Reporteri portala Telegraf.rs tokom posjete Austriji u gradu Bad Aussee sreli su Darka, 50-godišnjeg konobara iz Osijeka, koji im je ispričao o svom iskustvu života u inozemstvu, razlozima zbog kojih je napustio Hrvatsku i odnosima s ljudima iz bivše Jugoslavije.
„Iz Hrvatske sam otišao 2014. godine bez obitelji, kako bih vidio je li vani stvarno bolje. U početku se bilo teško naviknuti na drugačiji mentalitet, ali nakon tri mjeseca shvatio sam da je život ugodniji i lakši za moju obitelj u tom trenutku u Njemačkoj“, rekao je Darko.
Nakon pet mjeseci, njegova žena i dvoje djece također su se preselili. Otvorili su restoran i nekoliko godina su ugodno živjeli, a zatim je uslijedila pandemija.
„Kad je došla korona, stigla je i katastrofa. Uništenje njemačkog sustava koji je godinama ličio na sustav bivše Jugoslavije, a tada se dobro živjelo. U vrijeme korone, s novom vladom, dogodile su se drastične promjene za cijeli narod, nova vlast je zanemarila normalnog radnog čovjeka i uzela mu sve više kako bi udovoljila migrantima koji su punili zemlju“, smatra Darko.
Navodi da je restoran morao zatvoriti zbog iznenadnih izdataka koje je Njemačka uvela. Također, zbog ograničenja tijekom pandemije, građani su manje izlazili i više štedjeli, stoga smatra da „radnom čovjeku nije puno ostalo“.
„Gastronomija je u tom trenutku postala vrlo nepoželjna radna sredina, a za neke veće poslove koje si mogao uzeti da prelijevaš iz šupljeg u prazno, nisi mogao naći radnike“, objašnjava Darko.
Zbog toga i osjećaja depresije u Njemačkoj, odlučili su se preseliti u Austriju. Smatra da su dobro izabrali jer primjećuje da su Austrijanci dosta slični našem mentalitetu, žive opuštenije i cijene ljude s područja bivše Jugoslavije.
Zadovoljan je i činjenicom da u Austriji svaki zaposlenik dobiva 13. i 14. plaću, što su božićnica i dodatak za godišnji odmor. Zakonski se dodjeljuju u iznosu neto plaće, a 13. plaća stiže u prosincu, a 14. otprilike u lipnju.
Osim toga, osvrnuo se na međusobne odnose osoba koje su preselile u inozemstvo. „U ‘bijelom svijetu’ nije bitno jesi li Srbin, Hrvat, Bosanac ili Rom, ako govoriš istim jezikom, ti si zemljak. Meni su osobno svi narodi prijatelji i svi se bolje slažemo nego što bi itko pomislio, pomažemo jedni drugima, jedemo i pijemo zajedno, jer svi smo došli s istim ciljem da nam bude bolje“, rekao je Darko.
Otkrio je i da nije planirao povratak u Hrvatsku, objašnjavajući da ga za zemlju veže samo činjenica da je tamo rođen. Međutim, napominje da ga to „steže u srcu“.
„Kad dođem tamo, istraumatiziran sam i razočaran političkim tenzijama, uvijek postoji neko ‘kuhanje’ između zemalja. Ljudi koji žive u inozemstvu ne pokreću teme koje su bile prije 30 godina, to su bile kancerogene godine, ali sada više nisu. Zasad nemam planove za povratak, ali nikad se ne zna“, zaključuje Darko.