Na današnji dan prije tačno 28 godina dogodio se najstrašniji masakr u istoriji Velike Britanije, kada je naoružani napadač upao u osnovnu školu u malom škotskom mjestu Danblejn i pucao i ubio šesnaestoro djece i učiteljicu prije nego je pucao i oduzeo sebi život.
Jedan od svjedoka te tragedije bio je nekadašnji broj 1, teniser Endi Mari.
Mari i njegov brat Džejmi, koji je u dubl konkurenciji bio prvi teniser svijeta, bili su na časovima u martu 1996. godine kada je Tomas Hamilton (43) upao u fiskulturnu salu osnovne škole, naoružan sa četiri pištolja i 700 metaka, a zatim ubio učenike prije nego što je izvršio samoubistvo. Do danas, masakr u Dunblejnu 1996. godine je najsmrtonosnija masovna pucnjava u Britaniji.
Kako je do masakra došlo?
Tog 13. marta 1996. godine, napadač Tomas Hamilton dovezao se na parking škole oko 9:30 ujutru. Presjekao je kablove na telefonskom stubu, a zatim je ušao u školu noseći četiri pištolja i više od 700 metaka. Ispalio je nekoliko hitaca dok se kretao prema školskoj sali za fizičko obrazovanje, gdje je učiteljica Gven Mejor odvela svojih 29 učenika prvog razreda na čas fizičkog. Hamilton je ušao u salu i odmah otvorio vatru, ranjavajući učiteljicu i pomoćnicu u nastavi Meri Blejk, a onda je povrijedio i ubio nekoliko mališana.
Herild i Blejk su se sakrile u ormanu u sali, pokušavajući da povedu sa sobom što više djece dok je Hamilton nastavljao sa pucanjem. Kada su odrasla osoba i stariji učenik pokušali da pogledaju unutra salu da saznaju šta se dešava, Hamilton je pucao u njih i zatim napustio salu, pucajući prema garderobi u biblioteci i u učionicu, gdje su učenici ležali na podu po uputstvu svojih nastavnika. Hamilton se zatim vratio u salu, ispustio pištolj koji je koristio i odabrao drugi, kojim je izvršio samoubistvo. Cijeli napad se odigrao u manje od pet minuta.
Motiv masakra?
Motiv za masakr nikada nije bio utvrđen. Hamilton je postao pomoćni vođa izviđača sa 20 godina, ali je ubrzo bio pod sumnjom zbog svog ponašanja prema dječacima. Nakon daljih pritužbi, morao je da napusti Skautske organizacije, što ga je razljutilo. Ponavljao je zahtjev da mu se dozvoli povratak, ali bez uspjeha, i pisao pisma protesta. U međuvremenu, postao je kolekcionar oružja i organizovao nekoliko dečijih klubova, u kojima je držao treninge streljaštva, gimnastike i sportova. Klubovi su dospeli na loš glas zbog njegovog čudnog ponašanja, a postojale su priče i o njegovim pedofilskim aktivnostima.
Endi Mari je bio u školi tog dana
Teniski as Endi Mari bio je učenik u Dunblejnu kada se masakr dogodio. Imao je 9 godina kada je naoružani napadač ušao u njegovu osnovnu školu i počeo da puca.
”Doživio sam sličnu stvar kada sam bio u Danblejnu, nastavnica izlazi i maše svoj djeci da se sakriju ispod stolova i govori im da se sakriju”, rekao je jednom prilikom.
Škot je prvi put govorio o tragediji u dokumentarcu i ispričao kako je tenis postao bijeg od tragedije koju je na svu sreću izbjegao. Prije toga, samo je kratko spomenuo tragediju u Danblejnu u BBC programu 2013. godine, ali nikada nije govorio o tome da je poznavao ubicu. Čak je i u dokumentarcu nije govorio licem u lice, te je umjesto toga ostavio govornu poruku režiseru.
”Očigledno, događaj koji se desio u Dunblejnu. Kada sam imao oko devet godina. Činjenica je da smo poznavali tog momka, išli smo u njegov dječiji klub, bio je u našem autu, vozili smo ga i ispratili na željezničke stanice i slično”, rekao je Marej u dokumentarcu.
Njegova majka Džudi Mari otkrila je da je Endijev razred krenuo ka hali, ali da su čuli buku zbog koje su se vratili nazad i tako izbegli krvoproliće. Ona je sve ispričala svojevremeno za “Radio Times”.
”Endi je imao čas, bio je na putu ka sali za fizičko, tako blizu tome što se desilo. Čuli su buku i neko je otišao da vidi o čemu je riječ. Potom, vratili su se i rekli deci da odu u kancelariju direktora i zamjenika direktora. Rečeno im je da sjednu ispod prozora i pjevali su pjesme. Nastavnici i kuhinjsko osoblje su obavili nevjerovatan posao, držeći sve te klince pod kontrolom, hraneći ih i izvodeći ih napolje, a da oni nisu bili svjesni šta se dogodilo. Ne znam kako su to uspjeli”, istakla je ona.
Poslije svega, Vlada Velike Britanije je djelovala nakon Danblejna, i to, donošenjem oštrih zakona o oružju. Stanovnici Danblejna pokrenuli su “Kampanju Snekvot” kako bi tražili promjene u britanskim zakonima o oružju. Peticija kampanje prikupila je oko 750.000 potpisa, a pismo koje je napisala majka jednog od ubijene djece objavljeno je u dva nacionalna lista. U februaru 1997. godine, Parlament je odgovorio usvajanjem zakona kojim se zabranjuje privatno vlasništvo nad pištoljima većim od 22 kalibra, a u novembru 1997. godine zabrana je proširena na sve pištolje. Pored toga, bezbjednosni zahtjevi za streljačke klubove su prošireni. Nakon donošenja tih zakona, incidencija ubistava vatrenim oružjem u Ujedinjenom Kraljevstvu znatno je opala. Od tada se na Ostrvu ništa slično nije ponovilo.
(Telegraf)