Švajcarski tužilac Olivije Elsig izjavio je da autobus nije prekoračio dozvoljenu brzinu u trenutku nesreće. On je istakao da su djeca u autobusa bila vezana pojasevima i da u nesreći nije učestvovalo nijedno drugo vozilo. Prema njegovim riječima, istraga se usredsredila na tri moguća uzroka – tehnički kvar na autobusu, zdravstveni problem vozača ili ljudska greška.
Dvanaestogodišnja djevojčica koja je preživjela udes uspjela je da telefonom pozove oca, prenosi belgijski dnevnik “Soar”.
“Bilo je mračno, čuo se strašan tresak. Sva sjedišta su izletjela, a ja sam se zaglavila između njih”, rekla je djevojčica, koja je u udesu slomila ruku i nogu. Otac je još tokom noći otišao po nju.
Većina djece nije pri sebi imala dokumenta, a preživjeli su zbog jezičke barijere teško mogli da komuniciraju sa švajcarskim vlastima.
Iako su vlasti relativno brzo organizovale vruću telefonsku liniju za porodice žrtava i u školu dovele ekipe psihologa da pomognu roditeljima da savladaju šok, ništa nije moglo da ublaži bol roditelja čija su djeca smrtno nastradala, niti da smiri one koji su ostali bez informacije o svojim najbližima.
Patrik Hogmartens, biskup iz Lomela, izjavio je da se članovi porodica osjećaju nemoćno:
„Niko od roditelja ne zna šta se zapravo dogodilo, da li je njihovo djete živo i zdravo. Jedina stvar koju sa sobom nose u Švajcarsku jeste nada“.
Erik de Sor, psiholog koji razgovara sa rođacima u školi u gradu Lomelu, izjavio je novinarima da je izuzetno teško zamisliti kroz šta oni prolaze.
„Znate da vam je dijete bilo u tom autobusu, ali ne znate da li je stradalo. Užasno je kada morate da čekate takvu informaciju“, izjavio je Erik de Sor.
Jedan od spasilaca koji su bili na mestu udesa, Klaud Piter, izjavio je da je zatečena situacija bila jeziva.
„Nismo mogli ni da čujemo djecu kako plaču. U ovakvim situacijama svi zanijeme usljed šoka. U ovom regionu često imamo vježbe koje se tiču vanrednih situacija i lavina, ali ovo je zaista bio šok i za mene”.
Iako su roditeljima žrtava upućeni mnogi izrazi saučešća, od kralja Alberta i premijera Elija di Ropea do brojnih svjetskih lidera, čak i političari teško uspijevaju da nađu riječi kojima bi komentarisali tragediju.
Belgijska vlada je proglasila dan žalosti, a sve belgijske televizijske i radio-stanice prilagodile su program teškim okolnostima. Zabavni programi su otkazani, a emituje se skoro isključivo ozbiljna muzika.
I pored toga, izgleda da većina Belgijanaca još pokušava da se suoči s punim razmjerama ove saobraćajne nesreće, jedne od najstrašnijih u Evropi u posljednjih desetak godina i izvijesno najgoroj po broju nastradale djece.
Škole u Lomelu i Haverleu su trenutno prazne: roditelji i nastavnici odletjeli su rano po podne u Švajcarsku specijalnim vojnim avionom. Na zamandaljenim vratima škole u Haverleu stoje izlijepljeni dječji crteži.