Na rusko-kazahstanskoj granici, dugoj više od 7.500 kilometara, nalazi se ukupno 51 kontrolni punkt
Na ruskoj strani granice sa Kazahstanom su primjetne kilometarske kolone automobila. Najveće su gužve na graničnim prelazima koji vode prema kazahstanskim gradovima Petropavlovsk i Uralsk. U koloni srećemo dva muškarca od oko 40. i 18. godina. Umorni su od čekanja ali i sretni što su došli do granice. Uzbuđeno pričaju kako su nakon naređene mobilizacije, sve avionske karte za letove iz Rusije, uprkos naglom poskupljenju, brzo rasprodane.
Karte su sa 100.000 poskupile na 300.000 rubalja (sa 1.800 na 5.400 eura). Pričaju nam i da čekaju dvojicu prijatelja koji su na drugoj strani granice . Svi oni prvi put idu u Uralsk. Odatle žele da nastave put Evrope. Neki tamo imaju rođake dok neki čak imaju šengensku vizu koja im omogućava ulazak u većinu evropskih zemalja.
Zašto Rusi napuštaju zemlju?
Programer Igor je iz Samare, mjesta koje je od granice udaljeno 200 kilometara. Pješice je prešao granicu sa Kazahstanom. Kaže da je kod kuće ostavio ženu i dvoje djece. Za ulazak u Kazahstan je u redu čekao 12 sati.
“Idem u Uralsk kako bi pobjegao od onoga što mi prijeti u mom rodnom gradu. Moji prijatelji su već mobilisani. Ne želim se boriti, neću da ubijam i ne želim biti ubijen”, kaže Igor. Na pitanje da li podržava akcije Kremlja protiv Ukrajine, Igor je odbio dati odgovor. Sada želi raditi u Uralsku i pratiti situaciju u Rusiji. „Vratiću se ako se situacija promijeni”, kaže i odlazi do taksija.
Sanija sa mladićem napušta Rusiju jer, kako kaže: „želi biti sigurna.” „Bježimo zbog mobilizacije. Nas lično to još ne pogađa jer je moj momak student. Čim se sve smiri vraćamo se, ali za sada ostajemo ovdje. Ukupno nas je sedam, svi smo mladi. Ali ne pričamo o politici Kremlja”, kaže Sanija.
Ispred jednog hotela srećemo gupu mladića, uglavnom informatičara. Dvojica čak imaju i svoje firme. Na pitanje da li žele da ostanu u Kazahstanu, jedan kaže: “Ne znam. Pratićemo političku situaciju. Kod kuće u Rusiji imam porodicu”. Drugi kaže da još ne zna kako izgleda sa boravišnom dozvolom, ali želi da registruje firmu na prijatelja koji živi u Kazahstanu.
Trenutno u Kazahstanu ima mnogo mladih ljudi iz Rusije. Neki dolaze sa svojim porodicama, drugi sami. Ali ne žele svi da ostanu. “Vidio sam na Telegramu da su Kirgistan i Uzbekistan pokrenuli projekte za IT kadrove, nešto kao tehnološki parkovi. Postoje razni programi podrške. Možda i odem tamo”, kaže jedan od mladića.
Društvene mreže su pune ponuda za posao i savjeta za pokretanje posla ili dobijanje boravišne dozvole. Postoje i oni koji pokušavaju da ostanu u Kazahstanu kroz brak. Gotovo svi se sada prvenstveno bave pronalaženjem posla. “Volio bih da se preselim u Kazahstan, ali brine me da neću naći posao, a onda mi neće biti dozvoljeno da ostanem. Još sam student i želim da postanem programer”, piše na Telegramu korisnik koji sebe naziva Ivan Frolov.
Da li im prijeti prisilni povratak?
Većina Rusa koji dolaze u Kazahstan su mladi. Oni bi potpali pod drugi i treći talas mobilizacije u Rusiji. Neki od njih strahuju da bi ruska vlada mogla donijeti zakon o potrazi ljudi koji će biti pozvani na službu u vojsku. Za njih se postavlja pitanje: da li bi ih kazahstanske vlasti u ovom slučaju deportovale u Rusiju?
Kazahstanski zakoni ne predviđaju deportaciju stranaca kojima prijeti mobilizacija u drugoj državi. Prema podacima Ministarstva unutrašnjih poslova Kazahstana u zemlju je od januara 2022. godine ušlo 1,66 miliona ruskih državljana, a 1,64 miliona je izašlo. O tog broja je 3.200 osoba, odnosno 0,2 posto, prekršilo zakon o migracijama, što može rezultirati deportacijom.
U Kazahstanu trenutno živi 20.000 ruskih državljana. Kazahstanske vlasti uvjeravaju da su svi stranci pri ulasku u zemlju u potpunosti registrovani. Ministarstvo vanjskih poslova Kazahstana ističe da strani državljani nemaju pravo na stalni boravak. Državljani zemalja Carinske unije, koju čine Rusija, Bjelorusija, Jermenija, Kazahstan i Kirgistan, također se u roku od 30 dana nakon ulaska u zemlju moraju prijaviti migracionoj policiji. Boravak ne smije trajati duže od 90 dana od dana ulaska u zemlju.