Nitko ne želi sjesti za stol s neprijateljem koji neselektivno bombardira njihove domove i uništava im energetsku infrastrukturu, zavijajući kuće u mrak i prisiljavajući kirurge u bolnicama da operacije izvode uz svjetlo džepnih svjetiljki, piše Politico.
Pronađeni posmrtni ostaci civila koje su mučili ruski vojnici tijekom okupacije Hersona samo raspiruju žestoki bijes Ukrajinaca koji su već gnjevni zbog ranije dokumentiranih zločina – od silovanja pa sve do ničim izazvanog ubijanja nevinih civila u Buči i Irpinu.
U pozadini, SAD i Europa pozivaju Ukrajinu da ostavi na stolu mogućnost pregovora, iako ne žele Kijev prisiljavati ni na što. Ipak, u utorak je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski odgovorio na te pozive, rekavši čelnicima G20 da ne nude njegovoj zemlji apsolutno nikakav mirovni sporazum koji bi kompromitirao ukrajinsku neovisnost o Rusiji.
Potom je predstavio mirovni plan od 10 točaka u kojem zahtijeva od Rusije da prihvati odgovornost za ratne zločine počinjene na teritoriju Ukrajine. Također je pozvao na povlačenje svih ruskih trupa s ukrajinskog teritorija, uključujući čitavu regiju Donbas i poluotok Krim, kao i plaćanje ratnih reparacija i kompenzaciju za izazvano uništenje i smrt.
To je bila njegova verzija odgovora koji je američki general Anthony McAuliffe dao na zahtjev Nijemaca za njegovom predajom tijekom bitke u Ardenima 1944. – “Suludo!”
Razlika je, naravno, u činjenici da Zelenski i njegovi ljudi nisu okruženi, a ostvarili su dvije nevjerojatne pobjede na ratištu – jednu u blizini Harkiva na sjeveroistoku Ukrajine i drugu nedavno u regiji oko Hersona.
Ukrajinci odustajanje od teritorija smatraju suludim
Kako stoje stvari na ratištu, ukrajinska pobjeda u Hersonu zaustavila je bilo kakve šanse da će ruske snage zauzeti ukrajinsku obalu Crnog mora, uključujući Odesu, a sada je i okupirani Krim u dosegu ukrajinskih raketa i artiljerije.
Riječ “suludo” također dobro opisuje i reakciju “običnih” Ukrajinaca s kojima je novinar Politica razgovarao ovog tjedna, pitajući ih bi li podržali mirovne pregovore i jesu li voljni odustati od teritorija – bilo Krima, bilo Donbasa – u ime mira.
Julija Grigor, čiji je suprug trenutno na liječenju zbog teškog oblika šoka od granata, kaže da Ukrajina može pobijediti u ovom ratu ako joj Zapad nastavi pružati podršku. 35-godišnja Julija, koja je originalno iz Mariupolja ali sada živi u Lvivu, rekla je: “Rusi ne shvaćaju da se nećemo predati, popustiti ili pregovarati, bez obzira na to koliko granata bacili na nas. Ne mogu nas podijeliti.”
“Nemamo o čemu razgovarati. Putin ne razumije da je Ukrajina suverena zemlja i da je ujedinjena po ovom pitanju. On ne shvaća ni značenje riječi ‘mir’. Razgovor s njima nema smisla,” dodala je.
Na pitanje o odricanju od teritorija – Donbasa i/ili Krima – u ime mira, odgovara: “Te regije su ukrajinske. Kako da odustanemo od naše zemlje?”
Julija nije usamljena u tom stavu. Novinar je razgovarao s desecima drugih Ukrajinaca u podzemnoj garaži shopping centra u Lvivu koji sada služi kao sklonište, a svi oni su bili jednako nepopustljivi.
Skupina muškaraca u pedesetima samo je gunđala i odmahivala glavom kada je novinar spomenuo nedavne komentare američkog vojnog zapovjednika, generala Marka Milleya, koji je rekao da Ukrajina možda neće uspjeti odnijeti vojnu pobjedu i da bi zima mogla poslužiti kao prilika za početak pregovora s Rusijom.
Naglašavajući da su se vojne procjene Zapada na početku rata – da će se Ukrajina morati predati ili riskirati potpunu okupaciju unutar nekoliko dana – pokazale pogrešnima, 58-godišnji Oleh je rekao:
“Ne slažem se, i ne može biti nikakvih pregovora ni dogovora jer će Rusija uvijek prekršiti sve sporazume; njima se ne može vjerovati. Sve zemlje su priznale ukrajinske granice 1991. i ovo je naša zemlja. Možemo pobijediti ako nam SAD i Europa nastave pomagati.” Četvorica njegovih prijatelja kimala su glavom, slažući se.
Pregovori kao prilika Rusiji da se naoruža
Mladi ili stari, sa zapada ili istoka, svi Ukrajinci s kojima je novinar razgovarao rekli su nešto slično, a većina naglašava da će Rusija pregovore vidjeti samo kao znak slabosti, iskoristiti to vrijeme da se ponovno naoruža i pokušati okupirati još dijelova Ukrajine. Jedino je jedna mlada žena napomenula da bi možda bila spremna na odricanje od Krima ako bi to značilo kraj rata.
Nitko ne želi da se rat oduži, ali zbog novog samopouzdanja i bijesa zbog onoga što su mjeseci rata učinili Ukrajini, kao i boli koju je rat prouzročio – gubitak života, ogromne štete i uništene obitelji – mnogi Ukrajinci nisu raspoloženi za ikakve ustupke prema Rusiji da bi zaustavili rat. Boje se da bi bilo kakav mirovni sporazum koji ne ispunjava njihove uvjete mogao prouzročiti trajni sukob, zbog čega bi Ukrajina zauvijek ostala zarobljena kao “ničija zemlja” – ne bi bila dio Europe i bila bi svedena na igračku koju Kremlj može mučiti i izazivati.
Pokojni američki diplomat Richard Holbrooke, koji je odigrao ključnu ulogu u Daytonskom sporazumu koji je 1995. doveo do mira u Bosni, znao je reći da će sukobljene strane u ratu do mirovnog sporazuma doći tek onda kada su obje potpuno iscrpljene.
Ukrajina definitivno nije iscrpljena – usprkos konstantnim raketnim napadima na energetsku mrežu, usprkos hladnoći i strahu od duge zime koje im slijedi.
U četvrtak je savjetnik Zelenskog, Andrij Jermak, konstantne napade na energetske mete nazvao “naivnom taktikom kukavičnih gubitnika,” dodavši da je “Ukrajina već izdržala ekstremno teške napade od strane neprijatelja. Oni nisu doveli do rezultata kojima su se nadale ruske kukavice.”
Mišljenje u političkim krugovima Ukrajine, ali i na ulicama, samo je očvrsnulo od ožujka, kada su ministri vanjskih poslova Ukrajine i Rusije pokušali održati pregovore u Turskoj, prvi put nakon početka totalne invazije. Nakon 90-minutnog razgovora, obje strane rekle su da napretka nema.
“Želim napomenuti da se Ukrajina nije predala, ne predaje se, i neće se predati,” rekao je tada ukrajinski ministar vanjskih poslova Dmitro Kuleba.
Tog istog ožujka Zelenski je njemačkim medijima rekao da je spreman razmisliti o kompromisu, iako je već odbacio bilo kakvo odustajanje od teritorija ili prihvaćanje ruske aneksije Krima.
Zelenski sada izražava kolektivno odbacivanje bilo kakvog kompromisa od strane Ukrajine. Ako je suditi po njegovom mirovnom planu predstavljenom na summitu zemalja G20, on očekuje da će se Rusija predati, ili – jednostavno rečeno – da bi bilo kakvi pregovori u ovom trenutku bili “suludi.”