Ljudi govore ”to je baš lagano, osvojio si medalju s rukom u džepu”. Međutim, to je samo ono kako izvana izgleda. Iza ove medalje je 24 godine rada i truda. Treniram šest puta sedmično, po četiri do pet sati, rekao je za Anadolu turski strijelac Yusuf Dikec, osvajač srebrene medalje na Olimpijskim igrama u Parizu
Turski strijelac Yusuf Dikec koji je privukao veliku pažnju svjetske javnosti stilom pucanja iz vazdušnog pištolja na Olimpijskim igrama u Parizu, gdje je osvojio srebrenu medalju, izjavio je kako je tokom nastupa izvana izgledao mirno, ali da su u njemu bjesnile oluje, piše Anadolu.
Dikec je sa timskom kolegicom Sevval Ilayda Tarhan osvojio prvu medalju za Turkiye u streljaštvu u historiji Olimpijskih igara. Njegov neobičan stav tokom gađanja, sa jednom rukom u džepu, za kratko vrijeme postao je viralan.
Po povratku u domovinu Dikec je govorio za agenciju Anadolu (AA). Odgovarajući na pitanje kako gleda na činjenicu da je njegov nastup izazvao oduševljenje širom svijeta, Dikec je kazao kako takvo nešto nije očekivao.
“Nikada nisam očekivao da će to toliko odjeknuti. Kao u uvijek zauzeo sam poziciju i gađao metu”, istakao je Dikec, napominjući kako se dugo pripremao za Olimpijadu.
Uspjeh cijele Turkiye
Smatra kako olimpijska medalja nije samo njegov, već uspjeh cijele Turkiye.
“Jako dobro smo se pripremili za ovo takmičenje. Naš cilj bio je zlatna medalja, ali je pobjegla u zadnji čas. Do finala smo došli oborivši olimpijski rekord. Ovo je za nas bilo i olakšanje i mali pritisak. Dobro smo se borili s Ilaydom do posljednjeg trenutka”, rekao je Dikec.
Pojašnjava kako svaki strijelac ima stav prikladan za vlastitu anatomsku strukturu. A za njegov stav koji je postao viralan na društvenim mrežama, Dikec kaže: “Bio je to položaj u kojem sam se osjećao najudobnije i u kojem sam svoje tijelo mogao održati najstabilnijim. Iako sam izvana izgledao mirno, u meni su bjesnile oluje.”
Kaže kako mladim kolegama sportistima uvije govori kako je njihova primarna dužnost osvojiti medalju, ali da odmah iza toga dolazi dužnost da na najbolji način predstave svoju zemlju.
“Morate paziti na svoj stav, ponašanje i stil života dok nosite dres reprezentacije. Vjerojatno smo zauzeli mjesto u srcima mladih ljudi, strijelaca, i pridobili njihove simpatije, pa su ljudi tako i odreagovali. To nas je veselilo. Yusuf Dikec je samo ime. Zato kažem, veoma sam ponosan i sretan što se javnosti o meni govori kao o turskom sportisti, a ne kao Yusufu Dikecu”, ističe uspješni turski strijelac.
Najveća motivacija 9-godišnja kćerka Basak
Dikec, koji je osvojio svoju prvu medalju na Olimpijskim igrama na kojima učestvuje peti put zaredom, podijelio je s novinarom AA i razgovor koji je vodio sa svojom 9-godišnjom kćeri Basak prije odlaska u Pariz.
“Basak je moje sve na svijetu, moj izvor života. Ona mi je davala svoje taktike prije polaska. Pitao sam je kako se ona priprema za nastup u gimnastici. Kazala mi je kako ona u sebi govori ‘Možeš ti to Basak, možeš pobijediti’ i da ja trebam uraditi isto. Čuli smo se dan prije nastupa. Iako inače ne palim telefon da mi ne ometa pažnju i koncentraciju, ali razgovor s kćerkom, mojom životnom radošću i mojim izvorom života, motivirao nas je na pozitivan način”, pričao je Dikec.
Basak, navodeći da je bila jako uzbuđena dok je gledala svog oca, je kazala:
“Poželjela sam mu uspjeh, dala sam mu taktiku. Motivirala sam ga i rekla da ne treba biti tužan ako ne bude prvi.”
Medalja rezultat 24-godišnjeg truda
Dikec je na kraju dotiče komentara ljudi u kontekstu njegovog stava tokom nastupa na Olimpijadi, te napominje kako je njegov san o osvajanju olimpijske medalje star 24 godine.
“Ljudi govore ‘to je baš lagano, osvojio si medalju s rukom u džepu.’ To je samo ono kako izvana izgleda. Iza ove medalje je 24 godine rada i truda. Treniram šest puta sedmično, po četiri do pet sati”, izjavio je Dikec, napominjući da je osvojio medalje na svim takmičenja, te kako mu je nedostajala samo olimpijska:
“Ono što je nedostajalo toj kolekciji je olimpijska medalja. Da sam osvojio zlatnu medalju na ovoj Olimpijadi, razmišljao bih o okončanju karijere. Borit ćemo se za zlatnu medalju 2028. godine, pa ćemo onda u penziju.”