Zemlje u razvoju duguju kineskim zajmodavcima najmanje 1,1 bilijun dolara, a više od polovice kredita uskoro im dolazi na naplatu, izvijestio je američki istraživački institut AidData nakon opsežne analize kineskih zajmova po svijetu. AidData, institut iz savezne države Virginije, otkrio je zabrinjavajući podatak da se 80 posto kineskih zajmova u zemljama u razvoju odnosi na zemlje koje su trenutačno u velikim financijskim poteškoćama i ne mogu vraćati kredite, piše CNN.
Dvije glavne kineske državne banke zbog toga su se sa zajmova za infrastrukturu prebacile na zajmove za spašavanje. Tzv. bailout zajmovi Kine zemljama s niskim ili srednjih dohotkom popeli su se sa samo pet posto 2013. godine na čak 58 posto 2021. godine, navodi AidData.
Eksplozija kineskih kredita, podsjeća New York Times, dogodila se s inicijativom novog Puta svile kroz koji su financirani infrastrukturni projekti u zemljama na globalnoj ruti važnoj za interese Kine, a istovremeno se time produbljavao kineski politički utjecaj u svijetu. Dio zajmova rezultirao je uspješnim projektima, ali dio je potrošen na skupe izgradnje koje su se pokazale ekonomski neisplativima, piše Times. AidData analizirao je 21.000 projekta u 165 siromašnih i srednje bogatih zemlja i riječ je o vjerojatno najopsežnijem takvom istraživanju, navodi Reuters. Od kineskih zajmova, prema analizi američkog instituta, dolazi vrijeme za naplatu njih 55 posto.
“Mnogi od tih zajmova izdani su tijekom razdoblja financiranja Pojasa i puta koje je počelo 2013. i dolazili s vremenom odgode od pet ili šest ili sedam godina… Inicijativa suspendiranja međunarodnog duga tijekom pandemije donijela je dvije dodatne godine odgode kada zajmoprimci nisu morali otplaćivati dugove. No sada se priča mijenja”, rekao je izvršni direktor AidData i autor izvješća Brad Parks za CNN.
“Posljednjih desetak godina Kina je bila najveći službeni vjerovnik na svijetu, a sada smo na točki gdje je Kina zapravo najveći službeni utjerivač dugova na svijetu”, ističe Parks.
Velik dio zajmova Pekinga čine zajmovi kineske središnje banke središnjim bankama zemalja koje su uzele zajmove kineske Inicijative Pojas i put. Drugi veliki i rastući dio duga potječe od kineskih komercijalnih banaka pod državnom kontrolom, koje rade u suradnji sa skupinama zapadnih banaka, i koji su kontroliraniji.
Neplaćeni dugovi prema Kini dio su milijardi koje zemlje u razvoju duguju drugim državama, Međunarodnom monetarnom fondu i privatnim vjerovnicima. Neodrživi dug već je dulje problem za siromašnije zemlje. Međutim, nedavni gospodarski šokovi uzrokovani pandemijom covida i globalnim porastom cijena energije i hrane uslijed ruske invazije na Ukrajinu učinili su trenutačni ciklus posebno problematičnim.
Zajmovi su, navodi NYT, uglavnom bili s promjenjivim kamatnim stopama. Kako su globalne kamatne stope skočile u posljednje dvije godine, siromašne zemlje su se našle u situaciji da duguju mnogo veće isplate Pekingu nego što su očekivale.
U prvim godinama, 65 posto zajmova davale su kineske državne banke, posebno Kineska razvojna banka i Izvozno-uvozna banka Kine, utvrdio je AidData. No suočeni s mnogim problematičnim zajmovima, smanjili su ih i do 2021. ti su zajmovi predstavljali manje od četvrtine kreditiranja.
Prema podacima AidDate, između 2014. i 2017. Kina je davala gotovo tri puta više razvojnih kredita od Sjedinjenih Država. Do 2021. Kina je davala tek 30 posto više od Sjedinjenih Država.
Reuters piše kako su se promijenili i primatelji zajmova. Naime, 2018. godine 31 posto zajmova otpadalo je na Afriku. Prije dvije godine tamo je išlo tek 12 posto kredita. S druge strane, zajmovi europskim zemljama su se gotovo učetverostručili i 2021. godine su iznosili 23 posto u kineskim kreditima.
U Šri Lanki, piše New York Times, realiziran je jedan od politički najnabijenijih kineskih infrastrukturnih projekata u sklopu Puta svile: luka vrijedna 1,1 milijardu dolara u Hambantoti, gradu jugoistočno od Colomba, političkoj utvrdi Mahinde Rajapakse, koji je tada bio predsjednik Šri Lanke. Luka je privlačila malo prometa. Kada projekt nije mogao otplatiti dugove, kineski vjerovnici dobili su 99-godišnji zakup luke i 15.000 hektara zemlje oko nje.
Američki dnevnik Washington Post donosi analizu o kineskim investicijama u luke odnosno u Morski put svile. Kina je osigurala značajan udio u mreži globalnih luka koje su ključ za trgovinu i slobodu morskog prijevoza, piše WP. Kineska ambiciozna ruta počinje na kineskoj obali, a prolazi Indijskim oceanom do najprometnijih luka na Bliskom istoku i završava u Europi. Kada je Xi Jinping objavio plan o morskom Putu svile Kina je imala udjele u 44 svjetske luke. Deset godina kasnije Kina ima udjele u lukama i terminalima na stotinu lokacija u više od pedeset država, ističe američki dnevnik. Mnoge su na strateški najvažnijim morskim rutama.
Ova ekspanzija je ključna za kinesku ekonomsku moć, ali ima i važne implikacije kada je riječ o Kini kao vojnoj sili, kažu stručnjaci od kojih mnogi smatraju to nije slučajno. Naime, kineske luke i terminali već su domaćini kineskih ratnih brodova. Jedan od primjera je nigerijska luka Lagos. A krajem 2015. godine Kina je priznala da gradi vojnu bazu u Džibutiju, samo nekoliko kilometara od američke.
Amerika je pritom i dalje najveća vojna pomorska sila, s oko 750 morskih baza, piše WP. Kina ima samo jednu. “Implikacije su napuhane. Kina bi sigurno izvukla kraći kraj da dođe do obračuna”, rekao je za WP Stephen Watts iz Rand Corpa.
Međutim, te luke i dalje su veliki izazov za SAD. “Oni nisu prijetnja u slučaju rata, ali Kina je sada svjetska ekonomska sila na moru i ima strateški utjecaj na glavne transportne rute”, smatra Isaac Kardon s think tanka Carnegie Endowment for International Peace.