Globalna potrošnja mesa značajno je porasla posljednjih decenija.
Prema podacima UN-ove Organizacije za hranu i poljoprivredu (FAO),
potrošnja po glavi stanovnika gotovo se udvostručila: sa oko 23,1
kilograma (kg) godišnje ranih 1960-ih na 43,2 kg u 2019. godini. Glavni
razlog je rast prosperiteta u mnogim zemljama, što mijenja prehrambene
navike mnogih ljudi. Što je društvo bogatije, to se jede više mesa.
Prema jednoj prognozi, potrošnja po glavi stanovnika za 2022. godinu
iznosiće 69,5 kg. Istovremeno će se u siromašnim zemljama u istom
periodu konzumirati 27,6 kg mesa po glavi stanovnika.
Emisije stakleničkih plinova koje nastaju konzumiranjem mesa
Prema FAO-u, stočarstvo je zaslužno za 14,5 posto svih emisija
stakleničkih gasova koje je izazvao čovjek. Osim ugljičnog dioksida
(CO2), štetni gasovi koji tu nastaju su metan (CH4) i dušikov oksid
(N2O). Smatra se da oba ova gasa utiču na klimatske promjene slično kao
CO2. Iako se metan i dušikov oksid zadržavaju u atmosferi mnogo kraće od
CO2, njihovo je dejstvo mnogo jače: stoga se smatra da je metan oko 25
puta pogubniji za klimu od ugljičnog dioksida, a dušikov oksid skoro 300
puta.
Efekat svih stakleničkih plinovase
pretvara u ekvivalente CO2 (CO2eq) kako bi se statistički, odnosno u
brojevima, izrazio uticaj štetnih gasova na klimu. Najveći dio štetnih
emisija u stočarstvu proizlazi iz proizvodnje hrane za životinje (58
posto) i fermentacije tokom procesa varenja kod životinja (31 posto).
Konkretno, preživari kao što su goveda, ovce i koze proizvode velike
količine metana. Tu su i gasovi koji se oslobađaju prilikom prerade i
transporta đubriva (7 odsto) i skladištenja (4 odsto). Između ostalog i
zbog velike mase životinja, oko 87 posto emisija metana i dušikovog
oksida u stočarstvu oslobađa se uzgojem goveda.
Međutim, ove brojke se ne mogu izjednačiti sa emisijama štetnih
gasova do kojih dolazi potrošnjom mesa, jer se odnose na stočarstvo u
cjelini. Pomenute emisije uključuju i proizvodnju drugih životinjskih
proizvoda kao što su mlijeko, sir, želatin ili vuna. Na mliječne krave
otpada veliki dio emisije metana koji nastaje prilikom uzgoja goveda.
Može
se reći da stočarstvo sa udjelom od oko 15 posto daje značajan doprinos
globalnoj emisiji stakleničkih gasova, koje je stvorio čovjek. Njihov
udio je gotovo jednako velik kao i udio štetnih gasova, koji nastaju u
saobraćaju na svjetskoj razini.
Da li odustajanje od mesa ima uticaja na klimatske promjene?
Sam
pogled na emisije stakleničkih plinova u stočarstvu ne daje odgovor na
ovo pitanje, jer se, kao što smo vidjeli, one ne mogu pripisati samo
konzumaciji mesa. Slika postaje vidljivija ako se uporede bilansi
emisija štetnih gasova različite biljne i životinjske hrane, kao u
studiji objavljenoj 2021. godine u časopisu “Nature Food”.
Dolazi
se do zaključka da je biljna hrana odgovorna za samo 29 posto emisija
gasova staklene bašte, koji se oslobađaju tokom proizvodnje hrane. 57
posto dolazi od uzgoja i držanja krava, svinja i druge stoke,
uključujući proizvodnju stočne hrane. Prema tome, samo proizvodnja
govedine čini oko četvrtinu ukupnih globalnih emisija štetnih gasova
koji nastaju u procesu proizvodnje hrane. Studija navodi uzgoj riže kao
drugi najveći uzrok emisija stakleničkih plinova s udjelom od oko 12
posto, ispred ostalih vrsta mesa kao što su svinjetina, perad i
proizvodnja ovaca i mlijeka.
Međutim, studija razmatra samo
ukupne globalne emisije različitih vrsta hrane. Ako se podaci raščlane
na jedan kilogram odgovarajuće vrste mesa ili žitarice, pokazuje se
nešto drugačija slika. Pa ipak i s rasčlanjivanjem namirnica,
proizvodnja goveđeg mesa ostaje daleko najveći emiter stakleničkih
gasova sa 99,48 kg CO2 ekvivalenta po kilogramu mesa – što je dvostruko
više od drugog najvećeg zagađivača, jagnjetine ili ovčetine (39,72 kg).
Međutim,
emisioni bilans svinjetine i peradi, sa 12,31 kg odnosno 9,87 kg CO2eq
po kilogramu, povoljniji je od sira (23,88 kg) ili ribe iz uzgoja (13,63
kg). Potrošnja mesa nije ista kod svih vrsta mesa. Svako ko jede perad
umjesto govedine može poboljšati svoj lični emisioni odnosno klimatski
balans: i to za oko 0,8 tona CO2eq uz prosječnu globalnu potrošnju
govedine od 9 kg godišnje. U Evropi i Sjevernoj Americi, gdje je
prosječna potrošnja govedine veća, potpunom zamjenom vrste mesa bi se
izbjegle emisije od 1,2 tona CO2eq u Evropi i 3,3 t CO2eq u SAD-u po
glavi stanovnika godišnje.
Biljna hrana ima daleko bolji emisioni balans
Međutim,
daljnje poređenje također pokazuje da skoro sve vrste biljne hrane
imaju daleko bolji emisioni balans štetnih gasova od namirnica
životinjskog porijekla. Proizvodnja jednog kilograma riže odlobađa 4,45
kg CO2eq, što je manje od polovine proizvodnje jednog kilograma peradi.
Dakle, ako nikako ne jedete meso, možete još više smanjiti svoj lični
CO2-otisak: u svjetskom prosjeku za 1,1 tonu, u Evropi za 1,8 tona a u
Sjevernoj Americi za čak 4 tone CO2eq.
Četiri tone emisije gasova staklene bašte – to je količina koju
prosječni Indijac uzrokuje tokom dvije godine i četiri mjeseca u svim
oblastima života. U Etiopiji 31 osoba emituje istu količinu stakleničkih
plinova koliko u Sjevernoj Americi uzrokuje samo jedan stanovnik koji
jede meso.
Kako bi se do 2050. postigla neutralnost stakleničkih plinova, svaka
osoba na Zemlji bi smjela uzrokovati više od dvije tone CO2eq godišnje –
odnosno tek nešto više od količine stakleničkih plinova koju uzrokuje
prosječan Evropljanin konzumacijom mesa.
Izbjegavanje posebno
govedine, jagnjetine i ovčetine može čak imati i druge pozitivne efekte
na okoliš i klimu – zato što je za proizvodnju ovih vrsta mesa potrebno
oko 116 puta više zemlje nego, na primjer, za uzgoj riže.
Prema
novoj studiji UN-Programa za okoliš (UNEP), stočarstvo koristi 78 posto
svih poljoprivrednih površina na svijetu. Prirodna staništa se
uništavaju zbog progresivnog širenja oranica i pašnjaka. Upotreba
đubriva i pesticida na ovim područjima dodatno povećava smanjenje
biodiverziteta.
Zaključak
Globalna
proizvodnja mesa, u poređenju sa drugom hranom, ima veliki udio u
globalnim emisijama stakleničkih plinova. Ne samo što doprinosi
klimatskoj krizi, već ona direktno uništava životnu sredinu.
Odustajanjem od mesa bi posebno ljudi, koji jedu mnogo mesa, mogli
značajno smanjiti svoj lični doprinos klimatskoj krizi. Jednostavna
zamjena govedine drugim vrstama mesa već bi značila smanjenje velikeih
količina stakleničkih plinova.
Provjera činjenica: zaštita klime, šta ja tu mogu učiniti?
Kada
bi postali vegetarijanci, prosječni Evropljanin (sa 6,61 tona CO2eq
godišnje) i stanovnik Sjeverne Amerike (sa 14,2 tona CO2eq godišnje)
mogli bi izbjeći više od četvrtine vlastitih godišnjih emisija
stakleničkih plinova. Međutim, ne smijemo zaboraviti da u drugim
oblastima života emitujemo znatno više stakleničkih plinova i to u mnogo
kraćem vremenu: Svako ko pređe oko 10.000 kilometara godišnje ili samo
jednom leti iz Evrope do New Yorka i nazad, već ima više od dvije tone
CO2eq na svom klimatskom računu. Ako odletite na odmor iz Evrope u Aziju
ili Južnu Ameriku – to je već 4 tone. Ovakvim putovanjem Evropljani u
roku od nekoliko sati upućuju u atmosferu istu količinu štetnih gasova,
koje su uštedjeli nakon dvije godine nejedenja mesa.