Sve upućuje da će nasljednik biti aktualni prvi potpredsjednik Miguel
Diaz-Canel (57), drugi čovjek režima zadnjih pet godina koji fizički
nalikuje američkom glumcu Richardu Gereu.
Diaz-Canel nema revolucionarni pedigre, a u svome će mandatu morati
pokazati da je sposoban potaknuti stagnirajuće kubansko gospodarstvo.
Njegov izbor za predsjednika prva je generacijska smjena vlasti od
revolucije. Riječ je o ljudima koji će preuzeti zemlju iz ruku
nekadašnjih gerilaca predvođenih braćom Castro, Fidelom i Raulom koji su
svrgnuli korumpiranog diktatora Fulgencia Batistu 1959. godine.
Od revolucije 1959. Kuba je iskusila samo jednu tranziciju na vrhu
vlasti. Bilo je to 2006. kada je Fidel Castro, svladan bolešću,
prepustio palicu mlađem bratu nakon više 40 godina na vlasti. Fidel je
deset godina poslije toga i umro, a sada je red na Raulu (86) da
prepusti palicu predstavniku novog naraštaja kojeg će u četvrtak
izabrati parlament.
Iako pripada postrevolucionarnoj generaciji, Diaz-Canel političar je
kojega smatraju odanim čovjekom režima, komunistom koji se strpljivo
uspinjao partijskim stepenicama i konsenzusom je odabran za nasljednika
Castru.
Kontinuitet
“Ne mogu zamisliti lomove u našoj zemlji. Mislim da je iznad svega potreban kontinuitet”, rekao je pragmatični Diaz-Canel.
Kubanci i nisu pokazali neko veće zanimanje za novog predsjednika,
napisala je poznata blogerica Yoani Sanchez opisavši izbore kao “proces
koji organiziran tako da se ništa ne promijeni”.
“Raul odlazi kada je i rekao i kako je rekao, on drži riječ”, smatra
Miguel Reyes, prodavač rukotvorina blizu luke u Havani pa dodaje: “Bit
će čudno ne vidjeti više člana obitelji Castro za upravljačem.”
Među mlađim političarima koji će preuzeti ključne uloge u novoj vladi
nalaze se i bivši ministar gospodarstva i planiranja Marino Murillo,
ministar zdravstva Roberto Morales i ministar vanjskih poslova Bruno
Rodriguez.
Čak i ako su novi čelnici izrazito neskloni velikim promjenama, morat će
unijeti znatna poboljšanja u živote Kubanaca kako bi ojačali svoju
vlast, kažu analitičari.
“Suprotno od svojih prethodnika koji su moć baštinili na temelju
revolucionarnih pedigrea, Diaz-Canel morat će izgraditi legitimitet na
temelju vlastitih poteza”, napisala je stručnjakinja za Kubu Marguerite
Jimenez u američkom časopisu Foreign Affairs.
Izazovi
Novi predsjednik morat će se suočiti s velikim izazovima, a među njima
je poticanje gospodarstva koje je palo za 0,9 posto 2016. i naraslo za
samo 1,6 posto prošle godine.
Duboka ekonomska kriza u Venezueli, kubanskoj saveznici, utjecala je i
na kubanske financije u vrijeme kada američki predsjednik Donald Trump
povećava gospodarski pritisak na otok, otežava mogućnosti poslovanja i
uvodi ograničenja na putovanja koja je ublažio Trumpov prethodnik Barack
Obama.
Kuba će morati privući 2,5 milijarda dolara stranih ulaganja u turizam –
a to je jedan od njezinih glavnih izvora prihoda, kao i u druge sektore
gospodarstva ako želi potaknuti oporavak, ocjenjuje vlada.
“Ako vam je plaća nedostatna, svi drugi (politički planovi) mogu zvučati
dobro, ali plaća je ta koja presuđuje”, kaže neimenovani čuvar
parkirališta u Havani.
Prosječna mjesečna plaća na Kubi iznosi samo 30 dolara.
Diaz-Canel morat će kormilariti između različitih stajališta unutar same
partije koja nije jedinstvena u strategiji kako potaknuti gospodarski
rast, a to uključuje i privatni sektor.
Procvat turizma
Kubu je u 2017. posjetilo 4,7 milijuna turista i upravo je turistički
procvat potaknuo razvoj privatnog sektora koji zapošljava više od
trećine radne snage, prema podacima skupine za ljudska prava WOLA sa
sjedištem u Washingtonu.
Pojava privatnog sektora je, međutim, počela stvarati društvene
nejednakosti, a one potječu i iz dvostrukog deviznog sustava Kube koja
ima peso i konvertibilni peso vezan uz dolar.
Ljudi koji primaju čvrstu valutu od rodbine iz inozemstva ili su,
primjerice, zaposleni u turizmu lakše kupuju proizvode bolje kvalitete u
trgovinama za turiste u kojima se plaća konvertibilnim pesom.
Pred Castrovim nasljednikom Diaz-Canelom bit će zadaća ujediniti dvije
valute, a riječ je o projektu koji se planira godinama, zato jer ulagači
taj sustav ističu kao veliku zapreku u poslovanju.
“Raul Castro ostavlja sustav koji je i stabilan i krhak, s ozbiljnim problemima održivosti”, kaže analitičar Arturo Lopez-Levy.
Novi kubanski lideri morat će se pozabaviti i slobodom izražavanja, koja
je jako ograničena, čak do te mjere da mnogi ljudi odbijaju u javnosti
razgovarati o politici.
Diaz-Canel naznačio je da bi mogao proširiti pristup internetu, koji je jedan od najlošijih u regiji.
Bez obzira na to kakve promjene poželi provesti novi predsjednik, morat
će voditi računa o stajalištima Raula Castra koji će ostati šef
Komunističke partije i imati snažan utjecaj na vojsku.
Neki promatrači ocjenjuju da to i neće biti zapreka jer je i sam Castro
potaknuo niz reforma i mogao bi zauzdati najkonzervativnije članove
stare garde.