<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Afričko selo u kojem je muškarcima strogo zabranjen ulaz

Selo Umoja, utičište je za mnoge žene na sjeveru Kenije. Većina njih je silovana, pretučena i genitalno osakaćena, usljed nehumanih obreda koji su dio tradicije.

29. maj 2022, 9:03

Na severu Kenije, smeštena je naizgled obična pokrajina Samburu, koja je poznata po posebnom selu Umoja. Kada pogledate malo bolje, videćete da tamo žive samo žene, a muškarcima je ulaz strogo zabranjen, piše B92

Tamo nećete osetiti snagu ženske energije, već gorak ukus strašnih sudbina koje su sustigle ove hrabre žene. A onda ćete spoznati koliko je snage, hrabrosti i empatije bilo potrebno da se izvuku iz najdubljih životnih ponora, i to za dobrobit drugih žena.

Ženska borba protiv silovanja, nasilja i genitalnog sakaćenja

Stanovnice sela Umoja ne mrze muškarce, već tamo, u miru, pokušavaju da prebrode sve tragične trenutke koje su doživele u životu, a bilo ih je jako puno. Njih 50-ak, tamo odgaja 200 mališana i uče ih o važnosti tolerancije, razumevanja, dobrote i poniznosti.

U patrijarhalnom afričkom društvu još uvek je normalizovano silovanje (grupno i porodično), nasilje, dogovoreni i dečji brakovi, genitalno sakaćenje i još mnoge druge strahote sa kojima se stanovnice takvih zajednica svakodnevno susreću.

Ako ste pomislili da ne može gore od ovoga, prevarili ste se. Žene koje dožive ovakve strahote, niko ne gleda kao žrtve, nego ih odbace na krajnje margine društva. Vlastita porodica ih gleda kao "prljave" i "nedostojne", a mnoge od njih umiru u mukama od posledica silovanja i genitalnog sakaćenja.

Kako bi stala na kraj ovakvoj nehumanoj praksi koja se događala u pokrajini Semburu, Rebeka Lolsoli je 1990. osnovala Umoju, utočište za žrtve silovanja, nasilja, tradicionalnog genitalnog sakaćenja i ostalih užasa afričkog društva. Utočište je posebno namenjeno za one žene koje je porodica odbacila jer ih je neko "uprljao" i onesposobio da služe svoju svrhu.

"Kada sam mužu rekla da me je silovala grupa muškaraca, pretukao me štapom i izbacio iz kuće"

Rebeka je na ideju došla dok je ležala u bolnici nakon što ju je pretukla grupa muškaraca. Pretukli su je kako bi naučila lekciju da više nikada ne sme javno da priča o ženskim pravima. Od osnivanja sela Umoja, neprestano dobija pretnje muškaraca koji se ne slažu sa liberalnom orijentacijom sela koje se nalazi u tradicionalnoj pokrajini Semburu. U organizaciji utočišta,Rebeki je pomoglo 15 žena koje su silovali britanski vojnici.

Jedna od njih je Džejn, koja kaže da su je prvi puta silovala tri muškarca dok je čuvala koze svoga muža i nosila drva za ogrev. "Osećala sam se posramljeno i nisam o tome mogla da razgovaram sa drugim ljudima. Učinili su mi strašne stvari, nezamislivo strašne. Na kraju sam muževoj majci rekla da sam bolesna jer nisam znala kako da objanim moje povrede i depresiju. Ona mi je dala tradicionalnu medicinu koja nije pomogla. Na kraju sam mužu odlučila da kažem šta mi se dogodio. On me je pretukao štapom i izbacio iz kuće. Tako sam došla u Umoju", govori Džejn.

Jedna od prvih stanovnica je i Mamusi, koju je otac sa 11 godina zamijenio za kravu. Danas se svako jutro budi sa osmehom na licu jer je okružena prijateljima koji je podržavaju. Srećna je jer može da zarađuje svoj novac. To je, do osnivanja Umoje, bio samo ludi san.

Umoja je okružena ogradom od trnja. Koze i kokoši slobodno lutaju selom, a žene na bambusovim prostirkama prave nakit koji prodaju turistima. To je jedan od glavnih prihoda, uz skromne ulaznice koje naplaćuju posetiocima.

Afrička škola ljudskih prava

Žive u kolibama napravljenim od kravljeg izmeta, bambusa i granja, a svakog gosta pozdravljaju sa osmjehom i pesmom. Tamo može da dođe svaka žena koja to poželi. Umoja je posebna po tome što nije samo utočište, gde se žene skrivaju i tuguju.

Umoja je aktivna zajednica koja glasno govori o pravima žena. Oni je smatraju afričkom školom ženskih prava. Žene koje dođu u Umoju, dobiće psihofizičku pomoć, ali će automatski postati ambasadorke ljudskih prava. Učiće kako da odgajaju decu, kako da trguju i prebrode strah od nasilja koji im je gotovo urođen.

Šetaju Samburom i podstiču jednakost

Jedna od najvećih borbi koje vode stanovnice ovog sela je ona protiv dečjih brakova. Nakit od perli, važan je element Samburua kulture. Devojčice svoje prve perle dobijaju u istoimenoj ceremoniji.

Otac bira starijeg muškarca, ratnika, sa kojim devojčica mora da stupi u brak, "čim postane žena", odnosno nakon prve menstruacije. Trudnoća je zabranjena, a kontracepcija nedostupna. Muškarac može da radi šta god želi sa devojčicom pa su česti pobačaji koje sprovode druge žene u selu.

Trud ove humane zajednice, okolina sve više prihvata i ceni. Nedavno su dobile mogućnost da idu u druga sela i šire glas o pravima žena i podučavaju decu jednakosti i pravim društvenim vrednostima. Najveće postignuće stanovnica Umoje je pravo na zemlju, koje do sada nisu imale. Počele su da registruju svoja zemljišta i zarađuju sopstvenim rukama, što će u budućnosti pozitivno uticati na njihovu samostalnost.