Kada je ruski predsjednik Vladimir Putin govorio na Minhenskoj konferenciji o sigurnosti, njemačka kancelarka Angela Merkel, tada još početnica na funkciji, sjedila je u prvom redu, piše Deutsche Welle.
Taj govor iz 2007. godine mnogi će kasnije opisati kao najavu onoga što Putin namjerava. Rekao je i da Evropska unija i NATO ne mogu glumiti zamjenu za Ujedinjene narode – čime je, kako to tumači i Merkel, aludirao na bombardiranje SR Jugoslavije 1999. godine bez mandata UN-a.
„Dobro sam mogla promatrati Putina tokom govora. Govorio je brzo, dijelom bez rukopisa, u kojem je vjerovatno većinu napisao sam, možda i svaku riječ“, opisuje Merkel u svojim memoarima ‘Sloboda‘ (Freiheit), koji su u prodaji od ovog utorka (26.11.).
„Najviše me uzrujavala njegova uvjerenost u vlastitu nepogrešivost: ni riječi o neriješenim sukobima pred njegovim vratima u Nagorno-Karabahu, Moldaviji i Gruziji, kritika intervencije NATO-a u Srbiji, ali ni riječi o strašnim zločinima Srba tijekom raspada bivše Jugoslavije, ni riječi o razvoju unutar same Rusije”, piše Merkel.
Na drugom mjestu u knjizi, Merkel bombardiranje opisuje ovako: „Kao dio operacije NATO Allied Force, zračne snage borile su se protiv srpskih i jugoslavenskih trupa Slobodana Miloševića. One su bile brutalne prema albanskom stanovništvu u pokrajini Kosovo i tjerale su ga u izbjeglištvo kako bi spriječile nezavisnost Kosova.”
To nisu jedina mjesta u opsežnoj knjizi gdje se spominju Hrvatska, Srbija ili Zapadni Balkan. Međutim, u knjizi se nijednom poimence ne spominje niti jedan političar s Balkana.
„Trnovit” put do EU – jedina šansa
Cijelo poglavlje u knjizi posvećeno je Zapadnom Balkanu. Merkel opisuje jedan sastanak s vicekancelarom Sigmarom Gabrielom, ministrom vanjskih poslova Frank-Walterom Steinmeierom i drugima. Tema je bila kako obilježiti razne okrugle godišnjice 2014. godine – primjerice 25 godina od pada Berlinskog zida ili stotinu godina od početka Prvog svjetskog rata.
Gabriel je, piše Merkel, rekao kako se ne bi trebalo samo vraćati u prošlost, već razmišljati i o poukama iz historije za današnje probleme. Merkel je odgovorila: „Imate pravo, posebno kad se radi o Prvom svjetskom ratu. Nakon jugoslavenskih ratova devedesetih godina, moramo doprinijeti trajnom osiguravanju mirnog suživota na Zapadnom Balkanu, tu još imamo mnogo posla.”
Kako podsjeća Merkel, u to vrijeme Slovenija i Hrvatska već su bile u EU, dok su ostale zemlje regije – Srbija, Makedonija, Bosna i Hercegovina, Kosovo i Albanija – bile u ovoj ili onoj fazi puta prema EU.
„Ali u našim razgovorima najviše su nas brinule trajne napetosti, prije svega između Srbije i Kosova, kao i unutar samih država, posebice Bosne i Hercegovine. Čak i te 2014. godine, stotinu godina nakon početka Prvog svjetskog rata, mir u regiji bio je krhak”, piše bivša kancelarka.
Na opisanom sastanku, piše, predložila je da se zemlje Zapadnog Balkana koje još nisu u EU okupe na skupu kako bi se ojačala njihova međusobna saradnja.
Rađanje Berlinskog procesa
Steinmeier je upozorio da bi to moglo izgledati neprikladno – da, s obzirom na njemačku povijest, Berlin poziva na takve sastanke bez šireg dogovora u Europi. Merkel se složila. Prvu konferenciju organizirala je Njemačka, ali uključile su se i druge zemlje. Tako je nastao takozvani Berlinski proces, za koji Merkel smatra da je „veliki uspjeh”.
Prije svega su, piše, tamo dogovarani konkretni projekti Evropske komisije i država regije – infrastrukturni projekti, ured za saradnju mladih RYCO i gospodarska saradnja. „Dobro je što nismo čekali dok sve te zemlje ne postanu dio Evropske unije kako bismo pronašli modele saradnje”, ocjenjuje Merkel. Ipak, kratko poglavlje zaključuje time da ima još mnogo problema: „Bila sam i ostala uvjerena da jedino članstvo svih država Zapadnog Balkana u EU može osigurati trajan i miran suživot u regiji. Koliko god da je put do tamo trnovit, njime se mora ići.”
„Uspjet ćemo”
U poglavlju ‘Uspjet ćemo‘ (Wir schaffen das) – što je najpoznatija izjava Angele Merkel kojom je bodrila javnost dopuštajući ulazak stotinama hiljada izbjeglica – ona podsjeća da su u Njemačku i prije tog vala kao tražitelji azila dolazili građani Srbije, Makedonije, Crne Gore, BiH i Albanije, kojima nije trebala viza za ulazak u šengenski prostor.
Dogovor koji je postigla s Turskom 2016. godine, da ta zemlja zadrži migrante u zamjenu za milijarde eura iz Bruxellesa, Merkel brani riječima da je htjela trajno smanjiti broj dolazaka i poštedjeti same migrante stradanja u Egejskom moru.
„Sve dok su odande hiljade ljudi dnevno stizale preko Grčke, napori – koje su vehementno tražili i neki evropski čelnici – od strane Slovenije, Hrvatske, Srbije i bivše jugoslavenske Republike Makedonije da zatvore svoje granice na Balkanskoj ruti za izbjeglice i migrante, bili su više izraz kratkovidnog razmišljanja nego putovi do rješenja.”
Općenito, ovo je poglavlje važno bivšoj kancelarki, koja je bila podvrgnuta brojnim kritikama zbog načina na koji je upravljala izbjegličkom krizom.
Zemlje regije još se spominju u opisu važnog i dramatičnog samita NATO-a u Bukureštu 2008. godine. Tada su na dnevnom redu bili prijemi Hrvatske i Albanije u NATO, dok je Grčka blokirala ulazak Makedonije. No to poglavlje posebno je pod povećalom njemačke javnosti jer je Merkel tada bila među onima koji su se usprotivili brzom prijemu Ukrajine i Gruzije u NATO.
Inače, osim dijelova koji govore o ratu u Ukrajini, odnosu s Putinom i izbjegličkoj krizi, njemačku javnost i novinare najviše zanimaju dijelovi autobiografije u kojima se Merkel osvrće na Donalda Trumpa.
U knjizi, koju je napisala sa svojom dugogodišnjom suradnicom Beate Bauman, Merkel piše o svojim godinama u DDR-u, ali i šesnaest godina na funkciji njemačke kancelarke. Knjigu, koju je izdao ‘Kiepenheuer & Witsch‘, moguće je kupiti za čak 42 eura. Prema pisanju ‘Spiegela‘, Merkel i njena koautorica možda su dobile i više od deset miliona eura predujma za knjigu, piše Deutsche Welle.