Lokalni lider Atake, agresivne ekstremno desničarske stranke, Angel Bozhinov, izgubio je mjesto u gradskom vijeću na prošlim opštinskim izborima 2011. godine, ali sada mu raste popularnost zahvaljujući uznemirenosti javnosti zbog priliva sirijskih izbjeglica preko obližnje granice sa Turskom. Članstvo u lokalnom ogranku stranke Ataka, kazao je on, poraslo je proteklih sedmica. ”Ljudi mi prilaze na ulici i kažu mi da je naša stranka bila u pravu.”
Ataka, što znači napad, propagira “Bugarsku za Bugare” i odbacuje sirijske izbjeglice kao teroriste koje Bugarska, najsiromašnija zemlja Evropske Unije, mora izbaciti. Član državnog parlamenta iz Atake prezrivo ih je nazvao “užasnim, groznim divljacima”.
Među populističkim, antiimigrantskim strankama koje uzimaju sve više maha širom Evrope, Ataka se ističe naročito opasnom politikom. Ova stranka je primjer je kako oportunističke grupe mogu potpirivati strah javnosti kako bi izvukli vlastitu korist.
Priliv sirijskih izbjeglica u Evropsku Uniju dodatni je teret vladama koje se još uvijek bore da izađu iz dugogodišnje recesije. Bugarska je možda i najslabija od svih 28 članica, pa je dolazak 6,500 Sirijaca ove godine donio probleme ionako nepopularnoj koalicijskoj vladi i doprinio daljoj destabilizaciji državne politike.
Dolazak izbjeglica i bijes javnost zbog djevojke koja je izbodena od strane alžirskog azilanta “otvorio je vrata” esktremnim desničarskim nacionalistima, kaže Daniel Smilov iz Centra za liberalne strategije iz Sofije. “Oni ovo vide kao svoju veliku šansu.”
Ataka je dobila ogromnu moć kada su zbog neriješenih rezultata parlamentarnih izbora u maju dobili ključnu ulogu za opstanak nove bugarske vlade predvođene socijalistima, koju već mjesecima opsjedaju demonstranti zahtijevajući ostavke zbog nepotizma i korupcije.
Odbacivanje stranaca i lokalnih manjina kao što su Romi, zajedno sa zahtjevima za povratak ”izgubljenih” bugarskih teritorija, stavili su ih na prve linije šovinističkog nacionalističkog trenda koji uzima sve više maha u bivšim komunističkim zemljama Istočne i Centralne Evrope.
Kao i mnoge populističke stranke u Zapadnoj Evropi, Ataka kombinuje desničarske poruke o redu i zakonu i strožiju imigracijsku politiku sa ekonomskom politikom koja mnogo više naginje na lijevo.
Ali više nego nacionalističke grupe u bogatijim zemljama Zapada, Ataka je “opasno rasistička i antisemitsk,” kazao je Krassimir Kanev, direktor bugarskog Helsinškog parlamenta, koji radi na poboljšanju životnih uslova u prihvatnim kampovima za izbjeglice.
Stranka više liči na neofašistički pokret Zlatna zora u Grčkoj, kazao je, ali, priznaje, njihova strategija je uspješna. Dok je grčka vlada razbila Zlatnu zoru, u Bugarskoj je Ataka zapravo saveznik vlade.
Ataka i slične stranke opovrgle su predviđanja da će ksenofobični ekstremizam izblijediti kada siromašnije zemlje Evrope, naročito bivše komunističke zemlje, pristupe Evropskoj Uniji.
U Mađarskoj je ekstremna desnica, predvođena strankom Jobbik, trećom najvećom strankom u parlamentu, izazvala bijes javnosti kada je početkom novembra otkrila statuu nacističkom saradniku u Budimpešti, Miklosu Horthyu, fašističkom lideru za vrijeme drugog svjetskog rata. Krajem novembra, u susjednoj Slovačkoj, Marian Kotleba, žestoki nacionalista ozloglašen zbog svojih zapaljivih komentara o Romima, pobijedio je na izborima za regionalnog guvernera.
Proteklih godina, Ataka je ulazila u koalicije sa vodećim strankama i desnog i lijevog krila, pa čak i sa turskom strankom koju je prije toga htjela da zabrani.
Iako je Ataka osvojila samo oko 7 odsto glasova i 23 od 240 mjesta u državnom parlamentu na izborima u maju, politička nestabilnost donijela im je veliki uticaj kod uspostavljanja ravnoteže u parlamentu. Iskoristili su svoje promjenjive alijanse da proguraju kroz parlament zabranu prodaje zemlje strancima, kršeći obaveze Bugarske prema Evropskoj Uniji, te da nagovore vlasti da započnu sa građenjem visoke ograde duž dijela granice sa Turskom, kako bi spriječili ulazak Sirijaca.
Pored očiglednog oportunizma, Ataka je ostala dosljedna oštroj retorici protiv stranaca i manjina. Alfa Television, televizijska stanica kojom upravlja Ataka, naziva izbjeglice radikalnim islamistima i parazitima, koji će samo donijeti nasilje i još veće siromaštvo u Bugarsku.
Govoreći nedavno na Alfi, koja sebe naziva “televizijom istine”, Magdelena Tasheva, član parlamenta
iz Atake je rekla, “Oni nisu izbjeglice, već teroristi”. Takođe ih je nazvala divljacima, otpadom i masovnim ubicama. Uporedila ih je i sa majmunima.
Zabrinuti da ovakva retorika Atake raspiruje ponekad nasilnu ksenofobiju, grupa Sirijaca, dugogodišnjih stanovnika Sofije, nedavno su uputili žalbu protiv Tasheve državnoj komisiji za zaštitu od diskriminacije, koja je rekla da proučava predmet. Tasheva je odbila da bude intervjuisana.
Mohammad Albramawi, informatički stručnjak iz Sirije, koji je doselio u Bugarsku prije mnogo godina i pomogao da se uloži ova žalba, kazao je da je primio prijeteće telefonske pozive i bio toliko uplašen da je prestao govoriti arapski van kuće. “U Bugarskoj živim već godinama, i sada se prvi put plašim.”
Ibrahim Ragheb, 40-godišnji otac šestoro djece koji je pobjegao iz Sirije prije dva mjeseca sa još 21 rođakom, kazao je da su planirali da idu u Njemačku ali su sada osuđeni na prihvatni centar u prljavoj školi u industrijskoj zoni u Sofiji. Rugajući se tvrdnjama Atake das u sve izbjeglice teroristi, pokazao je na svoju 3-mjesečnu unuku umotanu u ćebe. “Da li ona liči na Osamu bin Ladena?” upitao je.
Bozhinov, lider Atake iz Svilengrada, rekao je da nema ništa protiv legalnih imigranata. Ali je bijesan zbog onih koji kradom prelaze slabo čuvanu granicu sa Turskom, videći ih kao prijetnju bezbjednosti i ekonomskom blagostanju Bugarske i Evrope. ”Njih treba ili vratiti nazad ili ih proslijediti bogatijim zemljama koje su voljne i imaju bolje uslove da ih prime, kazao je.
“Mi nismo stranka ksenofoba”, kazao je, ”ali Bugarska ima mnogo siromašnih ljudi koje treba zbrinuti prije izbjeglica”.
Sirijske izbjeglice, od kojih su mnogi ušli u Bugarsku nakon što su platili najmanje 550 dolara po osobi krijumčarima ljudi u Istanbulu, kažu da nisu željeli ostati ovdje, ali pravila Evropske unije nalažu da traže azil u zemlji gdje su prvi put registrovani i gdje su im uzeti otisci prstiju.
Izbjeglice, od kojih je većina sanjala da će dospjeti do Njemačke ili Švedske, kažu da nisu očekivali da će im u Evropi biti ovako. ”Ova zemlja je siromašna”, požalio se Mohammed Hussein, 24-godišnji Sirijac koji je proteklih šest sedmica smješten u bivšoj vojnoj kasarni u Harmanli, siromašnom gradiću blizu Svilengrada. “Ovdje je kao u zatvoru”, kazao je.
Nikolai Tchirpanliev, penzionisani pukovnik nedavno postavljen za šefa državne agencije zadužene za zbrinjavanje izbjeglica, kazao je da su Sirijci sami doprinijeli tome da su nepoželjni time što se previše žale na smrdljive, zapušene toalete i druge probleme u prihvatnim centrima.
“To je kao kada su Huni došli u Evropu”, kazao je, poredeći sirijske izbjeglice sa divljim, nomadskim ratnicima, koji su pokorili veći dio Istočne Evrope u četvrtom i petom vijeku. Amnesty International i druge organizacije koje kritikuju uslove u prihvatnim centrima, kazao je, treba da prestanu osuđivati bugarske vlasti i zapitaju ”zašto ovi ljudi ne znaju da koriste toalete?”.
Tekst je preuzet sa The New York Times, prevod BUKA