Plivačice i plivači iz tuzlanskih klubova bili su perjanice ovog sporta niz godina, ali su primat izgubili nakon što su Banja Luka i Sarajevo dobili olimpijske bazene.
Radeći u skromnim uslovima 25-metarskog bazena u Hotelu “Tuzla”, tuzlanski plivački klubovi su uspjeli iznjedriti dva olimpijca Nedima Nišića i Ensara Hajdera, dok je pod čudnim okolnostima bez plasmana na Olimpijske igre ostao Mirza Mešanović.
Sve su to lijepe priče iz prošlih vremena, a sadašnjost plivanja u Tuzli je pod velikim znakom pitanja. Zbog kvara na bazenu u Hotelu “Tuzla” plivački klubovi su ostali bez svoje baze i prinuđeni su da trenažni proces obavljanju na drugom hotelskom bazenu gdje su cijene korištenja bazena paprene.
– Prije tehničkog kvara na bazenu Hotela ‘Tuzla’ u četiri kluba imali smo oko 500 takmičara. Trenutno je taj broj sveden na 50, pa i manje. Ukoliko se ne riješi pitanje izgradnje bazena plašim se da će plivanje u Tuzli biti mrtvo – kaže trener u Plivačkom klubu “Zmaj-Alpamm” Omer Delalić.
Plivački dragulj Kenan Dračić morao je Tuzlu zamijeniti Sarajevom kako bi imao adekvatne uslove za trenažni proces. Za njega trener Delalić kaže da je na najboljem putu da postane još jedan tuzlanski olimpijac.
– Naši plivači start vježbaju na takmičenjima. Time vam je mnogo toga rečeno – kaže Delalić.
Nedavno je talentovana i ambiciozna Zerina Vrabac oborila rekord Lane Pudar u disciplini 200 metara delfin. No, Zerina i njene klupske kolegice vježbaju u hotelskom bazenu.
– Moj san je plasman na Olimpijadu. Vrijedno treniram, dva puta dnevno, idem u školu, kurs njemačkog jezika, ali sve mogu stići kada dobro organizujem svoj dan – kaže Zerina Vrabac, 12-godišnjica članica Plivačkog kluba “Zmaj-Alpamm”.
Plivački sport u Tuzli je na koljenima, a jedini spas može se dogoditi izgradnjom gradskog olimpijskog bazena o kojem sanjaju generacije mladih plivačica i plivača, ali i građani Tuzle. Grad Tuzla ni na otvorenom nema bazen olimpijskih dimenzija.