Strategija “nula kovida“ pred očima svijeta pretvorila se u fijasko,
za koji ljudi gorko plaćaju oduzimanjem ionako vrlo ograničenih prava. A
uz sve tu je i haotična opskrba hranom i lijekovima.
Nijedna od tih mera neće zaustaviti pandemiju, jer to može učiniti
samo efikasna vakcina, a u Sijevom carstvu je još nema. No nomenklatura i
dalje kategorički odbija zapadne vakcine.
Zaključavanje ljudi u Šangaju je još jedno zastranjenje diktature
koja je izgubila svaki osjećaj za mjeru: odojčad se odvajaju od
roditelja i, nagurana u krevece, prepuštaju sudbini. Fotografije koje
dokumentuju ovu sramotu obišle su svijet.
Vlasti motkama ubijaju kućne ljubimce koje su ljudi slali van kako bi
mogli da sami love hranu. Ljude, koji gladni više nisu mogli da izdrže u
stanovima tukle su i zlostavljale bande nasilnika – koje je poslala
vlast.
Kad je raspoloženje ljudi u Šangaju bilo na najnižoj tački,
Komunistička partija je ozbiljno zahtijevala od njih da noću otvaraju
prozore i pjevaju propagandne pjesme o predsjedniku Siju Đinpingu i
partiji. Iako su ljudi otvorili prozore, nisu pjevali već su glasno
psovali i urlali.
I u Pekingu se građani sada pozivaju na masovna testiranja, što oni
shvataju kao uvod u lokdaun sličan onom u Šangaju. No, zaraza se neće
zaustaviti na ove dvije metropole: u Kini čak i manji gradovi, čija
imena gotovo niko ne zna u ostatku svijeta, imaju više od deset miliona
stanovnika.
U međuvremenu partijska propagandna mašina radi punom parom jer je
bitno izbjeći proteste u cijeloj državi. Mediji, koji su gotovo svi pod
striktnom državnom kontrolom, puni su fotografija povrća i šire
optimizam.
Ali stvarnost je drugačija: nakon što su ljudi nagomilali zalihe,
police u supermarketima su prazne. Očekuju se i razorni učinci na
kinesku ekonomiju i valutu. Kako je pretovar robe u šangajskoj luci već
sedmicama vrlo ograničen, fatalna politika Pekinga vjerovatno će imati
negativan uticaj na globalnu ekonomiju, čiji lanci snabdijevanja često
zavise od Kine.
Dnevno se u Šangaju bilježi oko 20.000 novozaraženih. Svako ko se
razboli mora u državni karantin. Preživjeli izvještavaju o užasnim
stvarima koje se tamo dešavaju. Ako se u stambenoj zgradi utvrdi samo
jedna zaražena osoba, lokdaun se za sve stanare zgrade produžuje za 14
dana.
Ljudi objavljuju snimke na internetu i daju oduška bijesu. No,
državna cenzura relativno brzo sve briše. Zato ljudi u ostatku Kine
zapravo i ne znaju šta se događa u Šangaju.
Za Sija i njegov kružok sve je ovo fijasko: na jesen će se sastati
20. kongres Komunističke partije, koji bi trebalo da dopusti
predsjedniku neuobičajeni treći mandat generalnog sekretara stranke.
Kako do tada ne bi bila na udaru loših ekonomskih podataka i besnog
stanovništva, Komunistička partija će vladati čeličnom pesnicom. Vrhuška
neće dozvoliti da nezadovoljni građani Šangaja dovedu u pitanje njenu
moć. Za stanovnike lučke metropole se kaže da imaju svoj identitet i
razvijeno samopouzdanje, slično kao i ljudi u Hongkongu.
U vazduhu miriše revolt, ali njegov ishod bi bio vrlo neizvjestan.
(DW)