U eri kada tehnologija preoblikuje svijet, nacionalne vlade sve više eksperimentišu s njenim potencijalom.
Najnoviji primjer dolazi iz Albanije, gdje se razmatra revolucionarna ideja – korištenje vještačke inteligencije za zamjenu korumpiranih vladinih zvaničnika.
Ovo nije prvi put da neka država sprovodi tehnološke eksperimente. El Salvador je posljednjih nekoliko godina pokušavao uvesti bitkoin kao zakonsko sredstvo plaćanja, što se pokazalo neuspješnim, dok je u SAD projekat AI infrastrukture vrijedan 500 milijardi dolara, koji je pokrenuo bivši predsjednik Donald Trump, već pola godine na čekanju.
Borba protiv korupcije
U Albaniji, zemlji s 2,7 miliona stanovnika, premijer Edi Rama predložio je da bi AI modeli poput ChatGPT-a mogli preuzeti uloge ministara.
Rama vjeruje da bi vještačka inteligencija mogla biti ključan alat u borbi protiv korupcije i za povećanje transparentnosti.
Na jednoj konferenciji za novinare iznio je smjelu viziju: “Jednog dana, možda ćemo čak imati ministarstvo koje u potpunosti vodi AI. Na taj način ne bi bilo nepotizma ni sukoba interesa.”
Iako je veći dio ove ideje još uvijek u domeni teorije, Rama je dodao kako bi glasači hipotetski mogli izabrati AI algoritam u vijeće ministara, čime bi Albanija postala “prva koja će imati cijelu vladu s AI ministrima i premijerom.”
Njegov stav dijeli i Ben Blushi, bivši albanski ministar lokalne samouprave, koji je za Politico izjavio kako vjeruje da bi “društva bolje voditi AI nego mi jer neće griješiti, ne treba platu, ne može se korumpirati i ne prestaje raditi.”
Albanska veza s OpenAI-em
Albanija ima i jedinstvenu poveznicu sa svijetom vještačke inteligencije. Preduzetnica albansko-američkog porijekla, Mira Murati, kao tehnička direktorica od 2018. do 2025. godine pomogla je transformisati OpenAI u tehnološkog giganta kakav je danas. Murati je nedavno napustila kompaniju kako bi osnovala vlastiti startup, Thinking Machines Lab, vrijedan dvije milijarde dolara.
Izazovi tranzicije
Međutim, ostaje pitanje može li poslovni uspjeh jedne osobe riješiti duboko ukorijenjene probleme korupcije u Albaniji. Kao i mnoge balkanske zemlje, Albanija se suočila s teškim posljedicama brze tranzicije iz centralizirane privrede u sistem slobodnog tržišta.
Uprkos tome što su građani na izborima 1991. godine glasali za ostanak vladajuće radničke stranke, vlada je ubrzo popustila pred prozapadnim protestima i krenula u drastične reforme. To je uključivalo jedinstvenu stopu poreza na dobit od 15 posto, rasprodaju javnih poduzeća i smanjenje socijalnih davanja, što je stvorilo plodno tlo za organizovani kriminal i korupciju koja traje već više od trideset godina.
Malo je vjerovatno da će vlada vođena vještačkom inteligencijom riješiti sve te probleme, ali, kako se navodi, vjerovatno ne bi mogla učiniti situaciju mnogo gorom