Jedan užas ne može opravdati drugi, kada je pravo na samoodbranu počelo sve više izgledati kao osveta, naši apeli su postajali glasniji
Visoki predstavnik EU za vanjske poslove Žozep Borelj (Josep Borrell) objavio je novi blog u kojem se osvrnuo na rat između Palestine i Gaze.
Blog prenosimo u cijelosti:
– Nakon ignoriranja izraelskih vlaski već godinu u vezi s poštivanjem međunarodnog prava tokom rata u Gazi, ne možemo nastaviti kao uobičajno. Zbog toga sam predložio državama članicama EU zabranu uvoza iz ilegalnih naselja i obustavu političkog dijaloga s Izraelom. O ovim mjerama razgovarat ćemo na Vijeću za vanjske poslove naredne sedmice.
Dok nam ponestaje riječi da opišemo sve goruću situaciju u Gazi, ljudima tamo ponestaje svega. U mnogim dijelovima Pojasa Gaze gotovo da nema ničega što bi moglo omogućiti organiziran ljudski život. Sjeverna Gaza, nekada dom za više od milion ljudi, potpuno je ispražnjena nakon nekoliko sedmica neprekidnog granatiranja koje je uništilo posljednje preostale zdravstvene centre, skloništa i škole.
Etničko čišćenje u Sjevernoj Gazi
Bez pomoći koja nije dolazila sedmicama, preostalih 400 hiljada stanovnika na kraju su bili prisiljeni napustiti domove pod prijetnjom oružja. Malobrojne slike koje dolaze prikazuju apokaliptičnu pustoš. Nije slučajno što se sve češće koristi izraz „etničko čišćenje“ za ono što se dešava u Sjevernoj Gazi.
Ono što vidimo od tragedije Gaze, međutim, samo je vrh ledenog brijega jer je taj prostor zapečaćen. Gotovo da nema novinara niti međunarodnih posmatrača koji ulaze u Gazu već više od godinu. To je najduža informativna blokada ikada nametnuta od demokratske države. Osim toga, postoje razlozi za vjerovanje da su novinari bili meta Izraelskih odbrambenih snaga. Do danas je ubijeno više od 130 novinara.
Ovaj obrazac koji se već dugo primjenjuje u Gazi sada se replicira i na drugom mjestu. U južnom Libanu, oko 30 sela je uništeno – ne kao rezultat žestokih borbi, već na kontroliran način, prikazan na društvenim mrežama. Na Zapadnoj obali, nasilje ekstremističkih naseljenika prisiljava mnoge palestinske poljoprivrednike i stočare da napuste svoju zemlju. Iščupana stabla maslina, ubijena ili ukradena stoka i zapaljena vozila postali su dio svakodnevice u mnogim ruralnim zajednicama. Izraelski zračni napadi na Dženin i Tulkarem, prvi u više od dva desetljeća, dodatno su uništili civilnu infrastrukturu koju su ranije ove godine iza sebe ostavili buldožeri.
Osuditi napad od 7. oktobra na najoštriji mogući način
Kada je masakr od 7. oktobra donio stravične slike na naše ekrane – ljude koji su premlaćeni do smrti u svojim domovima, teroriste koji napadaju muzički festival, spaljena tijela – razumjeli smo traumu stoljeća pogroma i progona koju je ovaj teroristički napad izazvao. Naša trenutna reakcija bila je izraziti punu solidarnost s izraelskim narodom, osuditi napade na najoštriji mogući način i podržati pravo Izraela da se brani u granicama međunarodnog prava.
Kada je bivši izraelski ministar odbrane Galant 9. oktobra 2023. izjavio da Gaza neće imati „ni hrane, ni struje, ni vode“ jer se Izrael bori protiv „ljudskih životinja i djelovat će u skladu s tim“, molili smo da Izrael ne bude obuzet bijesom. Jedan užas ne može opravdati drugi. Kada je pravo na samoodbranu počelo sve više izgledati kao osveta, naši apeli su postajali glasniji, ali smo istovremeno udvostručili svoju posvećenost sigurnosti Izraela.
Nakon nekoliko sedmica, visoki izraelski zvaničnici počeli su govoriti o „novoj Nakbi“, raseljavanju 700 hiljada Palestinaca iz 1948. godine s područja koja su postala Izrael. Mnogi od tih izbjeglica pobjegli su u Gazu, gdje sada čine dvije trećine stanovništva. U januaru, dvanaest ministara vlade sudjelovalo je na masovnom skupu za preseljenje stanovništva iz Gaze. A prošle sedmice čuli smo da je Sjeverna Gaza ispražnjena od civila koji se ne smiju vratiti. Neke od ovih nezakonitih i nemoralnih ideja očigledno počinju postajati stvarnost.
Nadalje, izraelski Knesset je u oktobru usvojio zakon kojim se zabranjuje djelovanje UN-ove agencije osnovane od Generalne skupštine kao odgovor na raseljavanje iz 1948. godine, UN-ove agencije za pomoć i rad s palestinskim izbjeglicama (UNRWA). Ova agencija je prvobitno trebala djelovati samo nekoliko godina, dok se ne riješi problem izbjeglica, ali u nedostatku političkog rješenja postala je spas za milione Palestinaca širom okupiranih teritorija. EU je osudila ovaj zakon, a Vijeće sigurnosti UN-a ponovo je potvrdilo nezamjenjivu ulogu UNRWA-e kao pružatelja usluga, posebno u trenutnim okolnostima, što smo vidjeli i u nedavnoj kampanji vakcinacije protiv dječje paralize. No, nema naznaka da se ijedan od ovih apela uzima u obzir.
Vidimo znakove upozorenja i ne smijemo ih ignorirati. Gledajući unaprijed, moramo priznati da pristup koji smo koristili više od godinu prema izraelskoj vladi nije uspio.
Primjena međunarodnih pravila bez izuzetaka
Održavanje svjetskog poretka zasnovanog na pravilima počinje primjenom tih pravila bez izuzetaka i odbranom institucija koje imaju mandat da ih provode. Ovo se odnosi na generalnog sekretara UN-a, Vijeće sigurnosti UN-a i Generalnu skupštinu UN-a, kao i na Međunarodni krivični sud, Međunarodni sud pravde, UNRWA i sve UN-ove agencije.
U drugim situacijama gdje se ova međunarodna pravila rutinski krše, uveli smo brojne sankcije – od zabrane viza i uvrštavanja na liste terorista do ograničenja uvoza i ekonomskih sankcija. Do sada je Izrael bio pošteđen bilo kakvih značajnijih posljedica.
To se mora promijeniti. Zbog toga sam predložio zabranu uvoza proizvoda iz ilegalnih naselja, na temelju nedavnog savjetodavnog mišljenja Međunarodnog suda pravde, slično postojećoj zabrani uvoza proizvoda s okupiranih ukrajinskih teritorija – jer je nepristrasnost ključna za vjerodostojnost Evrope.
Također sam zatražio od specijalnog predstavnika EU za ljudska prava procjenu usklađenosti Izraela sa Sporazumom o pridruživanju s EU, koju ću uskoro predstaviti našim državama članicama. Na temelju te procjene, predložit ću državama članicama EU da obustave politički dijalog s Izraelom. Nakon godine neuslišenih molbi, ne možemo nastaviti kao da je sve uobičajeno.