Jednog dana krajem 2021. godine, Arne Semsrott krenuo je s 20.000 eura natrpanih u džepove. Nešto je bilo njegovo, a nešto je posudio od prijatelja. Priznaje da je bio malo nervozan.
“Nisam imao pojma hoće li to uspjeti”, kaže.
Njegovo odredište bio je zatvor Plötzensee u sjeverozapadnom dijelu Berlina. Njegov plan bio je otkupiti onoliko zatvorenika koliko mu novac u njegovim džepovima dopusti.
Arne, 35-godišnji novinar i aktivist, otkrio je rupu u njemačkom pravnom sistemu.
Neko ko je osuđen na novčanu kaznu ne mora je sam platiti. Iskoristivši rupu u zakonu, nadao se da će skrenuti pažnju na ono što je vidio kao očiglednu nepravdu: zakon koji sudijama omogućava da šalju ljude u zatvor zbog toga što nisu kupili kartu za javni prevoz.
“Oslobodili smo 12 muškaraca iz Plötzenseea tog dana i devet žena iz zatvora Lichtenberg sljedeći dan”, kaže on.
Od tada su Arne i njegova organizacija Freiheitsfonds (Fond slobode) omogućili oko 850 ljudi da slobodno šetaju po cijeni većoj od 800.000 eura.
Arne kaže da vjeruje da je zakon nepravedan. “To je velika diskriminacija prema ljudima koji nemaju novca, prema ljudima koji nemaju stan, prema ljudima koji su već u krizi.”
“Vjerujemo da se ovaj zakon mora promijeniti jer to nije nešto što želite u demokratskom i pravednom društvu.”
Procjenjuje se da se oko 7000 ljudi drži u njemačkim zatvorima jer nisu platili kartu u vozu, tramvaju ili autobusu. Većina njih će u početku biti osuđena na novčanu kaznu i neće je moći platiti.
Oni služe takozvanu – zamjensku kaznu zatvora. Ali neki će otići ravno u zatvor.
Fiftyfifty je naporno radio na podizanju svijesti o ovom problemu.
Većina ljudi koji putuju autobusom bez karte ne završe u zatvoru. Plate kaznu od 60 eura i to je kraj.
Međutim, kompanije za javni prijevoz zauzimaju oštriji stav prema serijskim prestupnicima. Oni su ti koji se upućuju na kazneni progon, neovisno o tome jesu li ili nisu platili kaznu.
Arne Semsrott ne može pomoći takvim ljudima. Ipak, on vjeruje da oni nikada ne bi trebali biti poslani u zatvor. Kaže da mnogi upravitelji zatvora misle isto.
“Zatvori vole Freedom Fund”, kaže on.
“Zašto? Jer ljudi koji završe u zatvoru zbog vožnje bez karte tamo jednostavno ne pripadaju. To su ljudi s psihičkim problemima, ljudi koji nemaju stan, kojima treba pomoć socijalne službe. Zatvori su krivo mjesto za ih.”
Kaže da mnogi zatvori dijele obrazac za prijavu Freedom Funda dok ljudi stižu na izdržavanje kazne.
“Dakle, s jedne strane država kriminalizira ljude za ovo djelo, a onda, s druge strane, ta ista država dolazi u civilno društvo i traži pomoć da se to ispravi. To vam stvarno pokazuje apsurdnost svega toga.”
Arne je izračunao da je otkupom 850 ljudi do sada njegova organizacija državi uštedjela oko 12 miliona eura, na temelju procijenjenih troškova po danu držanja nekoga u zatvoru.
Javni prevoz u Njemačkoj se opirao bilo kakvoj promjeni zakona. U izjavi proslijeđenoj BBC-ju, vođa VDV-a, organizacije koja predstavlja više od 600 željezničkih i autobusnih tvrtki, rekao je da je potrebno zadržati prijetnju zatvorom kao sredstvo odvraćanja za serijske prijestupnike.
Glasnogovornik je rekao da ljudi koji ne plaćaju kartu koštaju industriju oko 300 miliona eura godišnje.
Nejasno je hoće li se zakon promijeniti prije sljedećih njemačkih parlamentarnih izbora 2025. godine, ali je Fond slobode bio katalizator promjena u Düsseldorfu, gdje više ne gone krivično one koji su uhvaćeni bez karte, piše BBC.