Hiljadama godina glavni izvor gnojiva bio je stajsko đubrivo, sve dok 1804. godine svestrani učenjak Alexander von Humboldt nije otkrio uzorke guana. Analize su pokazale izuzetno visok sadržaj dušika, fosfora i kalija, što je učinilo guano izuzetno učinkovitim gnojivom. Godine 1845. započelo je intenzivno iskorištavanje nakupljenih naslaga na udaljenim otocima Pacifika, gdje su kolonije morskih ptica tokom vijekova taložile ove depozite. U vrijeme poljoprivredne revolucije, velika potražnja iz Evrope i Sjedinjenih Država pretvorila je ove otoke u izvor nevjerovatnog bogatstva.
Promjena izgleda i identiteta naroda
Jedno od tih ostrva je Nauru. Preživjele fotografije iz kasnog 19. i ranog 20. vijeka prikazuju Nauruance kao vitke, prosječne muškarce, dok žene imaju dugu kovrčavu kosu, otkrivajući gornji dio tijela, a oblače se u suknje izrađene od vlakana pandanusa. U trenu, stanovnici ovog ostrva svjedočili su kako iskorištavanje njihovih fosfatnih ležišta postupno narušava integritet njihovog svijeta – kako fizički, tako i kulturno, piše El Pais.
Nezadrživi bogatstvo i posljedice zapadnjačkog načina života
Nakon što su 1968. godine stekli nezavisnost od Australije i preuzeli kontrolu nad rudnicima (koji su, nakon 70 godina bogatstva, iscrpljeni), Nauru je u sljedeće dvije decenije nastavio s eksploatacijom fosfata. Taj je period kratkotrajno doveo do toga da je mala republika s 11.000 stanovnika imala jedan od najviših dohodaka po glavi stanovnika na svijetu – ali po cijenu iscrpljivanja prirodnih resursa. Uz drastične promjene u geografiji otoka, proces akulturacije potkopao je tradicionalnu kulturu naroda koji je usvojio zapadnjački stil života i prehrane. Decenije bogatstva preoblikovala su granice njihovog otoka u potrošačko društvo: uspostavljena je nacionalna aviokompanija, unaprijeđene su komunikacije, a uvoz industrijske hrane, alkohola, automobila, elektroničkih uređaja i televizora potaknuo je sjedilački način života, sve pod pokroviteljstvom vlade koja je ukinula poreze i nezaposlenost te finansirala zdravstvo i obrazovanje.
Pad prosperiteta i transformacija prehrane
U devedesetim godinama, nakon što je čarolija raskoši izblijedila, Nauru se pretvorio u pusto mjesto usred ničega. Za manje od jednog vijeka, stanovnici su prešli s restriktivne prehrane temeljene na plodovima mora, te lokalnog bilja i voća, na konzerviranu hranu poput konzervirane govedine. Iz tradicionalnih jela kuhanih u listovima banane, ribljih juha s kokosovim mlijekom i voćem – na koja je prilagođena i genetika Nauruanca – prelazili su na pržena jaja i piletinu s rižom.
Posljedice i pouke za budućnost
Ova pogoršana prehrana, u kombinaciji s nedostatkom fizičke aktivnosti, donijela je Nauruu novi naslov – najdeblja država na svijetu. Danas 94% stanovništva ima prekomjernu težinu, a dijabetes pogađa 66% osoba starijih od 55 godina. Ova priča nas potiče na razmišljanje o tendenciji ljudi da unište prekrasna i sigurna mjesta, koja posjeduju dovoljno resursa za život u harmoniji s prirodom – baš kao što oštećujemo vlastita tijela i umove usvajanjem koncepata razvoja koji su suprotni pravoj dobrobiti.