Prije pet godina, malo je ljudi izvan uskih akademskih krugova čulo za pojam “polikriza”. Zahvaljujući ruskom ratu u Ukrajini, globalnoj nestašici hrane, produbljivanju ekonomske i dužničke krize na tržištima u nastajanju, rekordnom broju izbjeglica i tražitelja azila, te sveprisutnoj prijetnji klimatskih promjena, taj je izraz sada praktično nemoguće izbjeći. Osmislio ga je francuski društveni analitičar Edgar Morin, a popularizovao ga je bivši predsjednik Evropske komisije Jean-Claude Juncker i, u novije vrijeme, istoričar s Columbie Adam Tooze, koji je opširno pisao o tome kako različite globalne krize međusobno djeluju i stvaraju petlju propasti, piše Foreign Affairs.
Polikriza nije samo mnoštvo istovremenih kriznih situacija; to je niz kriza koje se međusobno spajaju i proširuju na načine koji ih čine težim za rješavanje. Kao što je Tooze rekao: “šokovi su različiti, ali međusobno djeluju tako da je cjelina još veća od zbira dijelova.” Polikriza je, dakle, gordijski čvor globalnih kriza.
U razmišljanju o uzrocima i odgovarajućim odgovorima na trenutnu polikrizu, rasprave o demokratiji protiv autokratije, sjeveru protiv juga i ljevici protiv desnice nisu od velike pomoći. Svaka je kriza složena, a njena interakcija s drugim krizama još je složenija. Postoji, međutim, jedan zajednički nazivnik: neravnoteža moći koja dovodi do zlopotrebe moći. Nekažnjivost je, drugim riječima, rastuća globalna opasnost. Ideja da su “pravila za naivčine” sve je raširenija i svi plaćaju cijenu.
Novi projekt pod nazivom Atlas nekažnjivosti, koji su objavili Eurasia Group i Chicago Council on Global Affairs, prikazuje razmjere nekažnjivosti širom svijeta, otkrivajući kako ovaj fenomen oblikuje gotovo svaki veliki globalni izazov. To je prva kvantitativna procjena globalne nekažnjivosti ikada objavljena, a koristi 67 nezavisnih, vjerodostojnih i uporedivih skupova podataka. Izvještaj rangira 197 zemalja i teritorija prema pet pokazatelja: sukobi i nasilje, kršenje ljudskih prava, neodgovorno upravljanje, ekonomsko iskorištavanje i degradacija okoliša. Ovi pokazatelji nekažnjivosti i neravnoteže moći koja je omogućava uvelike objašnjavaju današnju polikrizu.
DOBA NEKAŽNJENOSTI
Nekažnjivost je korištenje vlasti bez odgovornosti. U svom najbrutalnijem obliku, to je činjenje zločina bez straha od kazne. Ona cvjeta tamo gdje moćnici misle da ne moraju slijediti pravila, a djelimično je omogućena opasnom globalnom “demokratskom recesijom”. Postotak globalnog stanovništva koje živi u zemljama koje Freedom House klasifikuje kao pune demokratije prepolovio se na samo 20 posto u posljednjih 15 godina. Ali to nije cijela priča. Kada nekažnjivost, a ne demokratija, postane analitički okvir, lakše je razumjeti višedimenzionalnu prirodu globalnih izazova, posebno odnos između zloupotrebe moći u zemlji i inostranstvu. Kroz prizmu nekažnjivosti možete vidjeti više nijansi nego kroz prizmu “demokratije nasuprot autokratiji”; nekažnjivost može potkopati demokratska društva, kao i ona autoritarna, a čak i unutar nedemokratija postoje nijanse nekažnjivosti. Nadalje, prizma nekažnjivosti omogućava analizu ekonomskih i ekoloških zloupotreba, a ne samo političkih.
U pokušaju kvantifikovanja prvog pokazatelja nekažnjivosti – sukoba i nasilja – atlas posmatra upletenost zemlje u nasilje u zemlji i inostranstvu, oslanjajući se na podatke o učešću u stranim ratovima, izvozu oružja, porodičnom nasilju i ubistvima. Zakoni su jasni, a zloupotrebe isto tako. Od Etiopije do Jemena, od Sirije do Ukrajine, poštivanje međunarodnog humanitarnog prava—davanje zaštite civilima i pristup međunarodnim organizacijama za pomoć—postaje izuzetak. Borci, bilo da su državni ili nedržavni akteri, počeli su vjerovati da ne postoje kazne za nepoštivanje pravila.
Štaviše, građanski ratovi sve više postaju internacionalizovani. Najnoviji podaci iz Uppsala Conflict Data Programme u Švedskoj pokazuju da se broj “internacionalizovanih unutardržavnih sukoba” — građanskih ratova sa stranim učešćem — povećao gotovo sedam puta između 2007. i 2021., sa četiri na 27. Tokom istog perioda, broj drugih vrsta sukoba ostao je isti ili je smanjen.
Drugi i treći pokazatelj nekažnjivosti – kršenje ljudskih prava i neodgovorno upravljanje – na neki način su dvije strane iste medalje. Prvi se može mjeriti na temelju poštivanja ugovora UN-a, upotrebe mučenja i smrtne kazne, te razmjera etničkog čišćenja i nezakonitog zatvaranja. Potonje se može mjeriti procjenom reakcije vlade prema građanima, zaštite manjina, nivoa korupcije i klijentelizma te garantovanja građanskih sloboda.
Za mjerenje ekonomskog izrabljivanja, atlas ide dalje od metrike nejednakosti prihoda i bogatstva, iako ih uzima u obzir. Pokušava uhvatiti snagu vlasničkih prava u odnosu na vladino uplitanje i zloupotrebu, transparentnost državnog budžeta, plaćanje poreza i mjeru u kojoj se poštuju pošteni radni uvjeti (uključujući zakone protiv ropstva i dječjeg rada).
Konačni pokazatelj nekažnjivosti, degradacija okoliša, ima za cilj uravnotežiti tri aspekta ekološke odgovornosti: politike i prakse zemlje prema prirodnim resursima, njezinu predanost međunarodnim ugovorima i standardima zaštite okoliša i održivost potrošnje resursa, biološki otisak i poljoprivredne prakse . Zlouporaba planeta je vrsta nekažnjivosti jer planet nema pravo glasa, a nemaju ga ni buduće generacije koje će platiti cijenu današnje prekomjerne potrošnje. Prema nekim proračunima, ljudi žive kao da postoje tri Zemlje umjesto jedne.
Foto: Bosna i Hercegovina najlošije je ocijenjena u regiji. Ispred nje su Srbija, Crna Gora, Albanija, Makedonija, Hrvatska i Slovenija, koja ima najbolju ocjenu.
ZAŠTO DEMOKRATIJE PROPADAJU
Atlas pokazuje da nekažnjivost postoji u svakoj zemlji i da napreduje u svim aspektima života. Iako najuspješnije identifikovane u izvještaju — Finska, Danska i Švedska — i najlošije — Afganistan, Sirija i Jemen — možda nisu posebno iznenađujuće, bogatstvo podataka otkriva nekoliko važnih trendova.
Prvo, Sjedinjene Države su bliže sredini nego vrhu, rangirane su kao lošije po nekažnjivosti od Singapura, koji nije potpuna liberalna demokratija. To je djelimično odraz loših rezultata SAD-a u sukobima i nasilju – uglavnom zbog izvoza oružja i uključenosti u strane ratove – i degradacije životne sredine. Šire gledano, niti jedna velika sila nije veliki uzor. Rusija je na 27. mjestu po nivou nekažnjivosti, a Kina na 48. Ovi brojevi pomažu kvantifikovati staru izreku da moć kvari i da apsolutna moć kvari apsolutno, što nepogrešivo vrijedi za moć u međunarodnom sistemu.
Drugo, postoji jasan odnos između istorijskog naslijeđa kolonijalizma i ropstva i nekažnjivosti danas. Gotovo svih 20 zemalja s najgorim rezultatima bivše su kolonije ili su bile pogođene kolonijalizmom. Slično tome, jedna trećina od 30 zemalja s najgorim rezultatima bila je uključena u trgovinu robljem. Ipak, nekoliko je zemalja, uključujući Senegal, patilo i od kolonizacije i od trgovine robljem, ali još uvijek ima relativno dobre rezultate u nekažnjavanju. To pokazuje da, iako je nekažnjivost uslovljena okolnostima, ona je u konačnici diktirana politikom i političkim izborima.
Treće, kršenje ljudskih prava, naročito prava žena, globalni je problem, čak i unutar demokratija. Nekoliko zemalja – uključujući Indiju, Izrael, Maleziju i Sjedinjene Države – ima relativno dobre rezultate u upravljanju, ali znatno lošije u pogledu ljudskih prava, naglašavajući izazov življenja u skladu s demokratskim idealima. Nasilje nad ženama negativno utiče na ljudska prava i rezultate sukoba i nasilja u mnogim zemljama, nezavisno od toga jesu li demokratske ili autoritarne, miroljubive ili ratom razorene.
Konačno, čak i najodgovornija društva često pate od nekažnjivosti degradacije životne sredine. Kanada, koja je jedna od zemalja s najboljim rezultatima u atlasu i tradicionalno ima dobre rezultate na sličnim indeksima, nalazi se među zemalja po degradaciji okoliša. Rusija, Kina, Indija i Sjedinjene Države—sve one s najvećim emiterima na globalnoj razini—nalaze se na 26., 29., 31. i 35. najlošijoj zemlji u pogledu okoliša.
MOĆ BEZ ODGOVORNOSTI
Odluka zapadnih lidera da invaziju na Ukrajinu oblikuju kao borbu između autoritarizma i demokratije predstavlja propuštenu priliku za izgradnju najšire moguće koalicije u odbrani vladavine prava. Nema sumnje da se Ukrajinci bore s izuzetnom hrabrošću za svoju zemlju i svoju demokratiju. Ali nisu samo građani demokratija ti koji imaju udjela u borbi. Građani svih zemalja imaju udjela, jer se radi o nekažnjivosti i odgovornosti i kada je u pitanju sama invazija, ali i kada je u pitanju ratna taktika koja se koristi.
Način rješavanja nekažnjivosti pitanje je za političke vođe, privatni sektor, civilno društvo i pojedinačne građane. Potrebno je izgraditi “moć protivteže” za rješavanje neravnoteža koje omogućavaju nekažnjivost. To je izvor prave odgovornosti. Iako je odgovornost ključna za demokratiju, demokratski sistem sam po sebi nije dovoljan da se brani od nekažnjivosti u području ljudskih prava, međunarodnoj areni i poslovnom svijetu.
Preoblikovanje globalnog izazova kao borbe između nekažnjivosti i odgovornosti, nasuprot demokratiji i autokratiji, moglo bi pokazati put za djelovanje: svaki građanin, kompanija, nevladina organizacija i političar moraju djelovati kako bi ojačali snage odgovornosti i spriječili zloupotrebu moći koja leži u središtu mnogih današnjih kriza.