Zlatni odbojkaši vratili su se sa Olimpijskih igara u Sidneju sa zlatom, ali im nije priređen doček. Vladimir Vanja Grbić i dalje to ne može da prežali.
Vladimir Vanja Grbić, jedan od najvećih srpskih i svjetskih odbojkaša, skoro četvrt vijeka ne može da prežali činjenicu da sa svojim saigračima 2000. nije dobio doček u Beogradu. Vratili su se odbojkaši iz Sidneja kao šampioni Olimpijskih igara, ispisali su istoriju čuvenom pobjedom protiv Rusije, a u Beogradu nisu mogli na balkon Starog dvora zbog komplikovane političke situacije.
Bio je to period velikih napetosti u zemlji, tada u SR Jugoslaviji, u kojoj su se bližili septembarski izbori na kojima je sa jedne strane bio aktuelni predsjednik Slobodan Milošević, a sa druge Vojislav Koštunica, kandidat Demokratske opozicije Srbije. Dvije nedjelje kasnije, dogodio se i 5. oktobar i promena režima i zbog toga je bilo procijenjeno da nije trenutak za velika okupljanja.
Sjećajući se svog odrastanja uz rođenog brata Nikolu, saigrača iz Sidneja i aktuelnog olimpijskog vicešampiona – selektora Poljske, Grbić je podsjetio i na činjenicu ko je njegov otac. Grbić senior bio je Miloš Grbić (1943 – 2008), nekadašnji reprezentativac Jugoslavije i kapiten prvog nacionalnog tima koji je osvojio medalju na Evropskom prvenstvu, u Beogradu 1975, kada je osvojena bronza. Kada je sa odličjem došao u kući, sinovi Vladimir i Nikola su ga dočekali i nikad nisu zaboravili taj trenutak.
“Sjećam se da smo burazer i ja potrčali njemu u zagrljaj prekoupta, ne gledajući ni lijevo, ni desno, a da smo dobili batine. Njegovu medalju sam stavljao oko vrata i penjao se na tabure, zamišljao da sam olimpijski šampion i da mi svira ‘Hej Sloveni’ i da je cijela nacija ponosna na mene. To se i ostvarilo 25 godina kasnije, samo što je izostao jedan trenutak – doček. To je rana koja zbog politike nažalost nikad neće da zacijeli. Osvojili smo zlatnu medalju za svoj narod, a to nismo mogli da podijelimo sa njim”, kazao je Vanja Grbić u podkastu “Sportskog žurnala”.
U takvoj situaciji, nije organizovan ni direktan prenos dočeka na televiziji, odbojkaši su dobili protokolarnu ceremoniju sa zvaničnicima, a dio ekipe otišao je u Novi Sad, gdje jeste bio organizovan spontani doček za igrače Vojvodine, među kojima su bili i Grbići.
Reprezentativac SRJ Vasa Mijić ovako je zapamtio taj doček u “Srpskoj Atini”. “To bi bio fantastičan doček, pogotovo sada kada vidim kako naš narod gleda na sve to. Međutim, došli smo u najnezgodnijem momentu u zemlji. U Novom Sadu je bio priređen doček, nas devetoricu odbojkaša Vojvodine klupski autobus je dovezao i izašli u smo na binu u centru grada i podijelili radost sa navijačima. To je bio fantastičan doživljaj. Mi smo izašli van politike, a saznali smo da su se građanima priključili i oni što su šetali i protestovali. Međutim, sve je bilo u odbojkaškoj, sportskoj euforiji i slavlju. Na dočeku u Beogradu, ispred Skupštine na balkonu, prisustvovao sam prvi i jedini put 2001. godine po povratku iz Češke sa zlatom. To je bio predivan osjećaj, za nezaborav. Bilo je spontano, nekako prirodno, onako kako sportisti zaslužuju. Uživao sam neizmjerno i hvala svima, jer je to za svakog sportistu predivan osjećaj”, rekao je Mijić za “Večernje novosti”.
Odbojkaška reprezentacija Srbije nikada više nije osvojila olimpijsku medalju. U Atini 2004. i u Pekingu 2008. stali su u četvrtfinalu, a posebno je bolan period nastupio od 2012. i kraja u grupnoj fazi Londona. Odbojkaška reprezentacija nije se kvalifikovala za Rio De Žaneiro 2016. i za Tokio 2021, a ovog ljeta izborila je posljednju kartu za Pariz i u njemu stala u grupnoj fazi, sa jednom, utješnom pobjedom protiv Kanade poslije poraza u mečevima protiv Francuske i Slovenije.