Ljudi kojima su transplantirani organi ponekad prijavljuju zagonetne promjene u emocijama, ukusima, interesovanjima, pa čak i sjećanjima, što je godinama predmet rasprava među ljekarima i naučnicima.
Ovaj fenomen se najčešće vezuje za primaoce srca, ali slična iskustva navode i osobe koje su dobile bubrege, pluća, pa čak i lice. Neki pacijenti primjećuju promjene u izboru hrane, muzike ili životnih navika, dok pojedini tvrde da su razvili sklonosti koje podsjećaju na interese njihovih donora.
Zastrašujući slučajevi koji zbunjuju nauku
U jednom pregledu objavljenom ranije ove godine, istraživači su ukazali na slučaj devetogodišnjeg dječaka kojem je transplantirano srce trogodišnje djevojčice koja se utopila u porodičnom bazenu. Iako dječak nije znao okolnosti njene smrti, njegova majka je primijetila da je razvio intenzivan, gotovo paničan strah od vode.
U drugom slučaju, univerzitetski profesor koji je dobio srce policajca ubijenog hicem u lice počeo je da vidi bljeskove svjetlosti i osjeća snažan nalet toplote i peckanja u predjelu lica – osjećaje koje nije mogao racionalno objasniti.
Dvije teorije: veza srca i mozga
Sve više istraživanja ukazuje na to da su srce i mozak mnogo povezaniji nego što se ranije mislilo. Srce posjeduje sopstvenu neuronsku mrežu i ćelije slične onima u mozgu, a komunikacija između ova dva organa odvija se u oba smjera.
Druga teorija govori o promjenama u ekspresiji gena nakon transplantacije, što bi moglo da utiče na ponašanje i osobine primaoca.
U recenziji iz 2024. godine, naučnici navode da dostupni dokazi ukazuju na mogućnost da transplantacija srca može uključivati prenos određenih osobina i emocionalnih obrazaca donora, čime se dovode u pitanje klasična shvatanja pamćenja i identiteta.
Jedno od mogućih objašnjenja je koncept „ćelijske memorije“, prema kojem pojedinačne ćelije mogu čuvati informacije, iako tačan mehanizam još uvijek nije razjašnjen.
Šta kažu skeptici?
Uprkos intrigantnim primjerima, mnogi stručnjaci ostaju oprezni. Smatra se da su ovi slučajevi rijetki i anegdotalni, te da promjene mogu biti psihološka reakcija na veliku operaciju i suočavanje sa životno ugrožavajućom bolešću.
Istraživači sa McGill University upozoravaju da imunosupresivni lijekovi, koje pacijenti moraju uzimati nakon transplantacije, mogu uticati na apetit, raspoloženje i ponašanje.
Postoji i teorija da neki pacijenti, svjesno ili nesvjesno, očekuju promjene, jer su već čuli priče o „preuzimanju osobina donora“, što može uticati na njihovu percepciju i ponašanje.
Još više neobičnih primjera
U jednoj studiji iz 2002. godine opisana je plesačica i koreografkinja koja je nakon transplantacije iznenada razvila snažnu želju za brzom hranom, iako je ranije nije konzumirala. Zanimljivo je da su nepojedeni pileći medaljoni pronađeni u jakni njenog donora.
U drugom slučaju, 29-godišnja žena koja je dobila srce mladog vegetarijanca razvila je izraženu odbojnost prema mesu. Pominju se čak i promjene u seksualnoj orijentaciji, ali i one se zasnivaju uglavnom na pojedinačnim svjedočenjima.
Nauka još traži odgovore
Autori pregleda iz 2024. godine naglašavaju da je potrebno mnogo više interdisciplinarnih istraživanja kako bi se razjasnila veza između transplantacije organa, pamćenja i identiteta.
Razumijevanje ovih pojava, ističu, moglo bi unaprijediti brigu o pacijentima, ali i produbiti naše shvatanje ljudske svijesti i identiteta