49-godišnji Arthur Wagner kaže da ga je njegova životna priča rano
dovela u ulogu autsajdera. Odrastao je kao ruski Nijemac na Uralu. “Mi
smo bili izopćeni”, priča on. Tamo je završio srednju školu u koju su
išla mnoga djeca političkih kadrova, poput kćerke Borisa Jeljcina. Kao
Nijemac tamo si vrijedio “čak manje od Židova”, dodaje. On je pak, kako
kaže, „u potpunosti bio Sovjet”. “Imao sam pogrešne roditelje i pogrešno
ime – što je u meni jako rano izazvalo krizu identiteta.” Na pitanje je
li sada ponovo u ulozi autsajdera, on veli da je to zanimljiva
paralela.
Wagnerova majka bila je učiteljica glazbenog odgoja, a otac
programer. Kao tinejdžer je stalno slušao radio programe Deutsche
Wellea, ističe ponosno. U to vrijeme, 1982. godine, emitirani su
programi o religiji i crkvi. Bili su to sadržaji koji su u Rusiji
službeno bili nepoželjni. Međutim, religija je pak u velikoj mjeri bila
prisutna tamo gdje je odrastao. Samo to nisu bili kršćani, već muslimani
koji su stoljećima živjeli na Volga-Uralu. Prije 250 godina njemačke
obitelji – poput Wagnerovih – tu su došle kao doseljenici.
Potomci
tih doseljenika su na temelju međudržavnih ugovora između SR Njemačke i
SSSR-a dobili mogućnost „povratka” u domovinu svojih predaka. Tako se i
Arthur Wagner devedesetih godina „vratio” u Njemačku. U Rusiji je šest
semestara studirao matematiku. Po dolasku Njemačku prebacio se na studij
poslovne informatike. Nakon toga je uslijedio desetogodišnji rad za
firmu koja se bavila trgovinom s državama bivšeg Sovjetskog Saveza.
Zatim je, kako kaže, uslijedila srednja klasa, a potom kriza srednjih
godina. Onda je postao evangelički svećenik i radio u jednom dječjem
domu u Brandenburgu. To je bilo dobro za moju dušu, ističe. Ali sada je
to završeno jer, kako kaže, više nije kršćanin.
Sada planira
zarađivati za život u konzultantskoj firmi koja trguje s njegovom starom
domovinom Baškirskom, republikom u Ruskoj Federaciji. Ona se zbog
svojih naftnih rezervi smatra bogatom. Često boravi u Ufi, glavnom
graduBaškirske, ali ne samo zbog posla. Tamo, gdje većina stanovnika
pripada sunitskom islamu, započeo je i njegov put prema toj vjeri. Na
taj put je, kako kaže, bio “vođen”.
Kako je počela njegova misija?
Religija
je jedna Wagnerova strana, a AfD druga. U televizijskoj emisiji žestoko
se suprotstavlja “promovisanju homoseksualnosti kao na demonstracijama
poput Christopher Street Day”
U televizijskoj emisiji
Deutsche Wellea na arapskom jeziku „Shabab-Talk” govorio je o tim
duhovnim trenucima. “Vidio sam nešto … imao sam iskustvo … netko mi
se obratio.” Čak i sada, dok pije kavu s nama, njegov glas podrhtava
kada priča o tome. Kaže da to ne može točno opisati. U tom trenutku iz
njega zrači neka posebna emocionalnost.
Sve to zvuči ezoterično. No
teško je ovog političara u sivom odijelu, bijeloj košulji i kravati
povezati s tipičnom ezoterijom. Pa ipak, čini se da je upućen u tu temu.
On otvoreno priča o svom horoskopskom znaku vodenjaka i takozvanom
„sedmogodišnjem pravilu obnove”.
Ezoteričari su, za razliku od
Wagnera, većinom nepolitične osobe. No Wagner želi istovremeno biti i
musliman i političar AfD-a. On potvrdno odgovara na pitanje je li ga
njegov ezoterični put prema islamu vodio i do njegovog političkog
zadatka. Naime, do neke vrste misionara koji „gradi mostove između
Europe i islama”.
Ponovo mu zvoni mobitel. Nazvala ga je njegova
kćer. Ona je, kaže, u pubertetu i počinje se zanimati za vjeru. Zanimaju
je radikalne kršćanske skupine u SAD-u. To je sada tema u njegovoj
obitelji, kaže s osmijehom i dodaje da je njegov ujak u Švicarskoj
upravo s pravoslavlja konvertirao na judaizam.
Je li moguć most između AfD-a i islama?
Vjera
je jedna Wagnerova strana, a Alternativa za Njemačku (AfD) druga. U
televizijskoj emisiji žestoko se suprotstavlja “promoviranju
homoseksualnosti kao na demonstracijama poput Christopher Street Daya”.
Smatra da to nije dobro za djecu i da je sugeriranje mladima da je
homoseksualnost u redu pogrešna “rodna politika”.
Njegov inače mirni
glas postaje glasniji u trenucima kada zahtijeva zatvaranje granica.
Njemačka jednostavno ne može podnijeti više izbjeglica, jer je već
preopterećena, ističe. Sada pak Wagner apsolutno zastupa mišljenje svoje
stranke. Čak i kada kaže da u suprotnom prijeti izbijanje građanskog
rata u Njemačkoj, on se, kao i AfD, poziva na strahove njemačkih
građana.
Međutim,
odnos prema muslimanima koji već žive u Njemačkoj i onima koji su tek
došli kod Wagnera se razlikuje od AfD-ovog: Islam je sada dio ove
zemlje. Krajnje je vrijeme da AfD to prihvati. Možda bi on, kaže, svojim
stranačkim kolegama mogao prenijeti ono što misle muslimani. S druge
strane, također se može tražiti od muslimana da se izjasne o tome što
oni mogu učiniti za ovu zemlju, ističe on. Tako Wagner zamišlja most
između AfD-a i muslimana.
Ni previše izbjeglica, ali ni previše AfD-a
Na
pitanje kakvu ulogu treba igrati AfD on iznosi mišljenje koje se u
njegovoj stranci više ne čuje tako rado, a koje je zastupala bivša
predsjednica stranke Frauke Petry: AfD brzo mora postati koalicijski
sposobna stranka, po mogućnosti kao mlađi partner snažnog CDU-a. On
smatra da AfD dugoročno neće uspjeti dobiti više do 20 posto glasova
birača, ali misli da je to dobro. Jer, kako kaže, još jači AfD ne bi bio
dobar za “mir u Njemačkoj”. Poseban zadatak AfD-a je da kao
konzervativna ili nacionalno-konzervativna snaga “očuva njemačku dušu i
kulturu “.
“Spiegel”, ZDF, čak i “Washington Post”, samo su neki od brojnih medija koji bi htjeli pisati i izvještavati o njemu
Na
pitanje koliko daleko je došao na putu prema islamu, Wagner priznaje da
je od 114 sura u Kuranu pročitao samo njih šest te da je već stekao
prva iskustva s postom. Trebat će mu, kaže, vremena da postane pravi i
dobar musliman.
Uskoro će se pokazati hoće li AfD prići muslimanima,
kako to zagovara Wagner. No potpredsjednik te stranke Alexander Gauland
je prošlog ljeta u intervjuu za DW izjavio kako osobno ne vidi razloga
da se bave muslimanima.
Poslije intervjua za DW Wagner odlazi
kući, u Falkensee, gdje je do nedavno bio predstavnik Evangeličke crkve.
Sada želi djelovati kao musliman i to usred područja na kojem
islamofobni AfD ima veliku podršku. Više je nego neizvjesno može li se
osloniti na svoje stranačke kolege. On priznaje da je njegovo očitovanje
o islamu već naišlo na oštre kritike. A iz njegove podružnice AfD-a već
su se čula mišljenja da bi se stranka trebala riješiti Wagnera.