U pravom moru bizarnih vijesti kojim nas obasipaju, prije svega, portali, jedna se izdvojila svojom morbidnošću i bizarnošću, a glasi: u Miamiju je jedan čovjek pokušao pojesti dvojicu drugih muškaraca, i to policajaca. Nakon što je beskućnik Brandon De Leon (21) uznemiravao goste jednog restorana, policija ga je pokušala privesti. Međutim, beskućnik je policajca ugrizao za ruku, a zatim za vrat, prijeteći da će ih pojesti i udarajući svom snagom o pleksiglas policijskog automobila.
Režao je, širio vilice i škripao zubima kao prava životinja – rekao je jedan od policajaca.
Stravični napad
Svjedoci tvrde da su policajci na kraju bili prisiljeni uhapšenom na lice staviti masku “Hanibala Lectora”, kakvu je nosio Anthony Hopkins u poznatom horror filmu o ljudožderima.
Samo nekoliko dana prije Miami je potresla još jedna užasna priča. Rudy Eugene (31) je na ulici napao beskućnika po imenu Ronald Popol i pojeo mu gotovo 80 posto lica. Golog napadača na mjestu događaja su ubili policajaci.
I jedan i drugi napadač iz ove priče imaju nešto zajedničko: u trenutku napada bili su pod utjecajem nove droge nazvane “Cloud 9” (Deveti oblak), sintetičkog narkotika koji kombinira ono najgore iz svih do sada poznatih droga: LSD-a, marihuane, kokaina, amfetamina… Tehnički gledano, “Deveti oblak” i nije tako nova droga.
Izumljena je davne 1969. godine. Njen stručni naziv je Methylenedioxypyrovalerone (MDPV), dok je na ulici poznata pod raznim nazivima kao što su MDPK, MTV, Magic, Maddie, Black Rob, Super Coke, PV i Peeve. Zanimljivo je da se MDPV može naći kao sastojak određenih, sasvim legalnih i bezazlenih kozmetičkih proizvoda kao što su mirisne soli, kakve se mogu kupiti u bilo kojoj boljoj prodavnici.
Djevojka ljudoždera
Mirisne soli su poznate kao “rekreativne droge”, odnosno kao regularni proizvodi koji se zloupotrebljavaju. Ako je sintelan ljepilo bila rekreativna droga osamdesetih, benzin za upaljače devedesetih, rekreativna droga današnjice su mirisne soli. Policija vjeruje da je “Kanibal iz Miamija”, kako su u medijima nazvali Rudy Eugenea, prije stravičnog zločina koji je počinio, uzeo određenu količinu “mirisnih soli”.
Osim šturih policijskih izvještaja i senzacionalističkih medijskih napisa, postoji i ona druga, ljudska i bolnija strana priče. Rudy Eugene nije bio beskućnik, niti čovjek koji je pobjegao s psihijatrije ili neko s debelim policijskim dosjeom. Bio je omiljen u ulici u kojoj je stanovao, imao je posao, kuću i djevojku s kojom je živio. Ujutro 28. maja ove godine, ona nije ni slutila da će to biti najgori dan u njenom životu.
– Izlazeći iz kuće, rekao mi je da će se u gradu naći s drugom. Rekla sam da se čuva i da ga mnogo volim. Nije mi rekao ime prijatelja, što me zabrinulo. Kasnije me nazvao da mi kaže da se njegov auto pokvario, te da ćemo se čuti kasnije. Više me nije nazvao. Sjela sam u auto i tražila ga po ulicama gdje se inače kreće. Nisam mogla učiniti apsolutno ništa, samo sam ga neprekidno zvala na telefon i slala poruke da se javi. Nije se javio – rekla je djevojka kanibala koji je koristio drogu “Deveti oblak”.
Zabranjene formule
Njen život će se pretvoriti u pakao u večernjim satima istog dana. Sve televizijske stanice kao udarnu vijest prenijele su da je Rudy Eugene pojeo lice beskućnika i da ga je policija ubila na ulici. Ova mlada žena nije vjerovala svojim očima da je čovjek njenog života – ljudožder.
Prema njenim riječima, njen momak jeste povremeno pušio marihuanu, ali nikada nije koristio teške droge, čak ni tablete protiv glavobolje. Vjeruje da mu je neko drogu podmetnuo u piće ili da je došao pod utjecaj woodu magije, s obzirom na to da je porijeklom Haićanin.
Policija vjeruje da je ovo bio samo početak, te da će u budućnosti biti mnogo sličnih slučajeva, s obzirom na to da je “Deveti oblak” droga koju je praktično moguće kupiti na bilo kojem mjestu gdje se prodaje kozmetika. Do 2004. godine ovaj narkotik je bio poznat kao “dizajnerska droga”. Sam naziv nema nikakve veze s ljudima koji kreiraju stolice, haljine ili reklamne plakate, nego s kriminalnim umovima u laboratorijama sposobnim da sintetiziraju droge.
Svaka droga je u suštini jedna velika hemijska formula. Zakoni jasno propisuju koje hemijske formule su zabranjene, ali su do 2004. proizvođači droge vješto izbjegavali zakone tako što bi, eventualno, iz smrtonosne smjese izbacili ili dodali jednu molekulu hidrogena. Ipak, 2004. godine američka vlada je tome stala ukraj, te su se ove opasne droge preselile u kozmetičke proizvode ili one koje bar tako izgledaju.
Krokodil: Droga od koje drhti Rusija
I opijat naziva Dezomorfin (dihydrodesoxymorphine) nije od jučer. Razvijen je u Americi 1932. kao derivat morfija, ali osam ili deset puta jači. Bio je popularan i u Švicarskoj s nazivom Permonid. Svijet je za njega saznao 2010. godine, kada je preplavio Rusiju. Prema nekim izvorima, počeo se praviti u Sibiru 2002. i to u kućnoj radinosti. Bio je jeftina zamjena za heroin do kojeg je tada zbog rata u Afganistanu bilo jako teško doći. Ruski naziv za Dezomorfin – krokodil, brzo je prihvaćen. Ime je dobio po posljedicama djejstva: koži ovisnika koja nakon nekog vremena počinje ličiti na kožu ove tropske životinje, te otpadati u krastama. Naziv krokodil može se povezati i kao ulični sleng za supstancu chlorocodide. Na Zapadu je “krokodil” poznat i kao “Ruska droga”.
Tekst je preuzet iz magazina AZRA