foto Tanjug
Kraj augusta i početak
septembra je vrijeme kada evropske košarkaške reprezentacije odmjeravaju snage,
što u kvalifikacionim mečevima, što na evropskim prvenstvima. Tako je i ove
godine, a reprezentacija Bosne i Hercegovine je sinoć u neizvjesnoj utakmici,
nakon dva produžetka, savlada evropsku košarkašku silu Francusku. Na ovaj način
su bh. košarkaši pokazali da mogu igrati i s najboljim selekcijama, te da je
ubjedljiv poraz od Crne Gore bio samo loš dan. Iako je prije nekoliko dana,
nakon poraza u Crnoj Gori, izgledalo da su šanse za plasman na Svjetsko
prvenstvo izgubljene, ipak, sinoćnjom pobjedom bh. košarkaši su se ponovo
vratili u igru za plasman na Mundobasket.
Već prvog dana septembra bh.
košarkaše čekaju novi izazovi – počinje Evropsko prvenstvo u košarci.
Košarkaška selekcija Bosne i Hercegovine nalazi se u najtežoj grupi, sa
aktuelnim evropskim prvakom Slovenijom, Francuskom, Litvanijom, Njemačkom i
Mađarskom.
O predstojećem Evropskom
prvenstvu, stanju u bh. košarci i šansama zemalja iz regije na Eurobasketu koji
se igra u Njemačkoj, Italiji, Češkoj i Gruziji, razgovarali smo s proslavljenim
trenerom Bogdanom Tanjevićem.
Nema većeg zadovoljstva
nego kad sretan izlaziš iz dvorane
Tanjević je predvodio
sarajevsku Bosnu do titule šampiona Evrope 1979. godine. Titulu najboljeg na
Starom kontinentu osvojio je i 1999. godine kada je predvodio Italiju. Sa ovom
zemljom je 2004. godine osvojio i srebrnu medalju na Olimpijadi u Atini, dok je
godinu ranije Italiji donio bronzanu medalju sa Evropskog prvenstva održanog u
Švedskoj. Uspješno je vodio i reprezentaciju Turske, sa kojom je 2010. godine
postao vicešampion svijeta.
Gospodine Tanjeviću,
velika pobjeda BiH protiv Francuske sinoć u Skenderiji. Kako ste Vi vidjeli
ovaj meč i da li je ovo pokazatelj da se bh. košarkaši mogu nositi sa najjačim
reprezentacijama?
– Najfascinantnije od svega
je da su izdržali enormno razočarenje koje je nastalo kada se izgubila lopta 14
sekundi do kraja u već pobjeđenoj utakmici. Kada vodiš dva razlike i dadneš loptu
u ruke protivniku da izbori produžetak, to je ogromno razočarenje samim sobom u
tom momentu. To je toliko teško poslije izvaditi i obično onaj ko stigne
rezultat i izvuče produžetak, taj u 80 posto slučajeva bude pobjednik u
produžetku. Moralo se vratiti moralno, da se ne sekiraš, da ne misliš o tome
što si dobijeno poklonio protivniku, kako bi mogao dobro odigrati čak dva
produžetka. Uz sve to i bez fantastičnog Nurkića u završnici. Kada bi meni neko
ponudio da biram ekipu da vodim na predstojećem Eurobasketu, od dvih ovih 6-7,
favorita, a da obećaš da ćeš biti prvak s njom, ja bih izabrao Francusku. To
najozbiljnije mislim. Među svim ovim silama, poput Grčke, Srbije, Litvanije,
Slovenije, najveći atletizam i talenat je u Francuskoj. To su nevjerovatni
igrači. Nema raznovrsnijeg igrača od Yabuselea, uništava te i ispod koša i
vanjskim šutem. Ja bih više koristio Poiriera, nego Goberta, jer je bolji
napadač, a dovoljno veliki atleta. Niko ne spominje da u Francuskoj više nema
Batuma i De Coloa. Koliko imaju dobrih igrača, njima čak i dobro dođe kad im
neko otkaže. Najbitnije u sinoćnjem meču je da je onoliki broj ljudi izašao
sretan iz dvorane. Nema većeg zadovoljstva nego kad sretan izlaziš iz dvorane i
ideš još jedno piće popiti. Nešto ti se lijepo desilo u životu. Ovo je najveći
poklon navijačima. Ljudi su željni lijepih stvari u BiH, ljudi žele da slave
pobjedu svoje zemlje, kao onda kada je 50.000 ljudi dočekalo kadetske šampione
u košarci. Ljudima treba normalnosti, ovo je jedna normalnost, da navijaš za
svoju reprezentaciju i da ti se desi jedna fantastična utakmica i kvalitetom i
rezultatom.
Bosna i Hercegovina je
nekoliko dana ranije ubjedljivo poražena od Crne Gore i tada se već mislilo da je priča o plasmanu na
Svjetsko prvenstvo završena. Pokazalo se, ipak, da ubjedljiv poraz od Crne Gore
nije realan domet bh. košarkaša i da izabranici Adisa Bećiragića mogu puno
više…
– Realna je razlika kada
jedna reprezentacija uđe u svoju dvoranu. Postoji dvorana koja je praktično u
vlasništvu Košarkaškog saveza Crne Gore, a koju je jedna velika privatna
građevinska firma, najbolja u Crnoj Gori, napravila za svoje košarkaše i
košarkašice. I to je jedan poklon, i oni tu dvoranu koriste samo za svoju
žensku ekipu. Ne vidim da privatne firme u BiH koje imaju korist od države kroz
tendere na velikim poslovima poklanjaju nešto sportu kao u Crnoj Gori. A mogle
bi to raditi jer imaju ogromne prihode. Košarkaši i košarkašice u Crnoj Gori
bez ikakve sekiracije uđu svoj hotel, a u Bosni i Hercegovini ima već godina i
godina kako se ne zna hoće li vlasnici hotela igrače pustiti da uđu unutra. To
je jedan stres. Da li će se uopće putovati, da li će se igrati prijateljske
utakmice. Onda neko od ovih što se sada pripremaju za izbore, čuj izbori, da
neku lovicu da se otputuje negdje daleko. Sve je to jedan nemir u pripremi
jedne sportske ekipe koja se priprema za jedno veliko sportsko takmičenje.
Crnogorski savez ima tu sreću da je pokriven sa nekih 1.2 miliona eura
godišnje, koje troši na najskromniji mogući način, ali ekipama ne fali ništa,
na devet raznih selekcija koje finansira Savez. Imaju svi pripreme, smještaj
koliko hoće. U tom Savezu je najveća plata, recimo, 1000 eura. Dakle, to je
jedna jako dobro postavljena organizacija i velika je prednost kada se izađe na
teren bezbrižno, kad misliš samo kako da dođeš do pobjede, kako da pripremiš
igrače. Mislim da se kvalifikacioni turnir za Svjetsko prvenstvo sada znatno
zakomplikovao sa ovom pobjedom Bosne i Hercegovine i porazom Češke od Mađarske.
Crna Gora je i dalje u najboljoj poziciji jer ima pet pobjeda, ali svašta se
može desiti do kraja, pogotovo što u naredna dva ciklusa, u novembru i
februaru, nema igrača iz NBA lige.
Na EP-u BiH je u najtežoj
grupi, sa Slovenijom, Litvanijom, Francuskom, domaćinom Njemačkom i Mađarskom.
Reklo bi se ekipe koje pretenduju na prva tri mjesta. Koliko je važno prije
meča ne predati se u košarci?
– Naravno da je to važno.
Evo, recimo, Crnogorci su to pokazali u utakmici sa Francuskom. Najviše njih
pratim uz Bosnu i Hercegovinu. Ja sam mislio da će biti dobro ako izgube ispod
20 razlike. Oni su pripremljeni da idu na pobjedu, ali bez ikakvih obećanja,
bez lažne hrabrosti i ostalog. I dobiše Francusku što su im jako velika dva
boda kod kuće u toj borbi za Svjetsko prvenstvo. Ne smije se nikada ići na meč
kao da je on izgubljen unaprijed, to se naoruža skromnošću, izbjegnu se sve
velike riječi, i šutljivo, polako, radeći pripremaš iznenađenje. Dakle, to je
jedan častan momenat gdje se ide u najtežu grupu, da se proba uraditi
iznenađenje, sa nekim skromnim stavom bez obećanja. Poznavajući Adisa
Bećiragića, znam da se tako i radi, bez ikakve sumnje da on to fantastično
radi, da zna s igračima. Inteligentan, obrazovan, i ne govori pogrešnu riječ.
Lijep napor se mora napraviti da bi se nešto uradilo u tako jakoj grupi na
Evropskom prvenstvu. Ali, sigurno da je sinoćnja pobjeda jedan podstrek, da se
sebi dokaže da ništa nije nemoguće. Ovakvom igrom se svima mogu pomrsiti
računi. Idemo probati, pa šta bude.
Prije 7 godina kadetska
reprezentacija BiH je postala prvak Evrope, a danas su samo dva igrača iz te
selekcije u seniorskom timu. Da li je neozbiljno što BiH nema U20 selekciju?
– To je pitanje troškova.
Treba imati godišnje od 35 do 45 dana priprema za takvu jednu selekciju, da bi
imao nekakvu korist na kraju. Ljetno vrijeme je kad igrači nemaju obaveze prema
školama i to je najbolje vrijeme da se napravi neki pomak i napredak. Sigurno
da nedostaje jedan takav program, koji bi bio prelazni ka A reprezentaciji i
sigurno je da je postojao, da bi ova jedna generacija koja je odlična, dala
barem tri ili četiri igrača u seniorsku selekciju. Istovremeno je i problem
koliko ti mladi igrači treniraju u klubu i koliko igraju. Nije ništa tu
dramatično promašeno. Taj rezultat je veliki, ja sam baš tada bio u Sarajevu
kada se grad slio u Titovu ulicu da proslavi uspjeh tih sjajnih mladića.
Do prije nekoliko dana
bilo je upitno da li će naše selekcije nastupati na prvenstvima jer država nije
bila na vrijeme obezbijedila novac za putovanja. Šta Vama ovakav odnos države
prema sportu govori o samim vlastodršcima?
– Govori o onome što jeste
država. Država je na neki način, i bez ikakvih odluka Schmidta, podijeljena na
tri razmišljanja. Ne može bez jedinstva ništa. Jedinstvo je obavezna stvar.
Pogledajte Crnu Goru koja je uvijek bila solidna država, ali kakav uvijek ima
stav prema državnim selekcijama, prema sportu uopšte, gdje sportiste smatraju
ambasadorima. Samim time zadovolje osnovne njihove potrebe i daje im se šansa
da imaju uslove kao sve ostale nacije. O Srbiji da ne govorim, gdje je to još
lakše, pošto je ona ekonomski jača i veća, ima ogroman fond igrača. Košarka je
tamo jako razvijena i ima komandu koja kaže: “Sve što treba dobit ćete”. Dakle,
to je potpuno različita situacija kada je u pitanju Bosna i Hercegovina, od
svih ovih zemalja u okruženju. Ni u Sloveniji ni u Hrvatskoj nemate probleme da
se organizuju pripreme, da se igraju utakmice, to je samo u Bosni i
Hercegovini.
Koliko očekujete od
zemalja iz regije na EP-u, Srbija na papiru ima najlakšu grupu, Hrvatskoj su
rivali Italija i Grčka, dok je Crna Gora u grupi sa Turskom i Španijom?
– Crnogorci ako igraju ovako
kao što su igrali kvalifikacije i ovo što sam vidio s BiH, s obzirom da su i
prvi put kompletni, ne računajući Vučevića, koji već duže vrijeme se ne
pojavljuje u reprezentaciji, ali uz Dubljevića, i malog Simonovića, koji je
dosta napredovao, imaju jaču unutrašnju liniju i možda bi mogli proći dalje.
Ali ne vjerujem da se može za medalje boriti. Mislim da će Hrvatska i Srbija proći,
s tim da je Srbija s više šansi od ostalih, uz Sloveniju koja je favorit kao
aktuelni evropski prvak. Moglo bi se desiti da se četiri selekcije s naših
prostora pojave u sljedećem krugu i da se Srbija i Slovenija bore za medalju.
Ne znam da li Hrvatska može do kraja, ali nije ni daleko od toga.
Italija je godinama unazad
imala više igrača iz NBA lige, danas je tu samo Danilo Gallinari. Da li je to
neki pokazatelj stanja u kojem se nalazi košarka u Italiji i da li su velika
očekivanja od trenera Gianmarca Pozzecca?
– On se nije nešto izjasnio,
nije govorio bićemo prvaci i tako dalje. On je inače jedan optimista, što je
lijepo. Ima odličan odnos, drugarski, s igračima. Igrači ga osjećaju. Ali
objektivno ne vidim da imaju snagu i šanse kao Francuska koja je najbolja,
zatim Litvanija, Srbija, Grčka, Slovenija, Španija. U Italiji je već godinama
jedan zastoj u proizvodnji košarke, mladih igrača. Klubovi u Italiji su mnogo
naslonjeni na strance. Ne samo strance, već je mnogo i onih koji su na ovaj ili
onaj način došli do talijanskih dokumenata i to na neki način uspavljuje čitav
pokret.
Rezultat sretnog
demokratskog vremena
Najjači klubovi čak nemaju ni
obaveze da imaju kompletan juniorski pogon, mogu da delegiraju nekoga drugog da
se bavi time. I to sve skupa uzrokuje da Italija ne drži taj nivo koji je
imala, recimo, u moje vrijeme. Mi smo u četiri godine imali 80 posto pobjeda u
svim zvaničnim utakmicama, bili prvaci Evrope, bronzani u Švedskoj, srebreni na
Olimpijadi. Od te 2004. godine je puno prošlo.
Predvodili ste sarajevsku
Bosnu do titule prvaka Evrope 1979. godine, recite mi, da li se smjelo desiti
da jedan klub sa takvom historijom bude sveden na ono što je sada?
– Odgovor je isti kao što je
i odgovor za reprezentaciju samo još dramatičnije. Zašto, recimo, ne propadnu
Crvena Zvezda ili Partizan. Ne mogu, jer država stoji iza njih. Ne samo da ne
propadaju, već imaju budžete da se mogu nositi sa najjačim evropskim ekipama
koje troše i po 40 miliona. Ne možeš danas imati kompetentan klub, neću reći na
evropskom, nego ni u ABA ligi, koje je dobro i jako takmičenje, bez nekakvog
budžeta. Hajde da uzmemo da imamo neviđenu pamet u vođenju ekipe i biranju
igrača, opet ne možeš bez dva-tri miliona biti ekipa koja je stabilna u ABA
ligi. I to da bude stabilno zahvaljujući velikom radu, entuzijazmu i svemu
ostalom. Međutim, kako nema ni približno tako neke cifre, jasno je da ništa ne
znače ni ove sitne zakrpe od 20.000 KM i 100.000 KM za nekad davno napravljeni
dug koji opterećuje klub da se praktično ne može ni zvati Bosna, nego se mora
kriti iza imena nekakvih sponzora ili nečega, da ne bi bio ugašen. To nam je
sve rezultat sretnog demokratskog vremena.