Smrtni neprijatelji posjećivali su se u rovovima te dijelili piće i cigare, razmjenjivali fotografije svojih obitelji, žena, djevojaka, odigrala se čak i nogometna utakmica (3:2 za Nijemce), a osim toga je dogovoreno i pokapanje mrtvih koji su ležali na ničijoj zemlji već danima, smrznuti. I uistinu, na božić nije ispaljen niti metak, a primirje je trajalo nekoliko dana, jer nitko nije htio prvi započeti opet s “normalnim ratom”.
Jedan od najnevjerojatnijih događaja u povijesti ratovanja koji govori o snazi Božića dogodio se na Badnjak 1914. blizu mjesta Ypresa u Belgiji, a zahvatio je čitavu zapadnu frontu.
Na Badnju večer 1914. godine usred bitke koja je trajala danima, izgladnjeli, promrzli vojnici sa obje strane, oglušujući se o naredjenja časnika, izašli su iz svojih rovova, našli se na sred ničije zemlje i odigrali nogometnu utakmicu.
“Obični” vojnici zaraćenih strana, Nijemci sa jedne, a Škoti sa druge strane, u rovovima udaljenima svega 100-ak metara, potpuno neovlašteno, neslužbeno, nenajavljeno, zaključili su primirje koje je prema dogovoru trebalo trajati na Badnjak i sutradan, na Božić, no proteglo se do početka siječnja 1915.
Nijemcima su naime iz domovine u rovove slali božićna drvca koja su ovi okitili i poredali na rovovima te su počeli pjevati božićne pjesme…
Škoti su polako odgovorili vlastitim pjesmama, sviranjem tradicionalnih gajdi, pa su počeli polako aplaudirati jedni drugima i tako je to krenulo. Njemački vojnik izašao je sa malom božićnom jelkom i zakoračio u ničiju zemlju. Škoti su bili prestravljeni, no nitko ga nije htio upucati unatoč naređenjima. Malo pomalo, vojnici su počeli izlaziti iz rovova i dogovorili mir barem za taj sveti dan.
Smrtni neprijatelji posjećivali su se u rovovima te dijelili piće i cigare, razmjenjivali fotografije svojih obitelji, žena, djevojaka, odigrala se čak i nogometna utakmica (3:2 za Nijemce), a osim toga je dogovoreno i pokapanje mrtvih koji su ležali na ničijoj zemlji već danima, smrznuti.
I uistinu, na Božić nije ispaljen niti metak, a primirje je trajalo nekoliko dana, jer nitko nije htio prvi započeti opet s “normalnim ratom”.
Primirje se proširilo po cijeloj zapadnoj fronti, a taj događaj ni danas te države ne vole isticati jer u taj dan ljubav i solidarnost potpuno zasjenili nacionalizam i militarizam kojim su se zaraćene strane itekako ponosile. No božićno primirje ponovilo se i 1915. opet na zapadnom frontu između Nijemaca i Francuza te 1916. na istočnom frontu.
Zapovjednici su vojnim sudovima, premještanjem, rotiranjem jedinica činili sve da se takvo što ne ponovi jer najveći neprijatelj bio bi upravo taj mir koji je prijetio da se proširi na sve bojišnice.
Zamislite samo ujedinjenu i snažnu Europu koja nije trebala desetljećima vraćati Amerikancima ratne zajmove kao i zajednicu koja se uspješno oduprijela komunističkoj poplavi s istoka. Doista, ovaj događaj govori o snazi Božića, a da se primirje kojim slučajem proširilo, povijest bi bila znatno drugačija nego što ju danas poznajemo.