Svaki rat koji se vodi u stvari je veliki biznis, kako tokom perioda njegovog trajanja, tako i kada dođe do njegove finalizacije, odnosno postizanja mirovnog sporazuma i obnove porušene zemlje.
Sudeći prema najnovijem razvoju događaja i porukama koje se mogu čuti, Ukrajina će debelo platiti svoju odluku da isprovocira vojni sukob sa Rusijom u koji je bila svjesno gurnuta od strane pojedinih zapadnih zemalja. Nakon tri godine ratovanja ova zemlja danas se našla u poziciji da na kraju od njenog suvereniteta ne ostane ništa, ali i vrijednih prirodnih resursa, na kojima je planirala da gradi svoju budućnost.
UZMI ILI OSTAVI
Novi američki predsjednik Donald Tramp i specijalni izaslanik za Ukrajinu Kit Kelog nedavno su poručili da njihova zemlja neće ponoviti grešku napravljenu nakon rata u Iraku, kada Vašington nije dobio nijedan ugovor za iračku naftu. Priključio im se i ministar odbrane Pit Haget, koji je rekao da povratak Ukrajine na granice prije 2014. godine nije realan cilj te da takve težnje Kijeva predstavljaju iluzorni cilj koji može samo produžiti ovaj rat i prouzrokovati nove patnje. Naveo je i da su za trajni mir potrebne čvrste bezbjednosne garancije kako rat ne bi ponovo počeo, ali i da SAD neće podržati prijem Ukrajine u NATO.
Nova ekipa u Vašingtonu očigledno želi okončati ovaj rat, a ostalo je samo da se svedu računi dosadašnje vojne i finansijske pomoći te kako će oni biti plaćeni, odnosno kompenzovani. Predsjednik Tramp je od vlasti u Kijevu nedavno zatražio garancije da će SAD biti omogućen pristup rijetkim rudama i mineralima u vrijednosti od 300 milijardi dolara, a onda je ovaj iznos povećao na čak 500 milijardi. Zaprijetio je, ako ne bude toga, Ukrajina će biti prepuštena sama sebi. Zelenski je odmah pristao. On je tako nešto predložio u svom “Planu pobjede”.
Zelenski je inače odbio ugovor o resursima sa administracijom Džoa Bajdena da bi tu kartu sačuvao za pregovore sa Trampom. Ali, kako stvari stoje, potcijenio je novog američkog predsjednika pokušavajući ga nadmudriti u igri u kojoj se Tramp najbolje snalazi – biznisu, prenosi Glas Srpske.
Ukrajinski predsjednik izbjegao je i da kaže na koji način misli da to sprovede u djelo, s obzirom na to da se dobar dio rijetkih ruda i minerala nalazi na prostoru koji kontrolišu ruske snage, odnosno LNR i DNR. Pomenuo je samo da bi bio spreman da s Rusijom razgovara o nekakvoj razmjeni teritorija. Nije želio komentarisati ni izjavu američkog ministra odbrane da SAD neće podržati Ukrajinu u njenim nastojanjima da postane jedna od članica NATO-a, a što joj je bio jedan od strateških ciljeva.
CRNA STIJENA
U međuvremenu Tramp je u Kijev poslao već nekoliko delegacija pa i onu koju je predvodio ministar finansija, a vjerovatno da bi u četiri oka, i za sada iza zatvorenih vrata, bile utvrđene sve pojedinosti u vezi sa “mirovnim aranžmanom” pa i naplatom dosadašnje američke pomoći. Vlada mišljenje da novi američki predsjednik neće prihvatiti nikakav partnerski odnos sa Kijevom te da će insistirati na potpunoj kontroli resursa koji su i dalje pod kontrolom Ukrajine.
Tramp očigledno ne vidi rješenje u starom svijetu međunarodnog prava i garancija, već živi u svijetu surovih ekonomskih odnosa. Shvatio je da američka i ruska pregovaračka pozicija nisu ni izbliza kompatibilne pa stoga predlaže ne politički, već ekonomski dogovor. To između ostalog podrazumijeva i podjelu krnje Ukrajine između predstavnika krupnog kapitala. Nikako ne treba zaboraviti da je najmoćnija investiciona kompanija “Blek rok” još prije dvije godine potpisala ugovor sa ukrajinskom vladom da im oni budu savjetnici u nekoj budućoj obnovi ratom razrušene zemlje. Oni su pristali da rade pro bono, besplatno, ali ima jedna caka. Ovaj fond iza kojeg stoje neke od najmoćnijih američkih kompanija i porodica, odlučivaće koje će kompanije učestvovati u ovim višemilionskim poslovima. Evropa je za sada ostala van ove geopolitičke igre. I to im očigledno smeta.
Iako su se kleli u solidarnost sa napaćenim ukrajinskim narodom – iz Njemačke, Francuske, Poljske, Italije, Španije, Velike Britanije, pa i samog Brisela, sve češće se mogu čuti žalopojke, jer nisu uključeni u priču o naplati pomoći i raspodjeli nacionalnog porodičnog blaga Ukrajine. Maske padaju.
TRKA SA KINOM
Predsjednik Tramp je i prije dolaska u Bijelu kuću poručivao da će zaustaviti rat u Ukrajini, ali ne zato što je osvjedočeni mirotvorac – on je klasični biznismen koji Ameriku doživljava kao kompaniju koju želi učiniti ponovo jakom i velikom, a ostatak svijeta kao potencijalnu bazu za sirovine.
Da bi to postigao tokom svog mandata mora uraditi sve da SAD održe tehnološki i ekonomski korak s Kinom, a to znači pronaći načina da američke kompanije lakše dođu do nedostajućih rijetkih minerala, neophodnih u današnjoj proizvodnji i tehnološkom napretku.
Amerika je do sada u velikoj mjeri zavisila od uvoza rijetkih minerala iz Kine, koja je inače najveći svjetski proizvođač grafita, titanijuma i prerađivač litijuma. Ovu činjenicu su u Pekingu do sada vješto i mudro geopolitički koristili kao moćnu alatku u trgovinskim sporovima sa Vašingtonom. Tramp im sada želi izbiti tu kartu iz ruku, znajući da će se globalno tržište kritičnih minerala, a trenutno procijenjeno na 320 milijardi dolara, udvostručiti u narednih pet godina.
Ovo je prvi i glavni razlog što nova američka administracija želi okončati rat u Ukrajini. U tom kontekstu treba posmatrati i Trampove prijedloge da Amerika od Danske kupi prebogati resursima Grenland, ali i da Kanada postane jedna od američkih država.
Novi američki predsjednik želi da obezbijedi nesmetan i redovan pristup rijetkim metalima i resursima, a prije svega uranijumu, titanijumi i litijumu. Pitanje je samo da li Ukrajina ima s čim da trguje, odnosno šta to ova bivša sovjetska republika ima ispod svog ratom razorenog tla što je privuklo pažnju Vašingtona, ali drugih centara moći?
ZAKOPANO BLAGO
Kao prvo Ukrajina je odavno izgradila reputaciju evropske žitnice. Ogromne plodne površine oduvijek su bile pod lupom drugih, jer su imale značajnu ulogu u globalnoj ekonomiji. Drugo – ova zemlja je poznata i po značajnim rezervama kritičnih sirovina.
Prema procjenama stručnjaka bivša sovjetska država posjeduje oko pet odsto svjetskih nalazišta minerala, te onda nije čudno što je mnogi nazivaju zlatnim rudnikom kritičnih minerala, čija je vrijednost procijenjena između 12 i 15 biliona dolara.
Ako se njima dodaju i drugi prirodni resursi, poput uglja i prirodnog gasa, ovaj broj raste na čak 26 biliona dolara. Nikako ne treba zaboraviti da geografski položaj Ukrajine, njena blizina industrijskim centrima Evrope i pristup crnomorskim trgovačkim rutama daju ovoj zemlji geopolitičke prednosti u odnosu na potencijalne izvozne konkurente u podsaharskoj Africi i istočnoj Aziji.
Ukrajinsko prirodno bogatstvo prostire se na oko 20.000 mineralnih nalazišta, što uključuje 117 od 120 najčešće korišćenih minerala i metala, 22 od 50 strateških materijala koje su SAD prepoznale kao kritične i 25 od 34 koje je Evropska unija identifikovala kao kritično važne. Zemlja je bogata titanijumom, gvožđem, neonom, niklom i drugim materijalima i mineralima koje je Međunarodna agencija za energiju označila kao kritične za globalnu energetsku tranziciju.
Smatra se da su rezerve titanijuma u Ukrajini najveće u Evropi, čineći oko sedam odsto globalnih rezervi. Ova zemlja je i peti najveći svjetski proizvođač galijuma i neonskog gasa, koji se koristi za proizvodnju poluprovodnika i dioda. Ali, trećina nalazišta rijetkih minerala nalazi se pod kontrolom ruske strane. Na prostoru DNR i LNR je i 60 odsto procijenjenih rezervi uglja, 20 odsto nalazišta gasa i 40 odsto raznih metala.
Kada Amerika naplati svoju pomoć, a što namjeravaju i druge zemlje koje čekaju u redu, postavlja se pitanje šta će od Ukrajine na kraju ostati?! Kako će Zelenski i ekipa objasniti narodu prodaju zemlje?! Utisak je da su na dobrom putu da dožive sudbinu nekadašnjih kolonijalnih država u Africi.