za masažu, koja samo čekaju pravu mušteriju za opuštanje.
S druge strane smo opet, sem antičkog Egipta upoznali i onaj iz doba Aleksandra Makedonskog kada smo obišli Aleksandiju, koja je pomalo i evropskija, jer je na Sredozemnom moru. Mene ipak nije toliko oduševila. Bili smo na Pharosu, botaničkoj bašti, ogromnoj džamiji i aleksandrijskoj biblioteci odnosno njenoj novoj modernoj verziji. Na ulicama Aleksandrije ugledašmo tipa kako vodi za ruke dvije hanume, pa se nismo mogli načuditi kako to, iako smo znali da im zakon dozvoljava da imaju četiri žene. A još je zbunjujuće bilo kad nas žene pogledaše s podrugljivim pogledom, i stadoše se kikotati što se mi čudimo.
I naravno čuda Kaira…. Moderni Kairo je fantastičan! Iako su nas zamotane žene gledale poprijeko, a Arapi spopadali, moj trio fantastico (moje dvije prijateljice i ja) smo se usudile svugdje otići i zaviriti, dok su ostali uživali u hotelu, isprepadani pričama o “opasnim i zlim Arapima” koji će vas odmah kidnapovati i prodati za kamile ako ikako mogu… Što naravno nema veze s mozgom!
Dakle drugari egipćani su nas ‘najstrašnije’ izgotivili! Metalic sivi E20 staje pred HILTON NILE Hotel, daje se ključ, damama se pridržavaju vratašca! Kasnije karaoke bar… Potom HIGH HEALS club… sve sa sladoledima, orijentalnim koktelima. Odatle smo zalutali u Irish pub gdje nastupaju lokalna Ceca sa bendom…A pjevaju Shakiru i latino mjuzu. Skočili smo na podijum i nas šest napravismo feštu! Ludilo! Zamislite da smo plesali uz arapsku pa aserehe ha he i tako… do svanuća.
Dok se sledeći dan mala ekipq zabavljala u hotelu uz neizbježni repertoar gitare i svirke, sa onom “moji s drugovi biseri rasuti…” mi smo se vozali po Nilu u fenomenalnoj jahti, sa pet lokala sređenih u različitim stilovima koji se tako i nazivaju- Arapski, Italia, Maroco, America, i jos neki fancy arabe. Romana se uhvatila klavira u italijanskom dijelu i ponijeta aplauzima posluge zanijela se, pa je jedva otrgnusmo da ustaje i da ide u uživanje. U arapskom dijelu trbušna se satrala uvijajući se oko nas, pale vatru na stolu, okrećeš sto u pravcu kazaljke na satu da bi dohvatio šta ti treba sa druge strane stola…
Lokal Marocco je bio naš naj izbor- prigušena svjetla, orijentalna muzika, separei sa tabureima i svilenim jastucima, orijentalna hrana i pića, terasa koja gleda na svjetla Nila. Isplesali smo se, uživali, gledali Nil… na boljem mjestu za večernji izlazak nisam bila. Pozvane smo isto veče da boravak produžimo još dana da skoknemo do Sharm-al-Sheika, ali veselje grupne vize ne dozvoljava takvu vrstu opuštenosti. Zato nam je jedino ostalo da tu večer iskoristimo do maksimuma!
Sutradan smo kroz grad mrtvih (najbjedniji dio Kaira u kojem ljudi žive u grobnicama) došli do Heliopolisa (što je verzija Kairškog Beverli Hillsa) pa na avion, pune utisaka…
Nakon svega što smo proživjeli ostaje samo da rezimiramo. Egipat je definitivno mjesto koje u životu obavezno morate posjetiti, posebno kad ga demistifikujete nakon fantomskih priča iz udžbenika. Egipat je jedino mjesto gdje još možete vidjeti jedno od sedam antičkih čuda, definitivno jedna od mojih najluđih avantura i najfascinantnija zemlja koju sam vidjela.
Dovoljno da se uputite tamo?
Uspjela sam malo oživjeti duh orijenta kasnije u Sarajevu, ali je sve ovo daleko od originala. Kad se vratiš shvatiš da smo kvazi Evropa kao i kvazi istok, gubimo se između onoga što želimo biti i onoga što jesmo. Originalni istok je ono što ostavlja bez daha pa vam kao svjetski putnik zaista preporučujem Egipat kao obaveznu turističku destinaciju.