Vijekovni san alhemičara sada su ostvarili fizičari u CЕRN-u, pretvorivši olovo u zlato, makar i na djelić sekunde.
Transmutacija, odnosno pretvaranje jednog hemijskog elementa u drugi, oduvijek je privlačila pažnju učenih ljudi, od filozofa do alhemičara. Dovoljno je samo zamisliti kako bi bilo lijepo od jeftinog olova kog ima u izobilju dobiti dragocjeno zlato.
Izvlačeći inspiraciju od filozofskih stavova Aristotela, alhemičari su vjerovali da su slične gustine dva elementa znaci da je olovo „bolesno“ i može da bude izliječeno ili rafinisano kroz transmutaciju u dragocjeno zlato.
Ipak, razlika u broju protona ova dva elementa – 82 kod olova u odnosu na 79 kod zlata – učinila je ovakav zadatak nemogućim. Barem što se hemijskih postupaka tiče.
Fizičari u Velikom hadronskom sudaraču, međutim, uspjeli su ovom podvigu usmjeravajući snopove olova jedan ka drugom, pri brzini gotovo jednakoj brzini svjetlosti.
Dok putuju, umjesto da se direktno sudare, joni se povremeno okrznu. Kada se to dogodi, intenzivno elektromagnetno polje oko jona stvara energetski puls koji izaziva da nadolazeće jezgro olova odbaci tri protona – postajući zlato.
Stručnjaci koji rade na detektoru ALICE u okviru Velikog hadronskog sudarača izdvojili su ove slučajeve transmutacije koji su se desili tokom sudaranja čestica.
U analizi 7. maja u Physical Review Journals, tim je izračunao da su između 2015. i 2018. godine sudari u Velikom hadronskom sudaraču stvorili 86 milijardi atoma zlata – oko 29-to bilioniti deo grama.
Najveći dio novoformiranih nestabilnih atoma zlata trajao bi oko jednog mikrosekunda prije nego što bi udario u zidove eksperimentalnog aparata ili se raspao u druge stabilnije čestice.
„Impresivno je vidjeti da naši detektori mogu da izdrže čeone sudare koji proizvode hiljade čestica i da istovremeno budu dovoljno osjetljivi i primijete sudare gdje je samo nekoliko čestica proizvedeno. To nam omogućava da proučimo rijetke procese elektromagnetne nuklearne transmutacije“, ističe Marko van Liuven, portparol eksperimenta ALICE