Ovonedjeljni NATO samit u Hagu bio je obilježen tragičnom ironijom. Donald Tramp postigao je veliku diplomatsku pobjedu jer su njegovi pozivi na povećanje evropskih obrambenih izdataka postali stvarnost.
Konačni tekst deklaracije samita najavio je NATO-ovu predanost potrošnji 5 odsto BDP-a na obranu i izrazio svoju čvrstu podršku klauzuli o kolektivnoj obrani iz članka 5.
Dok je velika pobjeda američkog predsjednika trebala pojačati osjećaj sigurnosti Evrope od ruske prijetnje, NATO samit ostavio je istočni bok saveza s osjećajem ozbiljne neprijatnosti. Trampovi zapaljivi komentari o dvosmislenosti članka 5. ostavili su baltičke države s pitanjem hoće li se NATO suočiti s rastućim nizom hibridnih prijetnji Rusije.
Osjećaj izdaje u Ukrajini bio je još opipljiviji, piše u svom komentaru konzervativni britanski dnevnik The Telegraph. Odbijanje da se u završnoj deklaraciji NATO-ovog samita osudi sveobuhvatna ruska invazija na Ukrajinu i marginalna prisutnost ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog naglasili su rastući umor vojnog saveza od Ukrajine. Dok je glavni sekretar NATO-a Mark Rutte ponavljao vječnu frazu o nepovratnom putu Ukrajine prema članstvu u savezu, njegove su se riječi činile više šupljima nego ikad prije.
Odbacivanje ukrajinskih zabrinutosti na NATO samitu simboliziju alarmantan širi trend. Nakon više od tri godine iscrpljujućeg rata s Rusijom, Ukrajini nedostaje ljudstva i oružja za pobjedu. Tokom zapaljivog sastanka sa Zelenskim u Ovalnom uredu ranije ove godine, Tramp je upozorio da Ukrajini “ponestaje vojnika”, a potpredsjednik JD Vance kritikovao je prisilnu regrutaciju na ukrajinskim ulicama.
Zalihe ratnog materijala presušuju
Ukrajinski predsjednik odgovorio je na ove provokacije ukidanjem dugogodišnjeg protivljenja mobilizaciji Ukrajinaca u dobi od 18 do 24 godine. Povećanje broja dobrovoljnih regruta nije riješilo problem. Ruski postupni vojni uspjesi kod Pokrovska omogućeni su nedostatkom ukrajinskih branilaca, a moral u redovima ukrajinske vojske opada zbog sukoba između običnih vojnika i višeg zapovjedništva oko taktike. Najiskusniji ukrajinski vojnici trpe ranjavanja, a njihove zamjene ostaju ranjive na ruske napade ljudskih valova i ‘mesnih napada‘.
Dok Tramp i dalje pokazuje odbojnost prema neograničenoj vojnoj pomoći Ukrajini, zalihe ratnog materijala dodatno presušuju. Kako se ruski napadi dronovima i raketama na Kijev intenziviraju, Ukrajina daje prioritet sastavima protivvazdušne odbrane Patriot u svojim američkim nabavkama i zanemaruje svoje ranije zahtjeve za sofisticiranijim ofanzivnim oružjem. Izgledi da SAD prebaci krstareće rakete Tomahawk ili avione koji bi mogli u potpunosti neutralizovati ruske napredne borbene avione Su-35 su slabi.
Za sada se Ukrajina može osloniti na velikodušnost svojih evropskih saveznika kako bi nadoknadila barem neke od ovih nedostataka. Njemačka je dobila dozvolu od SAD-a za isporuku 125 topničkih raketa dugog dometa i 100 raketa Patriot Ukrajini. Prijetnje Vladimira Putina Njemačkoj u vezi s raketama dugog dometa Taurus sugerišu da bi kancelar Friedrich Merz konačno mogao odbaciti nepokolebljivu suzdržanost svog prethodnika Olafa Scholza u vezi s nabavkom Kijeva tim oružjem. Holandija je nedavno prebacila posljednji od svojih 24 obećanih aviona F-16 Ukrajini, a Norveška razmatra udvostručenje isporuka F-16 ukrajinskom ratnom vazduhoplovstvu.
Evropske zemlje takođe igraju ključnu ulogu u jačanju naoružanja ukrajinske domaće industrije. Velika Britanija je na samitu NATO-a najavila planove za finansiranje zajedničkih inicijativa za proizvodnju dronova s Ukrajinom i Njemačkom, temeljene na nedavnom obećanju da će uložiti 5 milijardi evra u ukrajinske kapacitete za proizvodnju projektila dugog dometa.
Uprkos svim tim preprekama, ukrajinski neslomljivi patriotizam i taktička domišljatost mogu usporiti rusko napredovanje. Izjava zapovjednika ukrajinskih oružanih snaga Oleksandra Sirskog da je Ukrajina zaustavila rusku ofenzivu u Sumiju i napad dronovima na ruske strateške bombardere u operaciji ‘Paučina‘, piše The Telegraph, sažima ove neprocjenjive ukrajinske osobine.
Ruska nespremnost na deeskalaciju rata uprkos zapanjujućem broju žrtava i frustrirajuće sporom napredovanju ipak ukazuje na to da se Ukrajina ne može osloniti samo na svoju odlučnost. Svijest o tome pretvara Ukrajince, koji su ranije idealizovali zapadne ekonomske i demokratske institucije, u cinike i šteti dugoročnim izgledima Ukrajine za integraciju u transatlantsku sigurnosnu orbitu.
Dok su Tramp i Rutte pozdravljali povećanje obrambenih troškova koje bi trebalo pojačati dugoročnu otpornost NATO-a, marginalizacija Ukrajine u zajedničkoj deklaraciji NATO-a poništava mnoge prednosti cijelog sistema. Dugoročna sigurnost je, zaključuje The Telegraph, nemoguća ako se Zapad preda Rusiji u Ukrajini