Lana Pudar ispričala je naljepšu moguću priču juče na Evropskom prvenstvu u vodenim sportovima u Rimu, osvojivši zlato u disciplini 200 metara delfin, prvo u istoriji BiH.
Njena je priča utoliko veća i moćnija kada se uzmu u obzir uslovi u kojima trenira i koji su joj na raspolaganju. I nije jedina sportistkinja koja ima ogromne probleme.
Košarkašima se u zadnji čas uplaćuje 200 000 KM za finansiranje priprema pred odlazak na takmičenja i kupovinu avionskih karata za učešće na međunarodnim takmičenjima.
Odbojkašice spavaju u podrumu, umjesto u hotelskim sobama.
Lana Pudar dolazi iz grada koji nema olimpijski bazen. Trenira daleko od kuće. I tu kreće tipična bh. politika. Baš na dan Laninog osvajanja evropskog zlata, vlast u Mostaru najavljuje izgradnju olimpijskog bazena.
Lanin matični klub Orka objavio je nedavno fotografiju malene Lane iz 2011. godine koja trenira u gradskoj banji. Da, dobro ste pročitali.
Iz takvih uslova rađaju se šampioni. Nema nikoga iza njih osim njih samih, njihove porodice. Nema tu države, nema tu zemlje. Oni su ih izdali. Lana je uspjela državi usprkos. I zato je uspjeh samo njen lični.
Sve ove naknadne pomoći jesu dobrodošle, ali su samo to. Naknadne. I ne služe ni za šta drugo nego da se povezu na talasu uspjeha male Lane. Novac nije njihov, već naš. Novac je Lana zaslužila. Baš kao i bazen. Baš kao što košarkaši moraju dobiti novac za putovanja.
Baš kao što odbojkašice moraju dobiti novac da mogu spavati u hotelskim sobama, a ne po podrumima. Podrumi služe da se odlože stvari koje nam ne trebaju, a ne za smještaj sportista.
Lanin uspjeh ogroman je. Zaslužen.
Odlična je to vijest koja dolazi iz baruštine u kojoj se nalazimo. Lana je iz nje odavno isplivala.
