U neobično iskrenom opisu uticaja gubitka vlasti na osjećanja, Gilardova je napisala:
“Sjedila sam sama u izbornoj noći kada su stigli rezultati. Željela sam to. Željela sam da u potpunosti utonem u nju”.
Ona piše da se “gubitak vlasti osjeća fizički i emocionalno, u talasima” i da te bol neočekivano “pogađa kao udarac pesnicom, bol tako jak da ga osjećaš u želucu i nervnim završecima”.
Ona ističe da postoje ti čudni trenuci olakšanja kada stres polako počne da popušta i kada spadne teret koji osećaš kao pritisak na ramenima, ali isto tako možeš da se osjećaš dobro, a onda iznenada nečije riječi utjehe, neka uspomena u dnu ormana dok pakuješ stvari, ili čak zbijanje šala o prošlim vremenima mogu da izazovu snažan bol.
– Znam da kasno noću ili u mirnim trenucima tokom dana mogu da vas preplave osjećanje žaljenja, uspomene zbog kojih blistate od ponosa, i osjećanje neispunjenosti – kaže ona.
O smjeni u junu 2013. kaže da je odluka laburista da promijene lidera donesena zbog toga što su mislili da bi partija mogla bolje da prođe na izborima. Laburisti su uputili veoma jasnu poruku da im nije stalo ni do čega drugog nego do opstanka njihovih poslanika u parlamentu.
– Tokom izborne kampanje nije artikulisan nijedan drugi cilj koji bi djelovao smisleno narodu Australije. Kevin (Rad) se očigledno uzdržavao da promoviše politiku sa kojom su laburisti pobijedili u nacionalnom diskursu zato što se takva politika dovodi u vezu sa mnom. U izbornoj kampanji, međutim, nije ponuđena nijedna originalna nova ideja kao zamjena – navela je Gilardova.