Ovaj pripadnik Ajmara indijanaca živi u kolibi sa slamnatim krovom u
izolovanoj oblasti u blizini jezera Tititaka, nepismen je, ne govori
španski i nema zube. Reklo bi se da je neuredan i zapušten, sa dugim
noktima i kosom, ali hoda bez štapa i ne nosi naočare. Iako Ajmara jezik
govori snažnim glasom, potrebno je da mu se govori direktno u uvo kako
bi čuo.
“Malo mi se muti pred očima. Ranije sam dobro vidio.
Ali eto, vidio sam da dolazite”, rekao je on grupi novinara AP-a koji su
iz La Paza došli da ga vide.
Dok sjedi na kamenu i ćaska,
Flores žvaće list koke, blagi stimulans koji tjera glad i koji, kao i
većina bolivijskih seljaka koji žive na visoravnima, žvaće cijeli život.
Ginisova knjiga rekorda navodi da jetrenutno najstarija osoba, što
je potvrđeno krštenicom, Misao Okava, 115-godišnja Japanka, a da je
najstarija osoba ikada bila Žan Kalmen iz Francuske koja je, kada je
umrla 1997, imala 122 godine i 164 dana.
“Imam 100 ili nešto
više godina”, kaže Flores i dodaje da ga pamćenje izdaje. Njegov
27-godišnji unuk kaže da mu se deda borio u ratu protiv Paragvaja 1933.
ali se Flores toga sjeća kao kroz maglu.
Direktor Centralnog registra Bolivije, Eugenio Kondori pokazao je
AP-u registar u kome se navodi da je Karmelo Flores rođen 16. jula 1890.
Kondori kaže da krštenice nema jer one nisu postojale u
Boliviji do 1940. Prije toga, rođenja su registrovana sertifikatima o
krštenju iz obličnje crkve.
“Za državu, sertifikat o krštenju
je validan jer su ih tada davali sveštenici koji su bili pismeni”, rekao
je Kondori. On nije želio da pokaže Floresov seritikat jer je to, kako
je rekao, lični dokument.
I čemu Flores duguje svoju dugovečnost?
“Šetam mnogo, to
je sve. I družim se sa životinjama”, kaže Flores koji se godinama brinuo
o stoci i ovcama. “Ne jedem tijesto ili pirinač, samo ječam. Nekada sam
gajio krompir, pasulj”.
Voda koju Flores pije dolazi sa snegom prekrivenog vrha Ljampu, jedne od najviših planina Bolivije.
On kaže da više ne konzumira alkohol iako ga je kao mladić pio.
Kaže da voli svinjetinu i rado je pojede kada je dobije. Sa smješkom se
sjeća da je kao mladić lovio i jeo lisice.
Kaže da nikada nije
otišao dalje od La Paza koji je udaljen 80-kilometara i da nikada nije
bio ozbiljno bolestan. Nedostaje mu supruga koja je umrla pre više od 10
godina.
Od njihovo troje djece, samo jedno je živo, sin Sesilio
koji ima 67 godina. Ima 40 unučadi i 19 praunučadi, ali je većina
napustila Fraskiju. Njegov unuk Edvin sa suprugom i dvoje djece živi u
blizini.